Muški rukomet u Nikšiću se diže iz pepela: Više je boljelo ćutanje nego prazna hala
Grad koji je poslije Cetinja dao najviše za crnogorski muški rukomet prije nekoliko godina je morao da se pomiri sa činjenicom da nema predstavnika u seniorskoj konkurenciji koji bi se takmičio sa ostalim ekipama u državi. Situacija se sada mijenja
Život je pun nepravde, ali kažu da je u sportu ima najmanje. Ipak, se sa tim baš ne bi složili rukometni radnici u Nikšiću.
Grad koji je poslije Cetinja dao najviše za crnogorski muški rukomet prije par godina je morao da se pomiri sa činjenicom da nema predstavnika u seniorskoj konkurenciji koji bi se takmičio sa ostalim ekipama u državi.
Ekipe koje su tada branile čast grada bili su Nikšić i Čelik, ali su zbog finansijskih problema morali da pristanu na “kapitulaciju”. Nekoliko godina ranije, tačniije 2013. godine, Rukometni klub Sutjeska, koja je igrala i SEHA ligu, morala je da se povuče.
Muški rukomet pod Trebjesom je praktično zamro, a talentovani mladići morali su da traže angažman u drugim sredinama. Niko se nije oglašavao, pomoći nije bilo ni sa jedne strane, a više je boljelo ćutanje nego prazna hala.
Od ove sezone, ipak, rodila se nova nada. Rukometni pregalac i čovjek koji je cijeli svoj radni angažman posvetio ovom sportu, Božo Mušikić, zajedno sa saradnicima Vladimirom Nikolićem, Đurkom Milatovićem i Slavkom Delibašićem, uspio je uz pomoć Opštine Nikšić da svoju ekipu, koju pretežno čine mladi igrači, a koji se po godinama svrstavaju u kadetsku selekciju, izvede na prvoligaški teren.
”I pored ogromnih problema koji traju već godinama, ja sam uz pomoć saradnika uspijevao da održavam kontinuitet treninga i da radim sa mladim igračima koji vole rukomet i koji posjeduju određeni talenat. Kada vidim da postoji potencijala bio bi grijeh odustati i ako bi to bilo opravdano i očekivano, s obzirom u kakvim uslovima radimo već duže vrijeme. Mi smo, ipak, istrajali i to se na kraju na određeni način isplatilo jer od ove sezone Sutjeska ponovo igra prvu ligu. Planirali smo prvo da se prijavimo za Drugu ligu jer dugo godina se nismo takmičili u seniorskoj konkurenciji, ali su nam iz Saveza kazali da ukoliko obezbijedimo neophodne uslove, možemo da se takmičimo i sa najboljim ekipama u državi”, ističe Mušikić u razgovoru za “Vijesti”.
Grad koji je dao igrače poput Rada Mijatovića, Ivana Nikčevića, Vlada Osmajića, Alena Muratovića, Marka i Gorana Lasice, Jova Damjanovića, Ivana Čolakovića, Mila Mijuškovića, Nikole, Branka i Filipa Vujovića, apsolutno nije zasluživao da mu se dogodi to što se dešavalo posljednjih godina.
Sada neki novi klinci krče svoj put, ali ako ne budu imali konstantnu podršku grada sigurno da će se naći u problemu u kojem su bili neke njihove malo starije kolege poput Luke Radovića, Petra Erakovića, Dragana Jelušića, Vuka Lakićevića i ostalih, koji su u drugim sredinama morali da pronađu angažman..
”Nadam se da nećemo doći u sličnu situaciju i da se neće ponavljati stvari koje smo imali u prethodnom periodu. Znamo da nije lako se izboriti sa svim problemima, ali takođe ovaj sport nije toliko zahtjevan kao neki drugi i ne iziskuje ogromna novčana sredstva. I sad se pokazalo da ne treba baš toliko mnogo da bi se na pravi način funkcionisalo i da je potrebno samo malo dobre volje. Mi trenutno raspolažemo sa igračima koji su kadeti jer su stariji odavno u drugim sredinama. Ipak, radi se o perspektivnim igračima, a potvrda toga je i poziv od selektora kadetske reprezentacije za šest naših igrača. Na spisku od 18 igrača koji su skoro igrali prijateljske mečeve protiv Slovenije našli su se Andrija Radovanović, Lazar Ćorović, Božo Vujović, Đorđe Šljukić, Matija Zmajević i Viktor Suknović, a na spisku je bio i naš doskorašnji član Janko Kustudić, koji je prešao u Crvenu zvezdu”, ističe Mušikić.
Nikšićani su još uvijek bez pobjede u novoj sezoni, ali je rezultat u ovoj priči manje bitan. Bitnije je to da se nakon nekoliko godina pauze nikšićki muški rukomet diže iz pepela i polako pozicionira tamo gdje mu je i mjesto, jer pod Trebjesom stasava sigurno još novih “lavova”.
Teško je stanje CG u rukometu, ali je za nepovjerovati kroz šta smo prošli
Kroz šta je sve prošao Božo Mušikić najbolje on zna, ali nije nepoznanica da se više treniralo van sale nego u sali, a često je to bilo na betonu ili livadi, što je gotovo nezamislivo u današnjem rukometu.
"Mi smo i pored takvih situacija znali šta nam je cilj i nisu nas takve okolnosti pokolebale. Uopšte je teško stanje u crnogorskom sportu, ali ono kroz šta smo prolazili svakako je za nepovjerovati. Ne koriste se sportski potencijali na pravi način, a da li je to nemar ili nedostatak želje kod onih koji bi mogli pomoći ne znam, ali je sigurno to das mo bili prepušteni sami sebi. Iskreno se nadam i vjerujem da dolaze bolji dani za ovaj sport u Nikšiću jer smo dali veliki broj igrača ne samo crnogorskom muškom rukometu, nego i evropskom i svjetskom”, naglašava naš sagovornik.
( Branko Čupić )