Tekst Dostojevskog je vanvremen, svevremen i bezvremen

Promocijom trilogije posvećene Dostojevskom, autorke prof. dr Sonje Tomović Šundić, započeo je program obilježavanja 200 godina od rođenja i 140 godina od smrti jednog od najznačajnijih pisaca u istoriji književnosti, Fjodora Mihailovića Dostojevskog.

Razgovor sa profesoricom Tomović Šundić, koja je kazala da su njena interesovanja bila “Braća Karamazovi”, “Zločin i kazna” i “Zli dusi”, vodila je mr Natalija Đaletić.

Kroz razgovor, autorka trilogije, “Veliki inkvizitor u djelu Dostojevskog”, “Veliki inkvizitor” i “Zli dusi u viziji Dostojevskog”, nastojala je da predoči publici šta je to u djelu, ali i životu Dostojevskog, što fascinira svjetsku javnost, ne samo književnu, i kako se jedan od najvećih pisaca svih vremena preobratio, od nihiliste postao veliki hrišćanin, ali i kako je proročanski predvidio trajanje velikog inkvizitora kroz istoriju.

”Riječ je o jednoj grandioznoj, gotovo kosmičkoj pojavi, o geniju koji je odredio kulturu Rusije, prije svega, kulturu južnoslovenskih naroda, ali i evropsku i svjetsku kulturu. Pisci su imali jedan odnos divljenja prema Dostojevskom i mnogi od njih su isticali da ih je književnosti i literaturi privukao ovaj divni glas koji je došao iz Rusije. Njegova književnost je vrelo smisla i ona nas obuzima. Dostojevski je veliki majstor, veliki poznavalac psihologije čovjeka. On stvara antropološki roman, a njegovi likovi su sastavljeni od tamnih i svijetlh tonova, od dobra i od zla. On nikada ne govori o čovjeku jednodimenzionalno i jednostrano. Čovjek je suviše složen da bismo ga mogli smjestiti u neku filozofsku, psihološku ili sociološku teoriju”, kazala je Tomović Šundić.

Podsjetila je da je Dostojevski u ranoj mladosti pripadao nihilistima, da je bio osuđen na smrt, a zatim pomilovan i prognan u Sibir, i da se tokom prognanstva upoznao sa hrišćanstvom i Biblijom.

”To je bio prelomni trenutak. Potpuno ga je preobrazilo upoznavanje sa biblijskim tekstom, ta dubina pravoslavne mistike. Dogodila se potpuna metanoja biblijskog tipa, onako kako se u Bibliji govori o preobraženju. Prema mom nalazu ne postoji dublji religiozni, hrišćanski, pravoslavni mislilac od Dostojevskog. On to ne radi napadno, to je njegov stav i on je na najdubljim osnovama pokazao šta znači odstupanje od tog koncepta”.

Iako mnogi, kako je istakla autorka, Dostojevskog predstavljaju kao mračnog pisca, to je samo djelimično tačno. On jeste pokazao gdje u čovjeku počinje mrak, zlo, gdje počinje besmisao i traženje razloga za izlaženjem iz života, ali je isto tako, kako je istakla, i pisac optimizma.

”Tamo gdje se ukine vječnost, besmrtnost, Bog, kada se ta pespektiva ugasi u čovjeku, onda se u njegovoj duši ugasi i smisao, ljubav, smatra Dostojevski. Bog je sinonim za smisao, pravdu, istinu, objektivnost. Mislim da nema pisca u svjetskim razmjerama ko ima tako jednu optimističnu antropologiju, ako se uzme ovaj aspekt. Gdje ćete veći optimizam kada vi čovjeku garantujete vječnost. Za Dostojevskog nema sumnje - čovjek je besmrtan, stvoren je po liku tvorca i to je ono što je kod njega veliko: nepovredivost ljudske ličnosti i svetost ljudske duše. Ideja Dostojevskog je da čovjek ne može da izdrži bezbožništvo i da svaki bezbožnički stav vodi do zločina, do urušavanja aktera koji na takav način pokušava da misli. Kod njega je to jasno - nema bezbožništva bez nasilja, bilo da je kolektivno, bilo da je individualno. Ako je kriterijum morala u nama to može biti vrlo relativno i problematično, ali ako je kriterijum izvan nas, u jednom sigurnom temelju, onda je to nešto što daje nadu, vječnost”, kazala je Tomović Šundić.

