Motor Jamahe se oprostio od Rosija: Bila je to ljubav na prvi pogled, nedostajaćeš mi više nego što ćeš ikada znati

Poslije 25 godina u vrhu svjetskog motociklizma, Valentino Rosi se povukao sa staze.

Čovjek koji je podigao popularnost Moto GP-a do neslućenih visina oprostio se sa devet titula prvaka svijeta - sedam u „kraljevskoj” klasi, i po jednom do 125 i 250 kubika.

Karijeru je počeo u Apriliji, sa kojom je bio prvak u dvije manje kategorije, potom je osvojio tri najvažnije titule sa Hondom, a od 2004. je, s izuzetkom dvije godine u Dukatiju, vozio Jamahu.

Japanski proizvođač motocikala se na neobičan i veoma dirljiv način oprostio od Doktora. Pismom koje je „napisao” motor na kojem je Rosi „jahao” 15 godina.

„Pamtim subotu, 24. januar 2004. kao da je bio juče. Naš prvi ‘dejt’ u Maleziji.

Čekao sam nekoga kao tebe tako dugo, bio sam nervozan, ali to je bila ljubav na prvi pogled za oboje.

Odmah sam znao da će naš odnos biti nešto zaista specijalno.

Imali smo tu nepobitnu, naprasnu iskru i svi djelovi slagalice su se spojili.

Nikada neću zaboraviti kako smo 2004. stali na travi u Velkomu.

Samo nas dvoje, shvatajući da smo ti i ja bili u pravu zajedno - i da je ovo samo početak.

Osvojili smo četiri Moto GP titule i 56 trka zajedno.

Donijeli smo radost milionima ljudi širom svijeta i stvorili uspomene koje će trajati cijeli život.

Ispisali smo istoriju jer smo radili zajedno i izvlačili ono najbolje jedno iz drugog.

Učinio si me ponovo jakim.

Učinio si da me opet poštuju.

Natjerao si me da ponovo zavolim.

Samo si ti, Valentino, imao moć za to.

I potpuno sam ti vjerovao.

Podržao sam te svim srcem.

S tobom sam vodio sve tvoje bitke.

Samo sam ja mogao učiniti da ti motosport bude uzbudljiv do kraja.

Od našeg prvog poljupca na travi u Velkomu do posljednjeg ovogodišnjeg plesa u Valensiji, doživjeli smo mnoge izvanredne avanture.

A tu su bila i naša posebna putovanja u Laguna Seku 2008. i u Kataloniju 2009. godine.

Niko nije pravio poteze kao mi tih dana, zar ne?

Takođe u Asenu 2009, kada sam ti pomogao da pobijediš u svojoj 100. trci.

Bilo je magično!

Nosio sam te tokom 16 godina tvoje nevjerovatne karijere.

Ali nosio si i ti mene u svom srcu.

Od Muđela do Motegija, od Silverstouna do Sepanga i od Barselone do Burirama, uvijek smo bili tu jedan za drugog.

Dao sam ti sve od sebe, kao što si ti dao sve meni.

Stvar koju ću uvijek cijeniti je naše naginjanje u krivinama.

Bili smo ti i ja protiv svijeta.

Ti i ja smo bili „Ili bježi ili umri”.

Ali, nažalost, i najljepše ljubavne priče završavaju.

Valentino, ti si dio mene.

Dio moje priče.

Dio onoga što sam danas i ko ću biti dugo nakon što se rastanemo.

Naša veza je vrlo posebna i nedostajaćeš mi više nego što ćeš ikada znati.

Hvala, Valentino.

S ljubavlju,

Tvoj M1”.

( N. N. )