Kad Sonjini stihovi približe daljine
Kako je na promociji zbirke kazala profesorica francuskog jezika Renata Bulajić, Sonja od samog početka jasno izražava misli i osjećanja i čitaocu stavlja do znanja da nema sputavanja.
Uoči jednog Božića, kada svi preispituju svoja djela i nedjela, odlučila sam da naučim neki tamo svijet da kaže da nekoga voli i umjesto lekcije koja bi stala u dvije riječi, napisala sam knjigu”, kazala je mlada nikšićka pjesnikinja Sonja Milatović na promociji njenog književnog prvijenca, zbirke “Mojoj najbližoj daljini”.
Koliko je to njeno božićno pisanje bilo uspješno pokazala je prva nagrada na konkursu “Spasoje Pajo Blagojević” za 2019. godinu koja se dodjeljuje najboljem mladom pjesniku sa prostora bivše Jugoslavije i koja joj je i donijela objavljivanje pomenute zbirke.
Kako je na promociji zbirke kazala profesorica francuskog jezika Renata Bulajić, Sonja od samog početka jasno izražava misli i osjećanja i čitaocu stavlja do znanja da nema sputavanja.
”Nije iznenađenje što je sve slobodan stih, od peteraca do dvanaesteraca, čak na momente liče kao pjesme u prozi. To je uostalom Sonja. Slobodna. Inati se i prkosi, voli i prašta, razumije i opravdava. Sve u isto vrijeme”, kazala je Bulajić.
Sonjini stihovi su, kako je istakla, puni neke sjete, a u isti mah su i dinamični, “smjenjuju se konstantno intervali crnih i bijelih tonova, toplo i hladno”.
”Ne da čitaocu mira, ne da mu da odloži knjigu i prestane sa čitanjem. Izaziva ga. Uliva mu nadu da će svakog trenutka doći do obrta. Kao da čitate prozno djelo…Riječima je dat prirodan smisao i one su dobile poseban ton. Sonjin ton. Čas sve vrca od emocija, kao da će svakog časa eksplodirati, osjeća se napetost puna elektriciteta, munja samo što nije pukla, a onda tišina. Sad se već može govoriti o jednom prepoznatljivo stilu, jeziku punom jakih izraza, riječi koje su dobile Sonjin pečat, na poseban način, a sve u skladu sa njenim mislima i osjećanjima”, poručila je Bulajić.
Sonjini pjesnički počeci nijesu vezani za Književni klub “Penta poetika”, koji djeluje pri JU “Zahumlje”, ali jesu njeni pjesnički uzleti, sazrijevanje, njena pjesnička stremljenja. Rasli su i ona i Književni klub, a sve je to budnim okom pratio predsjednik, mr Goran Radojičić, koji najbolje može da svjedoči o Sonjinom pjesničkom napretku, o stihovima koji su rasli i nadrasli trenutak u kome su nastali.
”Ova pjesnička zbirka je sva od plemenitih, iskrenih i proživljenih osjećanja, od emotivnih traganja djevojke, ili žene, u lirskom subjektu. Kroz intiman odnos prema sjećanjima i kroz subjektivan doživljaj porodice, ljubavi i uopšte osjećanja, Sonja Milatović omogućava rascvjetavanje svoje poetske ruže”, kazao je Radojičić.
Kako je istakao, zbirka mlade poetese počiva na motivima ponosa i ljubavi koji su upleteni i premreženi brojnim detaljima koji čine vezivno tkivo.
”Sonja suptilno bira te detalje, pažljivo gradeći svoj umjetnički i poetski mozaik, dio po dio. Slikovitost poezije Sonje Milatović garantuje brojnost ikoničkih znakova, što je značajno sa vizuelnog aspekta. Čitajući njene pjesme pred očima nam se ređaju slike bajkovitog ambijenta u kom se lirski subjekat nalazi. Kasnije, bajkovitost biva zamijenjena ozbiljnijim i proživljenijim mislima i idejama, ali i dalje uočavamo umješnost stvaranja slike ambijenta koja sve jače postaje dopunjena indeksnim znakovima i simbolima, što je i očekivano s obzirom na stepen i učestalost prikazivanja najdubljih osjećanja”, kazao je Radojičić.
