STAV
Crna Gora između interesa i prosperiteta
Gospodo političari, i u vlasti i opoziciji, život je tako jednostavan i lijep (nažalost i kratak). Vi ga komplikujete i ružite. Prestanite to da činite. Radite i činite isključivo u interesu države Crne Gore i njenih građana
Prelijep novembarski dan, a liči kao na kraj septembra, sudeći po kupačima na maloj plaži ispred Bara. Meteorolozi kažu da nikad topliji novembar nije bio u ovim krajevima, od kada se zvanično mjeri temperatura, od ’49. Šetati, ili sjedjeti u jednom od brojnih kafića, pored mora ovih dana je ne samo uživanje nego i privilegija, bez pretjerivanja se može reći. I generalno, klima u Crnoj Gori, čitave ove godine, bila je izuzetno povoljna i malo je mjesta u svijetu koja su „nagrađena“ tako povoljnim uslovima za život, kao Crna Gora. Pitanje je samo koliko su ljudi, većina, svjesni toga i koliko su u stanju da se osjećaju prijatnije i zadovoljnije zbog užitka koji im je podarila priroda i mjesto življenja.
Ovo posebno dolazi do izražaja ako se uzme u obzir trenutni haos koji se dešava u Evropi: brojna ograničenja i zaključavanja, i masovni protesti, usljed mjera za suzbijanje pandemije, žica i vojska na granicama nekih zemalja koje trpe najezdu izbjeglica iz Azije i Afrike, nedostatak gasa i visoke cijene električne energije i energenata… sve u svemu: tenzije, stres, nezadovoljstvo.
Crna Gora je, na sreću, za sada pošteđena svega toga, ali ima svoje, domaće, tenzije, stresove i nezadovoljstva. I dok su ovi evropski izazvani manje više tzv. spoljnim faktorima i višom silom, u Crnoj Gori stres i nezadovoljstvo stvaramo mi sami. Sami sebi štetu činimo, da bi nervirali sami sebe, i da bi komplikovali život i sebi i drugima, tako ispada.
Kako drugačije objasniti dešavanja na društvenoj i političkoj sceni Crne Gore: kriza vlasti, kriza društva, napadi, uvrede, svako svakoga zbog nečega mrzi ili vrijeđa, omalovažava, naziva izdajnikom… Stiče se utisak, a to potvrđuju i inostrani izaslanici koji povremeno posjete CG, svojim izjavama, kao da mi, kao društvo, nismo u stanju da pravimo razliku šta je dobro a šta loše, za Crnu Goru, za nas same, pa to mora da nam kaže i nametne (kao zadatak) neko sa strane. A onda se spontano nameće kao zaključak i konstatacija: vi niste sposobni da se organizujete kao društvo tako da ostvarite napredak, niste zaslužili da budete u članstvu Evropske unije, vama je potreban protektorat i starateljstvo. A ako je već tako, bolje mi da vas prezumemo na starateljstvo, nego suprotna strana.
I zaista, zašto je sve tako komplikovano, zašto tolika trvenja i opstrukcije, konkretno kada je opstanak Vlade u pitanju, i ima li rješenja u ovoj „pat“ situaciji, ili nam je suđeno da gledamo i proživljavamo sve ovo? Do nekih novih izbora. Pa onda sve nanovo, jer se ništa suštinski neće promijeniti ni nakon tih izbora. A neće, zato jer se ne mijenja suština postavke, ne postoji kvalitetan vrijednosni sistem, nema pravila, prioriteta… Ako se premijer javno hvali da je Vlada omogućila partijama iz vlasti da postavljaju svoje članove po dubni, u sistemu vlasti i javne uprave, čime je potvrdio da je nova vlast zadržala kriterijume i „vrijednosti“ prethodne vlasti, po principu „sjaši Kurta da uzjaše Murta“, onda o kakvom napretku u društvu i povjerenju se govori? Nema ga. Suština ostaje ista: Crna Gora je plijen, za ostvarenje sopstvenih interesa, a ne država gdje se cijene i dolaze do izražaja rad, postignuća i rezultati. A ako je tako, zašto bi narod vjerovao u bilo šta, pa i u EU do 2025, projekat Evropa sad… E sad, da li se to povjerenje može kupiti za 200 eura veću platu, ostaje da se vidi. Samo se bojim, i ako se to ostvari, da za neku godinu ne dođemo na isto, tj. da 400 vrijedi kao sada 200.
Postavlja se pitanje: postoji li kakvo rješenje, ima li izlaza iz ovog „začaranog kruga“, da ipak Crna Gora krene naprijed i prevaziđe trenutno stanje i time pokaže i sebi i svijetu da smo društvo zrelo i sposobno za samoodrživost i napredak, da nam nije potreban protektorat i starateljstvo.
Iskreno, teoretski da, a praktično teško. Ali treba pokušati. Ne predavati se bez borbe, ispoštovati makar tradiciju.
A rješenja su tako jednostavna: raditi sve što je u interesu Crne Gore i njenih građana, a ograničiti i spriječiti sve što je na štetu i protiv interesa Crne Gore i njenih građana. Ako bi se ovo slijedilo i poštovalo, dosljedno, dešavalo bi se da opozicija (DPS), a i dio vlasti (DF) podrže tako neku odluku Vlade koja je u interesu Crne Gore, bez obzira na to što je ona istovremeno i u interesu Vlade, odnosno što joj povećava rejting. Svjedoci smo da do sada često nije bilo tako, i da Vlada nije dobijala podršku oko nekog pitanja, recimo izglasavanje budžeta u Skupštini, bez obzira što je to u interesu države.
Zaključak je jasan i nedvosmislen: svi politički čionioci su dužni da prepoznaju interese Crne Gore i njenih građana kao prioritet i podrže svaku Vladinu odluku u tom cilju. Kada jedan ili više političkih čionilaca nedvosmisleno utvrdi da je Vlada uradila nešto protiv državnih interesa, tek onda pokrenuti smjenu Vlade i, ako se obori, ići na nove izbore.
Gospodo političari, i u vlasti i opoziciji, život je tako jednostavan i lijep (nažalost i kratak). Vi ga komplikujete i ružite. Prestanite to da činite. Radite i činite isključivo u interesu države Crne Gore i njenih građana. Ne u svom ličnom i partijskom.
( Goran Đukanović )