Sektor bezbjednosti nije prodavnica igračaka

Kabinet potpredsjednika Vlade je trebalo da bude usmjeren na strateške stvari, a ne na operativne stvari i rješavanje pojedinih krivičnih dijela, ocijenio je Miodrag Laković, bivši savjetnik za bezbjednost potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića.

Laković je prije nekoliko dana podnio ostavku,a u razgovoru za “Vijesti” rekao je da se odluke na državnom nivou donose sporo i da su zbog toga i procesi spori, te da odluke koje se tiču sektora bezbjednosti zavise od razvoja političke situacije.

Laković je postao Abazovićev savjetnik u martu ove godine, a prethodno je preko 20 godina proveo u policiji.

Zbog čega ste podnijeli ostavku?

Da bih odgovorio na to pitanje prvo moram reći zašto sam došao u Vladu i koji mi je bio cilj da radim kao savjetnik potpredsjednika za nacionalnu bezbjednost. Moj cilj je bio da na neki način doprinesem svojim iskustvom i znanjem po pitanju reformi u službama bezbjednosti generalno, ali u policiji prvenstveno, budući da sam 24 godine proveo u policiji i to mi je bio lični i profesionalni cilj rada u Vladi. Računao sam, s obzirom da potpredsjednik Vlade nema iskustva u bezbjednosnim službama, da će mu trebati neko, čije će iskustvo koristiti u smislu koordinacije bezbjednosnim službama.

Međutim, od 1. marta pa do sada ta saradnja je bila opterećena različitim pogledima koje smo imali u odnosu na bavljenje problematikom bezbjednosti uopšte. On je imao više operativni pristup, a ja strateški. Cijelo vrijeme sam potencirao da rad u kabinetu potpredsjednika i naša aktivnost treba da bude usmjereni na razvijanje sistema obavještajno bezbjednosnog sektora, jačanje institucija, unapređenje zakonodavnog okvira, metodologije rada i naravno koordinaciju službi bezbjednosti preko Biroa za operativnu koordinaciju. Njegov pristup je više bio orijentisan u operativnom smislu na konkretnu operativnu problematiku, na rješavanje pojedinih krivičnih djela i bavljenje pojedinim oblastima kriminaliteta, što je po meni greška zato što strateške stvari ostaju na čekanju i ne rješavamo ih ukoliko se bavimo operativnim stvarima.

Smatrao sam da je za strateški razvoj Uprave policije neophodno izvršiti depolitizaciju službe, profesionalizaciju i reorganizaciju. Smatrao sam da je depolitizacija važna jer na izborima 2020. godine su se radile očigledne zloupotrebe. Potencirao sam taj problem jer mislim da se od depolitizacije moralo krenuti kao s jedne početne pozicije, da se otvori jedno šire istraživanje, da se razotkriju i procesuiraju nosioci tih kriminalnih aktivnosti koje su se odnosile na krivična djela iz dijela izbornih prava. Svjedoci smo da se jedan broj policijskih službenika na izborni dan obratio medijima tražeći da se zaštite njihova izborna prava, jer su na izborni dan bili raspoređeni van svog mjesta stanovanja ili im je na neki drugi način onemogućeno da iskažu svoju izbornu volju. To sam predlagao u više navrata.

Međutim, taj predlog nije naišao na razumijevanje i danas imate situaciju da se niko nije bavio tom problematikom i da niko nije procesuiran, niti sam čuo da je neko istraživan u odnosu na ta krivična djela. Ako hoćemo depolitizovanu službu onda moramo da budemo svjesni opasnosti da opet neko državne organe koristi u političke svrhe, zato sam smatrao da je veoma važno da na ovaj način se pošalje poruke službenicima policije, ali i drugih državnih organa, da više niko na njih ne smije na bilo koji način da utiče kada je u pitanju izborna volja, pravljenje spiskova, prijetnjama, ucjenama ili na neki drugi način.

