Razorni uticaj pandemije na mentalno zdravlje ljudi

Strah, nepredvidljivost, neizvjesnost, tjeskoba, stres, nedostatak zraka, vrtoglavica, naglo znojenje, ubrzan rad srca, apatija, nervoza i razdražljivost. Tu su i doticaj sa smrću, gubitak posla, pretjerano dezinformiranje i manipulacije na način kakav do sada nismo doživjeli. Sve su to posljedice pandemije u ovim vremenima. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da 25 posto stanovništva pati od depresije ili anksioznosti. Uporaba farmaceutskih terapija antidepresivima i anksioliticima (lijekovi koji otklanjaju osjećaj straha i napetosti) mogla bi se čak i povećati jer se, prema podacima WHO-a, oko 50 posto velikih depresija ne liječi. Jasno je da taj fenomen zahtijeva intervenciju uglavnom terapijske prirode.

​Znanstvenici Danilo Bzdok i Robin I. M. Dunbar u svome istraživanju o trendovima u kognitivnoj znanosti (“Trends in Cognitive Sciences”, 2020.), između ostalog navode: “Nikada prije nismo doživjeli društvenu izolaciju tako velikih razmjera kao odgovor na bolest koronavirusa. Međutim, znamo da društveno okruženje ima dramatičan utjecaj na naš osjećaj zadovoljstva životom.” Pritom posebno ističu: “U vrijeme nevolje, krize ili katastrofe, ljudska otpornost ovisi o bogatstvu i snazi ​​društvenih veza, kao i o aktivnom angažmanu u skupinama i zajednicama. Tijekom posljednjih godina, dokazi iz različitih disciplina jasno su pokazali da posebice usamljenost, može biti najjača prijetnja opstanku ljudi.”

Do sličnih rezultata došli su i njihovi kolege Ritwik Ghosh, Mahua J. Dubey, Subhankar Chatterjee i Souvik Dubey proučavajući utjecaj COVID-19 na djecu: “Iako medicinska literatura pokazuje da su djeca minimalno osjetljiva na bolest COVID-19, ona su najteže pogođena psihosocijalnim utjecajem ove pandemije. Karantena u domovima i ustanovama može predstavljati veći psihološki teret od fizičkih patnji uzrokovanih virusom. Zatvaranje škola, nedostatak aktivnosti na otvorenom, bitne promjene prehrambenih navika i spavanja poremetit će uobičajeni način života djece i potencijalno promicati monotoniju, uznemirenost, nestrpljivost i različite neuropsihijatrijske manifestacije. Istovremeno je u porastu obiteljsko nasilje, zlostavljanje djece. Roditelji, pedijatri, psiholozi, socijalni radnici, bolnica, vlade i nevladine organizacije imaju važnu ulogu u ublažavanju psihosocijalnih štetnih učinaka COVID-19 na djecu i adolescente” (Minerva Pediatrics”, 2020.). Njihovi kolege znanstvenici, Ben J. Smith i Michelle H. Lim u “Public Health Research and Practice” (2020.) upozoravaju da “društvena izolacija i usamljenost predviđaju preranu smrtnost, depresiju, kardiovaskularne bolesti i kognitivni (spoznajni) pad”.

Tijekom proteklog mjeseca, Američka akademija za pedijatriju (AAP), Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije (AACAP) i Udruženje dječjih bolnica (CHA), koje zajedno predstavljaju više od 77.000 medicinskih djelatnika i više od 200 pedijatrijskih bolnica, izjavili su da je riječ o nacionalnom izvanrednom stanju u pogledu mentalnog zdravlja djece i adolescenata, te pozvali kreatore politike da im se pridruže. “Problemi mentalnog zdravlja s kojima se djeca susreću, bili su vrlo zabrinjavajući, a sada ih je COVID-19 samo pogoršao”, prenosi Children’s Health Defense. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) 25 posto europskog stanovništva pati od anksioznosti ili depresije. Sve više ljudi u EU koristi antidepresive i anksiolitike, a njihova se potrošnja posebno povećala u Španjolskoj, Italiji, Hrvatskoj i Slovačkoj. Među mentalnim bolestima, demencija je drugi vodeći uzrok invaliditeta među populacijom starijom od 70 godina na globalnoj razini. Ona je vodeći uzrok najbrže rastuće invalidnosti na svijetu. Fond UN-a za djecu ističe da je samoubojstvo drugi vodeći uzrok smrti među mladima u Europi. Izvješće pokazuje da 19 posto europskih dječaka u dobi između 15 i 19 godina pati od problema s mentalnim zdravljem, a slijedi ih više od 16 posto djevojaka u istoj dobnoj skupini. Na Starom kontinentu ima devet milijuna adolescenata (između 10 i 19 godina) koji žive s poremećajem povezanim s mentalnim zdravljem: anksioznost i depresija čine više od polovine slučajeva. Paul McLaughlin, koordinator jedne studije iz područja socijalne psihijatrije britanskog centra za mentalno zdravlje koji surađuje s WHO-om, upozorio je javnost na “primjenu prisile” u skrbi za mentalno zdravlje. Najočitiji oblici prisilnih postupaka su prisilna primjena psihotropnih lijekova.

Prema Washington Postu od lipnja prošle do kasnog proljeća ove godine prosječno je petero djece svaki tjedan primano u bolnicu Sveučilišne medicinske škole u Sjevernoj Karolini, zbog predoziranja paracetamolom, opijatima, antidepresivima i slično. “Nikada nismo vidjeli nešto poput ovako brzog rasta kod djece s problemima mentalnog zdravlja i ozbiljnosti tih problema”, izjavila je Jenna Glover, direktorica psihološke obuke u dječjoj bolnici Colorado. Iz epidemioloških podataka opće medicine proizlazi da, primjerice, u Italiji teška depresija pogađa oko 12,7 posto stanovništva, od čega 33,1 posto uzima antidepresive. Znanstvenici Gillian A. Matthews i Kay M. Tye u časopisu “Annals of the New York Academy of Sciences” (2019.), opisujući svoje istraživanje, između ostalog navode jednu prevažnu činjenicu koju moramo dobro upamtiti: “Društvene veze su vitalne za opstanak ljudi kroz životni vijek. Sada postoje teške posljedice društvene izolacije i usamljenosti. Socijalna podrška mora postati sve više primarna briga u zdravstvenoj skrbi, prevenciji bolesti i oporavku.” Oni društvenu povezanost smatraju “urođenom potrebom” ljudi, navodeći da “evolucijski očuvani neuronski sustavi u našem tijelu leže u samim temeljima održavanja društvenih veza”. Bez dobrog poznavanja te prevažne činjenice, nitko se nikada ne bi smio upuštati u postupak donošenja pandemijskih mjera “u ime sigurnosti i zdravlja ljudi”.

Jer društvene veze su presudne za opstanak ljudi kao vrste na planetu. Pokidamo li te veze, kasnije je sve uzalud jer ljudi prestaju biti ljudi.

(novilist.hr)

( Drago Kraljević )