Zoja Bojanić Lalović nije mogla da prisustvuje promociji, pa je njen tekst, posvećen Sonjinoj zbirci, pročitala moderatorka Tijana Vujović.
”Sonja se opredijelila da sebe izrazi kroz poeziju, a njen pokretački motiv je ljubav. Pjevajući o ljubavi ona pjeva o životu, sjećanju, prolaznosti. Ona spaja prošlo sa sadašnjim i gradi slike budućnosti. Zato snaga, dubina i sentimentalnost ove zbirke prosto opčinavaju”, zapisala je, između ostalog, Bojanić Lalović.
A mlada pjesnikinja, okićena cvijećem, okružena prijateljima, ispraćena aplauzom, priznala je da je poezija pronašla nju, da je prešla dug put od tipičnih dječijih igara riječima, do nasušne potrebe, kao i da je sala “Zahumlja”, gdje je organizovana promocija, te večeri bila mjesto koje briše sve razlike. I bila je - a tome najbolje svjedoče oni koje je sabrala Sonjina poezija.
“Poezija je bila moj bijeg u svijet u čijim me okvirima ništa nije sputavalo da ja budem ja, a danas je moje ogledalo, način da se suočim sa sobom i onim što nosim u sebi. Zato ovo nije samo knjiga poezije. Ona je moj put. Moja istina. Moja sudbina. Moj mač u borbi sa svijetom i moj jedini štit od njega”, kazala je Sonja.
Kako je dodala zbirka je donedavno bila i njen teret, a sada je, zahvaljujući onima koji su došli da isprate promociju, postala njen istinski blagoslov.
”Rađali su se stihovi iz zvuka gromoglasnog smijeha, ali i iz rijeke suza. Rađali iz potrebe da pričam bez prestanka, ali i iz nemoći da progovorim. Rađali se iz dugih razgovora, ali i iz nepodnošljivo teških ćutanja. Rađali i iz zagrljaja, ali i iz praznih ruku. Rađali su se i onda kad je bilo lijepo u mojoj koži, ali i onda kad Sonjinu kožu ni neprijatelju, da ga imam, ne bih poželjela. ‘Mojoj najbližoj daljini’ je odraz svega onoga što jesam i onoga što ću tek biti”, kazala je pjesnikinja.
Kako je istakla zbirkom “Mojoj najbližoj daljini” (za)počinjem niz, svjesna da ona sigurno nije najbolja koju će publika čitati, ali jeste ona koja predstavlja srž njenog bića.
”Sve je sa mnom mimo svijeta. Osim ove knjige. Ona je moja kopča sa njim. Da ga učinim boljim. Da nekom drugom bude (naj)bolje”, poručila je Sonja.
Za muzički ugođaj bila je zadužena pijanistkinja Kristina Šćepanović, dok je moderatorka večeri bila Tijana Vujović koja je i govorila Sonjine stihove i potrudila se da njeno kazivanje bude prava poezija.
Veče je organizovao Književni klub “Poenta poetika” u sklopu novembarskog programa Nikšićke kulturne scene 2021, a Sonja je odlučila da sav prihod od prodate knjige pokloni u humanitarne svrhe.
Ova pjesnička zbirka je sva od plemenitih, iskrenih i proživljenih osjećanja, od emotivnih traganja djevojke, ili žene, u lirskom subjektu. Kroz intiman odnos prema sjećanjima i kroz subjektivan doživljaj porodice, ljubavi i uopšte osjećanja, Sonja Milatović omogućava rascvjetavanje svoje poetske ruže”, kazao je Goran Radojičić
( Svetlana Mandić )