Kako su koze postale krave
Možete li da zamislite mladu arhitekticu, vrsnu eksperticu - mnogo mladu, mnogo slatku i do u tančine upućenu u NZoPiI - koja u jednom trenutku kaže - OK, imam generalni koncept, toliko je generalan da skoro i nije koncept, što će reći da je sasvim pristojno udaljen od nečega što bismo mogli nazvati konceptom, ali mi nije jasno zašto bih se u ovom trenutku naročito bavila uklapanjem objekta u prostor
Soju zmijinji, kako biste vi mogli govoriti dobre stvari, kad ste vi opaki? Jer, ono što izreknu usta, to je ono šte pretječe iz srca. Matej 12, 34
Dočekasmo, gospodin Dritan Abazović i ja, tzv. pročišćenu, ili konačnu verziju Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata (ZoPPiIO). Upravo onu verziju koja je, molim vas, objavljena u Službenom listu Crne Gore, br. 64, od 6. oktobra 2017. godine. Samo ta verzija je mjerodavna - i samo ta, molim vas, niti jedna druga.
Objavom ZoPPiIO u SL je stavljena tačka na dugu (i predugu) epopeju, koja je počela krajem novembra davne 2015. godine - kada je otvorena Javna rasprava o Nacrtu zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata - da bi kulminirala usvajanjem Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata u Skupštini Crne Gore, na Sjednici trećeg vanrednog zasijedanja, održanoj u periodu od 26. do 30. septembra (u jednom trenutku se, ko zna zašto, odustalo od sintagme 'uređenje prostora', u korist riječi 'planiranje", da bi ta riječ kasnije ipak evoluirala u sintagmu 'planiranje prostora').
Što će reći da je pravi trenutak da se, radi budućih pokoljenja, baci više svjetla na pojedine epizode pomenute epopeje...
Jedan od ključnih momenata epopeje bio je i Nacrt zakona o planiranju i izgradnji (NZoPiI), koji je, podsjetiću vas, postavljen na Internet stranice Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORiT) i eUprave 4. maja ove godine, čime je označen i početak Javne rasprave o NZoPiI, u režiji MORiT. Moj omiljeni član NZoPiI bio je Član 69 - Idejno rješenje - pa kaže, stav 1:
"Idejno rješenje je projekat kojim se utvrđuje generalna koncepcija, tehničko-tehnološke i ekonomske karakteristike i opravdanost za izgradnju objekta, a naročito: uklapanje objekta u prostor; položaj objekta u okviru lokacije i prema susjednim objektima; 3D vizuelizaciju objekta; uslovi i rješenja priključenja objekta na saobraćajnu, instalacionu i drugu infrastrukturu i uređenje lokacije."
Ako mene pitate, način na koji je bio koncipiran čuveni stav 1 Člana 69 NZoPiI, vrlo rječito je svjedočio o kompetenciji hiljada, možda čak i desetina i stotina hiljada jednako vrsnih koliko i anonimnih eksperata - što domaćih, što sa strane (da ne kažem stranih) - koji su nesebično doprinijeli da NZoPiI izgleda baš tako kako je izgledao. A izgledao je urnebesno, ako mene pitate, u najmanju ruku.
Idejno rješenje je, veli, projekat... A šljiva je, manje-više, isto što i banana, samo što šljiva nije žuta kao banana, nego je, za razliku od banane, nekako više plava. Ali zato šljiva ima košticu a banana nema.
I okruglasta je šljiva, za razliku od banane, koja je nekako više duguljasta. Što i nije toliko važno, naravno, važno je zapamtiti da su, bez obzira na sve razlike, i šljiva i banana zapravo ukusne voćke. I idejno rješenje je, isto tako, neka vrsta projekta. Samo što, eto, idejno rješenje nije sasvim projekat, nego je više rješenje, zato ga i nazivamo rješenjem. Ali ne smijemo smetnuti s uma da je i projekat zapravo neka vrsta rješenja, tako da...
Idejno rješenje je, veli, projekat kojim se utvrđuje generalna koncepcija...
Ako postoji nešto na svijetu bijelom što je generalnije čak i od koncepcije, onda je to generalna koncepcija. Svako će vam reći da je koncepcija ozbiljna stvar, na korak od generalnog rješenja, za razliku od generalne koncepcije koja je na korak, ili najviše dva, od koncepcije.
