Tužiteljka Maroviću ispunila želju
Prema nezvaničnim informacijama, to je jedini slučaj u kotorskom sudu u kojem je po molbi tužitelja odobreno odlaganje
Osuđeni Miloš Marović zamolio je u septembru 2016. godine specijalnu državnu tužiteljku Lidiju Vukčević da mu na tri mjeseca odgodi izvršenje kazne zatvora, što je ona i učinila i napisala sudu molbu u njegovo ime.
Tako su iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) objasnili kako je došlo do toga da njihova doskorašnja koleginica umjesto Budvanina preda molbu kotorskom Osnovnom sudu.
”Vijesti” su prije nekoliko dana objavile da je tužiteljka Vukčević u oktobru 2016. od kotorskog suda tražila da u zatvor ne šalju člana budvanske kriminalne grupe, sa kojim se gotovo godinu ranije dogovorila da prizna krivicu.
Sin nekadašnjeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića tada je već uveliko bio u bjekstvu - u junu iste godine, prije izricanja presude, napustio je Crnu Goru.
Iz SDT-a su objasnili da su u decembru 2015. sa Milošem Marovićem zaključili sporazum o priznanju krivice, koji je sud usvojio.
Istakli su i da je presuda postala pravosnažna u septembru 2016. godine, a osuđeni bio obavezan da vrati imovinsku korist u iznosu od 385.000 eura.
”Osuđeni se tužilaštvu obratio sa molbom da mu se odloži izvršenje kazne zatvora, kako bi bio u mogućnosti da u ostavljenom roku u skladu sa Sporazumom o priznanju krivice vrati ovu imovinsku korist, pa je SDT Osnovnom sudu u Kotoru uputilo zahtjev za odlaganje izvršenja kazne na period od 3 mjeseca. U tom pravcu Osnovni sud u Kotoru je donio rješenje i odložio izvršenje kazne zatvora na period od oktobra 2016. do januara 2017. Upravo u tom roku, odnosno 21.12. 2016. godine osuđeni je izvršio uplatu navedenog novčanog iznosa na račun budžeta države CG. Dakle, u ovoj krivično pravnoj stvari postupanje SDT-a bilo je u skladu sa ZKP-om, KZ-om i Zakonom o izvršenju kazne, jer se osuđeni u navedenom periodu nalazio na slobodi”, odgovorila je portparolka SDT-a, specijalna tužiteljka Sanja Jovićević.
Iako prema Zakonu o izvršenju kazne zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti tužilac ima mogućnost da traži odlaganje, sagovornici iz pravosudnog sistema nezvanično su kazali da se to u praksi dešava izuzetno rijetko.
Navodno, slučaj tužiteljke Vukčević koja je tražila da Marovića ne šalju u zatvor dok ne plati dug, jedini je u kotorskom sudu u kom je po molbi tužitelja odobreno odlaganje. U svim ostalim slučajevima, osuđeni su tražili odlaganje.
Prema Zakonu o izvršenju kazne zatvora, osuđenom koji se nalazi na slobodi može se, na njegov zahtjev, odložiti izvršenje kazne zatvora ako je obolio od teže akutne bolesti, ili se njegova hronična bolest pogoršala, a u Zavodu ne postoje uslovi za liječenje, ili se nalazi na bolničkom liječenju ili postbolničkom rehabilitacionom tretmanu.
Može i ako mu je član uže porodice umro, ili je obolio od teže akutne bolesti zbog koje mu je potrebna pomoć i njega drugog lica, a u užoj porodici nema drugih članova koji mogu pružiti potrebnu pomoć, ili se ta pomoć ne može pružiti na drugi način.
Zakon predviđa da se molba može predati ako je odlaganje potrebno radi izvršenja ili završetka radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugim nesrećnim slučajem, a u užoj porodici nema radno sposobnih članova, ali i zbog završetka njegovog redovnog školovanja ili polaganja ispita.
Molbu može predati i osuđeni ako je odlaganje izvršenja kazne potrebno radi završetka započetog posla čijim bi neobavljanjem nastala znatna materijalna šteta, iali ako su zajedno sa njim, osuđeni na kaznu zatvora ili kaznu zatvor od četrdeset godina njegov supružnik ili drugi članovi uže porodice, ili ako se oni već nalaze na izdržavanju tih kazni, a upućivanjem svih njih na izdržavanje kazne bi bilo ugroženo izdržavanje starih, bolesnih ili maloljetnih članova uže porodice...
