Vic o šetalištu

Radosna srca javljam svima koji nose Crnu Goru u srcima - da se naša zastava (opet) vije sa jarbola koji je naš vrli gradonačelnik Vuković - ima tome i više od godinicu danah - pobo u nultu tačku ideje o bijelom gradu poviše ušća Ribnice u Moraču - poviše Sastavaka i Skalina - pjesmom opjevanih. Sad mi je (opet) srce na mjestu - a ne sumnjam da su i vaša srca (opet) na mjestu.

Kladio bih se - za sve pare - da je predsjednik države, najviša instanca, upravo Vukoviću (opet) naložio da sanira problem - kome bi drugome? I zato jedno veliko HVALA i predsjedniku i gradonačelniku Podgorice - i neka dolgodenstvuju, obojica, na mnogaja ljeta.

Svaki put kad pomenem zastavu - čak i kad neko drugi pomene zastavu u pozitivnom kontekstu - ponese me patriotizam gore no druga Draška (Đuranovića)... Oprostite...

***

Novu zastavu sam primijetio u prošlu nedjelju - u večernjim satima - kad sam se, igrom slučaja, zadesio baš prekoputa zgrade predsjednika države, na Bulevaru sv. Petra Cetinjskog. Naravno da nijesam povjerovao svojim očima, u prvi mah, da su drugovi promptno reagovali i vratili zastavu na vrh jarbola - ali kad sam, poput munje, preletio preko Skalina na drugu stranu suve Ribnice, u pjesmi opjevane - uvjerio sam se - in situ - da nije laž, da nije prevara. Bila je to zastava, definitivno - prava zastava - nije to bila neka slučajna crvena krpa, koju je vjetar-šaljivdžija donio odnekud i bacio baš na vrh Vukovićevog jarbola - bila je to naša crvena zastava sa zlaćahnim dvoglavim orlom, molim lijepo.

Zakleo bih se da te večeri nije bilo nikakvog strujanja vazduha - ali se moja zastava u jednom nezaboravnom trenutku ipak pokrenula - dakle, bez ikakvog realnog povoda - i orlovi su zaigrali - jednako kao i moje napaćeno srce.

Fotku pak na kojoj vidimo jabrol poviše bedema Staroga grada - i na jarbolu našu zastavu (provjereno) - napravio sam u prošli utorak, oko 14:25 sati.

Ako ste u međuvremenu primijetili bilo kakvu promjenu u odnosu na fotografijom dokumentovano činjenično stanje - molim vas da me, ne časeći ni časa, obavijestite o tome. Neka ta zastava na Starom gradu, od sad pa vo vjeki vjekov, bude naša zajednička briga.

***

Kad već pomenuh gradonačenika Pogorice - Vukovića - moram da primijetim da radovi na šetalištu uz lijevu obalu Morače - na potezu od Blažovog mosta do bivšeg Bifea Labud (ili Veslačkog kluba Galeb, kako vam drago) - ulaze u završnu fazu - što me raduje, svakako - iako sam duboko ubijeđen, od samoga starta, da je taj “projekat” tek jedan u beskrajnom nizu nevjerovatno neinventivnih “projekata” iza kojih stoji naš sveprisutni gradonačelnik, pomenuti Ivo Vuković.

Uredno sam ovjerio početnu tačku šetališta - ispod Blažovoga mosta - i ustanovio da šetalište nije povezano sa Skalinama - u pjesmi opjevanim - na adekvatan način. Pardon, nije povezano ni na koji način - jer, očigledno, nikome nije palo na pamet da porazmisli o tom detaljčiću. Pogledajte priloženu fotografiju - da ne bih lomio glavu opisujući taj besmisleni prizor. Nema smisla provući šetalište ispod Blažovog mosta - i vezati ga za to strmo i usko stepenište - apsolutno sporedno stepenište u kontekstu priče o Skalinama - koje povezuje obalu Morače sa gornjim nivoom Skalina - odnosno sa nivoom koji je jedan stepenišni potez ispod nivoa Blažovoga mosta - na nekih... Koliko metara? Možda pet ili čak šest? Zar ne bi bilo bolje rješenje da je...

Besmisleno je nastavljat ovu priču, oprostite. Ako Fiko Aleksić, najstariji drug gradonačelnika Vukovića, a ujedno i prvi podgorički arhitekt, nije imao primjedbu po pitanju povezivanja južnog kraja novog šetališta sa postojećim pješačkim tokovima - konkretno sa Skalinama - onda je besmisleno nastavljati o tome.

Drugo, Vukovićevi momci su žestoko iskrljali čitavu onu zelenu kosinu - između kote novog šetališta i kote Njegoševog parka - a stradalo je i nekoliko starih borova. Tuga je to, sve zajedno, i pogledati. A zašto? Nizašto! Ako pažljivo oslušnete - čućete kako ona džungla na desnoj obali Morače, baš prekoputa novog šetališta - gorke suze lije.

OK, konačna presuda glasi: ta priča od starta ne pije vodu, najblaže rečeno - ne zbog same ideje - već poglavito iz razloga što ta ideja nije detaljno prostudirana - i sad ta linija djeluje kao slučajnost - čak ne ni kao nešto što je možda moglo da bude nešto. Nije izgleda bilo ni pameti, ni srca, ni snage, a očigledno ni volje, da se izvuče nešto smisleno iz te ideje - iz te, opet ću naglasiti, vrlo sumnjive ideje. Da li je moguće da niko iz gradonačelnikove ekipe koja se bavi prekopavanjem Podgorice - nije osjetio potrebu da tu ideju o šetalištu od Labuda do Blažovoga mosta razvije do nivoa koji bismo mogli smatrati za pristojan.

Boli, da zaključim pretres, koliko je to ispalo slučajno, jadno i napose - ružno - na onaj duboko-provincijalni način...

A najstrašnije je što u PG, u ovom trenutku, postoji barem desetak arhitektica mladih - mnogo mladih, mnogo slatkih - i još barem pet arhitekata mladih - jednako mladih, jednako slatkih - što bi umjeli da taj vic o šetalištu ispričaju kako treba.

***

U međuvremenu se oglasio i Rifat - moj stari pajtos. “Ukoliko država i lokalna samouprava ne raguju vrlo brzo”, alarmira Rifat, “urbanizacija Kolašina predstoji (! - op.a.). Ono što bi trebalo da su brane toj urbanizaciji trenutno ne postoji ni sa jednog nivoa. Taj problem u ovome trenutku treba alarmirati”.

Sve je ok - treba podići javnost na noge, bravo Rifate, bravo dušo - samo mi nije jasno koju javnost - i nije mi jasno, dobri druže moj, zašto se direktno ne obratite kolegi - gazda Mitketu - ministru ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u Vladi đenerala Krivokapića - i od njega zatražite odgovore. Ne sumnjam da ste se sretali sa gazda-Mitketom na Arhitektonskom fakultetu. Vjerujem i da uvijek postoje pravi odgovori, samo ako su pitanja prava itd.

***

I samo još da ugrabim, za kraj, da čestitam Mici Vujošević - direktorici NVU “KANA - Ko ako ne arhitektica mlada” - koju je đenerale Krivokapić uzeo u famozni Savjet za praćenje izrade Prostornog plana Crne Gore, kao predstavnicu NVO sektora.

Bravo Mico! Da se ja pitam - ti bi, Mico dušo, bila u Vladi, od prvoga dana - a ne u tamo nekom bezveznom Savjetu.

( Borislav Vukićević )