Možete li da zamislite mladu arhitekticu, vrsnu eksperticu - mnogo mladu, mnogo slatku i do u tančine upućenu u NZoPiI - koja u jednom trenutku kaže - OK, imam generalni koncept, toliko je generalan da skoro i nije koncept, što će reći da je sasvim pristojno udaljen od nečega što bismo mogli nazvati konceptom, ali mi nije jasno zašto bih se u ovom trenutku naročito bavila uklapanjem objekta u prostor - ili položajem objekta u okviru lokacije i prema susjednim objektima - svodi se na isto - ako se podrazumijeva, valjda, da sam položaj objekta i njegov odnos prema okruženju - i prema neposrednom i prema širem okruženju - utvrdila na nivou generalnog koncepta?
Kad su me gospoda iz NVO "Matica Boke" pozvali da svojim učešćem dam doprinos Javnoj tribini posvećenoj NZoPiI, koja je bila organizovana u tzv. Multimedijalnoj sali Opštine Tivat, 25. maja, nisam časio ni časa. Sjeo sam u Pandicu i nagazio.
Zakasnio sam nekih sat - sat i po na tribinu, jer sam se u međuvremenu zakucao Pandicom u bijelog BMW-a, otpozadi, negdje oko bivšeg MOC u Bečićima (u to vrijeme je put Budva - Cetinje bio zatvoren, pa sam išao preko Petrovca). BMW je naglo kočio jer je autobus ispred njega naglo kočio, pa sam i ja naglo nagazio kočnicu - i to na vrijeme, uredno, ali je padala kišica, taman koliko je bilo potrebno da proklizam Pandicom i da se zakucam u bijelog BMW-a. I što da vam kažem, nisam držao odstojanje, kriv sam do neba - 220 eura štete, da skratim priču - što je nadilazilo realnu vrijednost Pandice, u tom trenutku, za nekih 70 eura. Ali što da radim kad ni jednu drugu ne priznajem do li moju staru, najstariju Pandicu, moju jedinu ljubav...
Ispostavilo se, ipak, da sam se, uprkos ozbiljnom zakašnjenju, pojavio u Multimedijalnoj sali Opštine Tivat tačno na vrijeme - baš u trenutku kada je gospodin Pavle Radulović, ministar održivog razvoja i turizma, uzeo riječ. Pažljivo sam odslušao, kao i svakoga puta, i prije i poslije te epizode, sve što je ministar imao da kaže - i čim je pozvao prisutne da postavljaju pitanja i komentarišu, te da sugerišu što bi se moglo izmijeniti i dopuniti u tekstu NZoPiI - digao sam ruku.
Komentarišući moj omiljeni stav, mog omiljenog člana NZoPiI - Član 69, stav 1 - nisam govorio o bananama i šljivama, naravno, suzdržao sam se - govorio sam o kozama i kravama.
Ako je idejno rješenje projekat - rekao sam, između ostaloga - onda je i koza krava. Nema razlike. I koza i krava imaju rogove. I koza i krava daju mlijeko - a mlijeko je, zna se, bijelo. Ostalo su nijanse. To što je i najkrupnija koza svojim gabaritima - visinom, dužinom i širinom, a shodno tome i težinom - ipak nedorasla i najsitnijoj kravi, to na stranu. To su samo nijanse na koje ne bi trebalo da obraćamo pažnju. Moramo se, i kao društvo u cjelini i kao pojedinci, fokusirati na suštinu, na esencijalno, koliko god to esencijalno bilo nespretno spakovano, tj. formulisano.
Pitanja generalne koncepcije, te uklapanja objekta u prostor i položaja objekta u okviru lokacije i prema susjednim objektima - ostavio sam mladoj arhitektici. Da se i ona upiše. Da neko ne pomisli, ne daj bože, da ne ostavljam mladim arhitekticama - mnogo mladima, mnogo slatkima - nimalo prostora za eksponiranje.
Ispostaviće se da je sam ministar, ili barem jedan među hiljadama i stotinama hiljada eksperata koji su se bavili NZoPiI, shvatio o čemu se zapravo radi u mojoj pričici o kozi i kravi, jer se u Predlogu Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata PZoPPiIO - koji je okačen na Internet stranicu Skupštine Crne Gore (skupstina.me) 8. septembra - pojavila preformulisana definicija idejnog rješenja.
Pa kaže...
OK, najbolje bi bilo da sami - za domaći zadatak, molim vas - provjerite kako je idejno rješenje definisano u PZoPPiIO, odnosno u ZoPPiIO (64/17) - a zatim i da dobro razmislite o svemu tome - ako uspijete da ugrabite malo vremena, naravno...
( Borislav Vukićević )