Zakonom je propisano da sud neće slati uputni akt za izvršenje kazne zatvora, ako odlaganje traži tužilac.
Tim članom, međutim, nije propisano zbog čega tužilac može tražiti odlaganje.
Iz kotorskog Osnovnog suda “Vijestima” je prije nekoliko dana odgovoreno da im je tužiteljka Vukčević 6. oktobra faksom, a dan kasnije redovnom poštom, podnijela zahtjev za odlaganje izvršenja kazne zatvora osuđenom Maroviću na period od tri mjeseca:
”Kako bi se istom omogućilo da u ostavljenom roku obezbijedi i uplati novčana sredstva u iznosu od 385.185,20 eura, na ime trajne oduzete imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela, a na što je obavezan istom presudom”.
Miloš Marović državi je ostao dužan robiju, iako je pred tužiteljkom Vukčević na zalasku 2015. godine priznao da je dio kriminalne grupe odgovorne za malverzacije oko prodaje 27.000 kvadrata opštinske zemlje u industrijskoj zoni Jaza i pristao da izdrži kaznu zatvora od 12 mjeseci.
Kriminalnim poslom u kom je učestvovao kasa Opštine Budva oštećena je za 1,4 miliona eura.
On je uhapšen u akciji SDT-a koje je procesuiralo višečlanu budvansku kriminalnu grupu na čijem čelu je, po sopstvenom priznanju, bio nekadašnji predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović.
Po nalogu SDT-a lisice na ruke stavljene su mu 3. decembra 2015. godine, a sporazum je potpisao krajem istog mjeseca, samo nekoliko dana prije isteka tridesetodnevnog pritvora. Početkom januara 2016. napustio je ćeliju Istražnog zatvora u Spužu.
Tužiteljka Vukčević, koja je u aprilu ove godine izabrana u Vrhovno državno tužilaštvo, sa njim se nagodila da vrati gotovo 400.000 eura u državnu kasu i da provede još 11 mjeseci u zatvoru.
Novac je vratio, ali kaznu nije izdržao, već je nekoliko mjeseci nakon potpisivanja sporazuma pobjegao u Beograd.
U Crnu Goru navodno se nije vraćao dok je nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazne zatvora, što se dogodilo 16. septembra 2020.
Robije ga je spasila i Srbija - osim što su mu dali državljanstvo, iz tamošnje Vlade nijesu odgovarali na pozive zvanične Podgorice - da im izruče Maroviće.
Navodno, Maroviću je pomoglo i to što ročište za potvrđivanje sporazuma o priznanju krivice nije zakazano odmah nakon potpisivanja, već se na to čekalo pet mjeseci.
”U tom periodu Miloš Marović je mogao da dobije potvrdu da nije osuđen, a to mu je bilo potrebno za prijem u državljanstvo u drugu državu”, rekao je jedan od pravnika sa kojim su “Vijesti” razgovarale.
Poput Miloša, i njegov otac Svetozar pobjegao je od robije. Ako ga Srbija ikada izruči Crnoj Gori, za vratom mu vise četiri godine zatvora.
Prema sopstvenom priznanju, on je sa kriminalnom grupom koju je organizovao oštetio lokalni budžet za desetine miliona eura.
Svetozar Marović uhapšen je u decembru 2015, da bi u maju sljedeće godine bio pušten iz spuškog zatvora nakon što je priznao krivicu i zaključio sporazum koji je verifikovao Viši sud.
Nakon toga, otišao je u Beograd, od kada mu se “gubi svaki trag”, jer srpske državne institucije navodno ne mogu da pronađu Marovića, za kim je Crna Gora raspisala potjernicu.
Vlada je krajem prošle godine obnovila molbu za izručenje starijeg Marovića i uputila je Srbiji.
Njemu je, međutim, u međuvremenu zastarjela prva od kazni - riječ je o jednogodišnjoj robiji na koju je osuđen jer nije vraćao dug.
Krajem 2026. nastupa i zastara “glavne” kazne za Marovića - robije od tri godine i devet mjeseci.
Marović, koga Srbija navodno ne može da nađe, nedavno je ponovo iz Beograda dao intervju za jednu podgoričku televiziju.
”Vijesti” su nedavno objavile da bi taj, pravosnažno osuđeni kriminalac, dug po osnovu sudske kazne od oko milion eura trebalo da plati za 380 godina, jer mu je otplata predviđena na 4.600 rata.
Marovićeva penzija iznosi oko 500 eura, a odbija mu se 240.
( Jelena Jovanović )