Drugi cilj koji sam smatrao da treba da ispunimo da profesionalizacija bude praćena nespornim kadrovskim rješenjima u okviru Uprave policije, koja bi bila jasno i transparentno obrazložena. Nasuprot tome imali smo neka kadrovska rješenja u Upravi policije koja su u najmanju ruku zanimljiva, da ne kažem sporna, ne samo meni koji to posmatram van sistema Uprave policije nego i mnogim kolegama koji rade u Upravi policije. Oni jednostavno ne razumiju neka rasporedna rješenja i postavljanje nekih ljudi na rukovodeća radna mjesta. Pokušao sam da potpredsjedniku Vlade sugerišem da postavljanje ljudi na rukovodeća radna mjesta u službama kojima on koordinira treba da bude praćeno adekvatnim predlozima i obrazloženjima da bi se na taj način smanjila mogućnost za eventualne zloupotrebe i unošenje privatnih dimenzija i relacija u postavljanja.

Treći cilj je reorganizacija gdje bi se na jedan sistemski i sveobuhvatan način izvršio zaokret u odnosu na praksu da se službe u okviru Uprave policije formiraju u odnosu na nečije lične afinitete i u odnosu na nečije projekcije podjele rukovodećih radnih mjesta. Organizacija Uprave policije treba da bude osmišljena u odnosu na bezbjednosne prijetnje, izazove i planove razvoja kadrovskog, tehničkog i metodološkog razvoja službe. Međutim, nisam siguran da je proces reorganizacije službe krenuo kako treba, niti imamo informacija o dinamici tog procesa.

Zbog svih ovih ciljeva koji po meni nijesu ispunjeni, niti sprovedene aktivnosti onom dinamikom kako sam ja smatrao da treba, u prilici sam da zaključim u komunikaciji sa ljudima koji rade u policiji, da službenici nemaju pozitivan stav na trenutno stanje u policiji.

Kakvo je Vaše mišljenje?

Dijelim taj stav jer nijesmo napravili jasnu depolitizaciju policije, nijesmo napravili dobar sistem kadroviranja u policiji, niti smo izvršili reorganizaciju službe.

Zbog čega niste? Imali ste godinu da nešto od toga uradite...

Na to mogu odgovoriti samo sa pozicije posmatrača. Smatram da mnoge odluke koje treba donositu na državnom nivou čekaju. Odluke se donose dosta sporo, procesi su zbog toga dosta spori. U prethodnom sistemu znalo se ko odlučuje i odluke su donošene i realizovane, uglavnom bez kašnjenja. Međutim, danas, čini mi se, mnoge odluke koje se tiču sektora bezbjednosti čekaju razvoj političke situacije. Bezbjednost je takva oblast koja nema mogućnost da čeka, svako čekanje na političku volju i razrješenje političke situacije je jako štetno za sistem bezbjednosti.

Čini mi se da na nivou vlasti moraju brže donostiti odluke. Vi imate određene mehanizme koji se nedovoljno koriste poput Vijeća za nacionalnu bezbjednost i Biroa za operacionu koordinaciju. Biro je kasnio sa osnivanjem i to je stvar donošenja političkih odluka. Održane su dvije ili tri sjednice, i ništa konkretno nije napravljeno osim donošenja odluke u odnosu na suzbijanju problematike ilegalnog tržišta cigareta i krijumčarenja cigareta.

Kako komentarišete posjete carinskoj zoni?

Tu se vraćamo na pristup poslovima bezbjednosti s nivoa Vlade. Posao u Vladi nije da vrši konkretne provjere na terenu, niti miješanje u rad operativnih službi.

Zašto ste onda išli tamo?

To nije moja odluka, to morate pitati onoga ko je odlučio. Zaista ne mislim da politika i nosioci političkih funkcija treba da ulaze u ekspertizu istraživanja krivičnih djela i u operativne aktivnosti.

Posjeta i pregled skladišta jeste jedna vrsta operativne aktivnosti.

Tako je. Mislim da to treba da rade ljudi koji su obučeni za tu vrstu poslova i koji imaju zakonske nadležnosti na to zbog čega se vraćam na moju početnu tezu zbog čega smo imali različito viđenje u odnosu na sektor bezbjednosti. Mislim da Vlada treba da donosi smjernce i da koordinira organom Sektora bezbjednosti, do organ obavještajno-bezbjednosnog sektora treba da sprovode svoje aktivnosti.

Kako komentarištete postupanje potpredsjednika Vlade tokom ustoličenja Joanikija i same te operacije. Da li je policija prekoračila ovlašćenje prema demonstrantima?

