Kako se gazduje obalskom infrastrukturom: Država Crna Gora i ne zna šta je sve njeno

Država Crna Gora nema katastar morskog dobra iako ga je morala dobiti još prije 25 godina.

Član Savjeta Državne revizorske instuitucije CG dr Branislav Radulović rekao je da svaka ozbiljna država mora imati registar stanovništva i registar imovine.

“Mi ni 25 godina nakon donošenja Zakona o morskom dobru, nemamo urađen katastar morskog dobra, a nemamo ni procjenu vrijednosti državne imovine, niti donesenu metodologiju na koji način se ta procjena vrši. DRI će u narednom periodu posebno procijeniti kakva je katastarska evidencija koju vodi Uprava za nekretnine”, poručio je Radulović na okruglom stolu „Koncesija za luke od lokalnog značaja i objekte obalne infrastrukture i vlasništvo u zoni morskog dobra“.

On je ukazao i na probleme sa vođenjem registra koncesija u lukama od nacionalnog značaja, slabom naplatom koncesionih naknada i podvukao da je “protivno javnom interesu to kada država i njeni organi ne prihoduju sve ono na što imaju pravo”.

Iako su pojedini učesnici rasprave tvrdili suprotno pozivajući se na dokumente austrougarskog katastra, koji ukazuju da postoji privatna svojina na obali u obliku privatnih starih mula i mandraća, većina panelista iz Crne Gore i Hrvatske tvrdila je da je postojanje private svojine na obali nemoguće.

Luka Globarević iz Uprave za imovinu Crne Gore smatra da zakon dozvoljava i priznaje mogućnost postojanja privatne svojine na morskoj obali koja je generalno, javno dobro, i upozorava da se “trenutno u Upravi za nekretnine formira posebna grupa koja vrši promjernu granica zone morskog dobra.”

“To međutim, nikako ne moše biti legalno urađeno bez da te granice utvrdi i proglasi Skupština Crne Gore”, istakao je Globarević, dok je pomoćnik direktora “Morskog dobra” Dragan Marković ukazao da je proteklih 25 godina u Crnoj Gori legalno ili na divlje, nasipanjem mora i gradnjom obalne infrastrukture, napravljeno čak 287 hiljada kvadrata nove povšine morskog dobra.

Na njegovu konstataciju da se sve luke lokalnog značaja moraju dati pod koncesiju, pravnici iz Hrvatske su mu odgovorili da to ne mora biti slučaj jer se u toj državi po zakonu, prethodno obavezno radi obimna Studija opravdanosti koncesije.

“Svaki savjesni davalac koncesije vrlo pomno treba da izradi Studiju njene opravdanosti, koja može pokazati da koncesiju uopšte i nije ni potrebno davati. Jako je loše u tim odlukama se temeljiti samo na tome koliko će neko nešto platiti, a ne sagledati i sve ostale aspekte tog procesa”, upozorila je dr Iva Tuhtan Grgić.

Ona je rekla da u Hrvatskoj finansijki efekti po državu od davanja nekog javnog dobra u koncesiju, dolaze tek na četvrto mjesto prilikom procjene njenih efekata.

Na vrhu liste je javni interes, potom uticaj realizacije tog projekta na životnu sredinu, zatim zaštita prirodne i kulturne baštine, pa tek onda finansijski efekti i usklađenost ideje zainteresovanog koncesionara sa državnim ekonomskim planovima, objasnila je Tuhtan Grgić.

Tivćani protiv da Morsko dobro Kalimanj stavi na tender

Tematika vlasničko-pravnih odnosa i upravljanja lukama od lokalnog značaja, među kojima se nalaze i gradske marine sa komunalnim vezovima kakva je tivatska gradska lučica Kalimanj, odnosno objektima obalne infrastrukture kakve su ponte i mandraći što su ih bokeljske starosjedilačke familije same gradile ispred svojih imanja na obali, izuzetno je politički i ekonomski „vruća“. Mnogi danas u Crnoj Gori pokušavaju da te vrijedne objekte i lokacije preuzmu i prisvoje.

U Tivtu je već pokrenuta i građanska inicijativa protiv namjere Morskog dobra da lučicu Kalimanj stavi na tender i preda je nekome ko će za to platiti najveću koncesionu naknadu.

To bi se, kako smatraju pokretači inicijative, pogubno odrazilo na interese Tivćana koji u gradskoj marini drže oko 340 čamaca i malih brodića za sport i rekreaciju. Marinu su sredstvima samodoprinosa prije 30-ak godina podigli sami Tivćani.

Sa sličnim problemom da izgube ponte i mandraće - decenijske „izlaze na more“, suočili bi se i neki proslavljeni bokeljski jedriličarski klubovi, kao i preduzetnici koji radi obavljanja registrovane privredne djelatnosti, već decenijama ulažu u izgradnju obalne infrastrukture.

( Siniša Luković )