Prema njenim riječima, krajnja tačka čovjekovog uništenja, prema Dostojevskom, je onda kada počne da osjeća isti stepen sreće kada čini dobro i kada čini zlo. Kada čovjek ne pravi razliku između dobra i zla i ne zna zašto bi ta razlika postojala, onda se lako može desiti da uživa u zlu, a nijedna duša, smatra on, nije oslobođena od toga, jer “svaka duša može da bude izgubljena”.

”Kod Dostojevskog religija nije teorija. Za teologe je da raspravljaju o teološkim pitanjima. Religija je, kod njega, praktična djelatnost duše čovjeka koji čini prema bližnjem ono što bi želio da taj bližnji čini prema njemu. Koji je prema bližnjem milostiv i drži se biblijskih zapovjesti. I ne samo prema bližnjem, već i prema neprijatelju za koga treba da se moli. Ali, Dostojevski je i veliki politički mislilac. On smatra da društvo ne može biti demokratsko ako se drži samo političkih vrijednosti. Ogoljena politika može opravdati šta god želite, dok odnos prema religiji čini društvenu harmoniju i društveno blagostanje. Religija nije odvojena od života, ona je duboko srasla sa čovjekom. Tekst Dostojevskog je vanvremen, svevremen i bezvremen”, poručila je Tomović Šundić.

Na početku večeri, koju je organizovao Ruski centar Filološkog fakulteta zajedno sa JU “Zahumlje”, Vesna Vukićević, rukovodilac Ruskog centra, predstavila je naučnu i književnu djelatnost prof. dr Sonje Tomović Šundić. Do 12. novembra u Nikšiću će, u organizaciji ustanova kulture i obrazovanja, biti održano više programa u čast Dostojevskog - projekcija filma, predstava, okrugli sto, izložba.

Duh velikog inkvizitora nije mrtav, već se obnavlja

Veliki inkvizitor je, smatra Tomović Šundić, kultni tekst svjetske litarature koji je inspirisao da napiše dramu sa istim naslovom i potraži velikog inkvizitora u 20. i 21. vijeku.

”Duh velikog inkvizitora nije mrtav, već se obnavlja. To je sila koja je veoma snažna i ide istorijom. Naša istorija je pozornica nasilja i njom se provlači tamni, nasilnički duh. Čak nas ni velika iskustva poput holokausta nijesu naučila da budemo humaniji. Pokušala sam da proširim ideju velikog inkvizitora na 20. i 21. vijek. U 20. vijeku takvi inkvizitori su bili oličeni u totalitarnim vođama, ideolozima koji su pokušali u ime politike, lažne slobode, utopije, da žrtvuju milione ljudi. Inkvizitor 21. vijeka, po mom sudu, je bankarska oligarhija. Novac je postao mjera vrijednosti, čovjek je postao roba, život spektakl bez smisla i suštine, medijska scena promocija kiča i šunda, duhovne vrijednosti su protjerane, a kultura srozana na laku zabavu. Upravljačka elita iz sjenke diriguje, upravlja, odlučuje da li ćemo biti bogati ili siromašni, zdravi ili bolesni, genijalni ili prosječni. Ona proglašava vrijednosti, a iza svega toga je goli materijalni interes - uvećanje kapitala, nikakva duhovna vrijednost”, kazala je autorka koja je do sada, između ostalog, napisala i petnaestak drama.

( Svetlana Mandić )