Smatram da nije došlo po policjskog prekoračenja jer je policija upotrijebila minimum sredstava prinude koji je bio neophodan da se zaštiti javni red i mir i da se spriječe krivična djela. Na Cetinju se nije desio miran protest građana, već se desilo podizanje barikada, napadi na policjske službenike, određena krivična djela i bilo je neophodno preduzeti određene radnje da bi se zaštitio javni rad i mir i zaštitilo ustavno pravo na slobodu vjeroispovijesti da bi se spriječila krivična djela onemogućavanje vjerskog skupa, pozivanje na otpor i određeni prekršaji iz oblasti javnog reda i mira.

Ne mogu da komentarišem postupanje Abazovića jer bih povrijedio tajnost podataka jer sam bio član komisije koja je sačinila izvještaj u odnosu na postupanje policije na Cetinju, a taj izvještaj obuhvata ne samo postupanje policije već i sam postupak prethodnog prikupljanja i razmjene informacija među službama obavještajnog sektora kao i planiranje operativnih aktivnosti i na kraju samo donošenje odluka o upotrebi jedinica policije.

Da li je direktor Uprave policije Zoran Brđanin u tim satima postupao u skladu sa Zakonom?

Ta informacija ima oznaku tajno i u tom pravcu ne mogu saopštiti čak ni svoj lični stav. Nadam da će se u Vladi donijeti odluka o skidanju oznake tajnosti sa tih dokumenata Komisije i da će ta informacija postati javni dokument.

Mislim da je u sektoru bezbjednosti potrebno veće jedinstvo donošenja odluka i snažnije korišćenje mehanizama usmjeravanja i kontrole rada i koordinacije kroz Vijeće za nacionalnu bezbjednost i BOK. Kada kažem jedinstvo donošenja odluka mislim da je neophodno, kada je u pitanju sektor bezbjednosti, staviti po strani političke interese i rukovoditi se striktno crnogorskim nacionalnim interesima, a to su vitalni interesi ovoga društva kao što su vladavina prava, zaštita suvereniteta, zaštita Ustava i zakona, kao i zaštite demokratskih principa.

Da li je donesena jedinstvena odluka kada govorimo o Cetinju i sprovedenoj akciji?

Ne bih mogao da odem u tu materiju predaleko da ne bih povrijedio tajnost podataka, ali ću Vam reći sljedeće - istog dana kada smo zaduženi da radimo na sačinjavanju te informacije, a rad je trajao desetak dana i to danonoćno, saopšteni su određeni politički stavovi u odnosu na to pitanje koje je nama dato u nadležnost. Na taj način po mom mišljenju se donekle obesmislio rad komisije.

Kako vidite saradnju Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost?

Saradnja između organa obavještajno-bezbjednosnog sektora mora biti definisana i ako postoje problemi u saradnji oni moraju biti tretirani u Birou za operativnu koordinaciju. Ko god da bude u Vladi i bude se bavio i pratio Sektor bezbjednosti, mora da koristi mehanizme BOK-a i Vijeća za nacionalnu bezbjednost, jer ta tijela daju mogućnost praćenja, usmjeravanja, koordinacije organa bezbjednosti, jer ako ne znamo kakva je saradnja i koordinacija među organima bezbjednosti dolazimo u situaciju da članovi skupštinskog Odbora za bezbjednost raspravljaju da li je vršena razmjena informacija između ANB i UP, a mi recimo to kao problem nismo definisali u ovim tijelima.

Što je to dobro urađeno na polju bezbjednosti?

Kao pozitivnu aktivnost bih naveo rad na izradi Zakona o utvrđivanju porijekla imovine, očekujem da će imati jako dejstvo kako preventivno u odnosu na kriminalne grupe, ali i da će se na neki način ostvariti pravda u odnosu na one koji do sada iz nekog razloga nijesu bili predmet pravnog postupka i krivičnog gonjenja.

Dobro je da postoji volja da se stvari u Sektoru bezbjednosti mijenjaju i da se Sektor bezbjednosti unapređuje, ali politička volja sama po sebi nije dovoljna. Potrebno je puno organizacije, rada, znanja, stručnosti, posvećenosti da bi se Sektor bezbjednosti unaprijedio i da bi se unaprijedila saradnja među službama bezbjednosnog Sektora. Mogu da kažem na osnovu principa i ličnog iskustva političari koji uđu u Sektor bezbjednosti ponašaju se kao dijete kada uđe u prodavnicu igračaka, svaka igračka je zanimljiva i svaka igračka bi da se proba, ali kada političari dok oni shvate da nisu eksperti iz te oblasti, onda je šteta već pričinjena.

Veoma je važno da se političari i nosioci političkih funkcija kreću u granicama svojih nadležnosti, da daju jasne smjernice Sektoru bezbjednosti. Veoma je važno da te smjernice korespondiraju sa crnogorskim nacionalnim interesima, ustavnim i zakonskim normama i da se postigne jedinstvo u rukovođenju službi bezjednosti a ne da se svako pitanje iz sektora bezbjednosti koristi za podizanje političkog rejtinga ili za odmjeravanje političkih snaga.

Da li ovdje mislite i na Vašeg dojučerašnjeg šefa?

To govorim generalno jer sam kroz svoj dugi radni staž u Upravi policije takođe imao prilike da vidim ljude koji iz politike uđu u bezbjednost i imao sam priliku da uočim koliko to njima postane zanimljivo i koliko olako shvate da mogu da se uključuju u određene operativne stvari. Ovdje ne bih izdvajao nikoga, neka se svako prepozna za sebe.

Kako vidite bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori?

Trenutno je stabilna zahvaljujući brojnim okolnostima. Svjedoci smo da u posljednje vrijeme nemamo likvidacija koje smo imali na nedjeljnom nivou, procesuiran je jedan broj krivičnih djela iz tih oblasti, a međunarodnom saradnjom dobijeni su ključni dokazi u vidu presretnutih komunikacija protiv članova organizovanih kriminalnih grupa i započete brojne istrage na međunarodnom nivou, tako da su aktivnosti tih grupa smanjene bar kad su u pitanju likvidacije i druga krivična djela sa elementima nasilja čiji smo svjedoci bili prethodnih godina.

Belivuk i Miljković mogli narušiti bezbjednost poslije skidanja zabrane

Kako vidite slučaj ukidanja zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću?

Ne mogu da govorim ko je kriv i da li je neko kriv, ali moj lični stav je da je odluka o tome da se skine zabrana bezbjednosno interesantna. Događaji koji su se desili nakon skidanja zabrane nisu doveli do nekih događaja koji su narušili bezbjednosni ambijent, a moglo je doći do toga. Predmet pravosudnog postupka je njihova aktivnost, po saznanjima policije i dokazima koje smo imali priliku da vidimo u medijima, dok su ilegalno boravili u Crnoj Gori, prije skidanja zabrane. Ona je svakako značajno uticala na bezbjednost u Crnoj Gori, ta krivična djela za koja se sumnja da su oni izvršili, značajno su uticali na bezbjednosni ambijent i osjećaj sigurnosti građana. Dalje, oko tog skidanja kako je to vršeno tehnički i ko je donosio odluku to je sve u nadležnosti tužilaštva i očekujem opet da će oni dati određene odgovore po tom pitanju.

Ispitati je li ANB nezakonito slušala i druge organe, ne samo GST

Kako komentarišete slučaj prisluškivanja glavnog specijalnog tužioca?

Od kada se saznalo za taj slučaj čekamo stav tužilaštva po tom pitanju. Javnosti je saopšteno da je osumnjičeni saslušan i pušten na slobodu. Mi kao javnost sada čekamo detalje tog postupka. Meni lično je posebno interesantno da li je vršena sistemska zloupotreba resursa ANB-a, interesantno mi je da li je još neko bio meta takvih aktivnosti.

Ako je GST kao veoma važan državni organ mogao da bude pod tom mjerom onda sigurno da su i mnogi drugi pojedinci, nosioci funkcija ili državni organi i instuitucije, mogli da budu pod tom mjerom, koja je u ovom slučaju, shvatio sam, vršena nezakonito. To je pitanje svih pitanja u ovom slučaju. Da li je to sistemski rađeno jer direktor ANB nije mogao sam da postavlja uređaje, sam da ih koristi, već je morala da bude grupa lica koja je vršila tu aktivnost, da li su ta lica izvan sistema, unutar sistema, da li su to sve službenici ANB-a ili druga lica. Mnoga pitanja se nameću na koja Tužilaštvo treba da da odgovor.

( Svetlana Đokić )