Žali bože lijepe muzike

Predvoreh tri dana ovaj parlamentarni kanal i mogu vam reći da je od boga greota što su prelijepi koncerti svaki čas prekidani prenosom zasijedanja.

Prvog dana drvili su tri sata o tome kako se ministarka četiri resora ogriješila o direktora Uprave za sport, kao da je Vesna Bratić najveće promašaje postigla na fudbalskom terenu.

Kako je otišao Vasilije Lalošević imali smo priliku da slušamo satima. Moguće da sam prečula, ali čini mi se da niko nije pomenuo jednu zakonsku sitnicu - da je njemu šestomječni mandat istekao još 29. juna i da na novi nije imao pravo.

Uprkos tome što zaista ne vjerujem u njegovu krivicu po pitanju anti-doping propisa, sigurna sam da je za mandata ove koalicije zapečatio karijeru. Toliko su se poslanici opozicije iskukali za njim da nema tog ministra koji bi ga vratio u zgradu Vlade prije nego što depees ponovo postane većinski vlasnik i zgrade i Vlade.

* * *

Kad se ovoliko odužila rasprava o bivšem šefu jedne uprave, mogu samo da zamislim koliko će potrajati interpelacija o radu tri ministra koji su još na funkcijama. Nastranu to što jedan - Đorđe Radulović - ničim nije zaslužio da se uopšte pokreće rasprava o njegovom radu, a kamoli da se o tome glasa.

Za razliku od njega, ministarka Vesna Bratić ne da je dala gomilu povoda za raspravu, nego je krajnje vrijeme da bude smijenjena. I to prije nego što dokusuri ove ostatke prosvjete i kulture koji su umakli cunamiju depeesa.

Jasno je to i njenom duhovnom bratu i političkom pokrovitelju Zdravku Krivokapiću, ali nije javnosti jasno zbog čega je i dalje u njegovom Kabinetu.

Takav stepen saglasnosti opozicionih i pozicionih birača nikad nije uspio da izazove nijedan ministar, još otkako je demokratija stigla u naše krajeve.

Punu istinu od premijera teško da ćemo čuti, mogu da ponudim samo svoju ali djelimičnu - bog ih je sastavio i samo ih on može rastaviti.

Nažalost, nedokučiva je logika tih nebeskih veza, zato mi se čini da će premijer prije smijeniti samog sebe nego ministarku Bratić.

* * *

Da nije bio saglasan sa svim što je izjavljivala prije ulaska u Vladu, ne bi joj Krivokapić dao nijedan resor, a kamoli četiri. Kad ih je dobila, radila je upravo ono što je najavila.

Tome sam, zaludu, posvetila desetak kolumni, zato sad samo ukratko o dodatnim razlozima za smjenu koje je, ničim izazvana, sama ministarka ponudila u Skupštini.

Šteta što mi Damir Šehović uze riječi iz usta dok je govorio o njenim "anticivilizacijskim, a nerijetko i šovinističkim stavovima”.

Sad je on poslanik opozicije, zato ne bih širila priču o njegovom učinku na istoj funkciji. Ponašao se isto kao i ona, samo je nacionalni predznak nepoželjnih kadrova i još nepoželjnijih ličnosti u obrazovnom programu bio različit. Kod njega srpski, kod nje crnogorski.

Odgovarajući svom prethodniku, ministarka je proširila optužnicu protiv sebe.

- Ne postoji ratni zločinac koji je nanio toliko zlo Crnoj Gori kao Damir Šehović - izgovorila je, očigledno ne shvatajući što je uradila.

Dobro je što (ni) esdeovci ne stoji najbolje sa semantikom, inače bi društvene mreže i TV ekrani već pucali od pobune što je njihov istaknuti funkcioner, uz to i pripadnik naroda koji je ne tako davno bio najveća žrtva ratnih zločina, proglašen opasnijim od ratnih zločinaca.

Loše je što je i minut nakon ovog skandala na funkciji ministra ostala osoba koja ratne zločince koristi kao doskočicu u polemici sa protivnikom. Relativizujući ratne zločine do te mjere da ih upoređuje sa političkim promašajima jednog ministra.

Da je ispunila sve uslove da i sama postane bivša, potvrdila je Vesna Bratić u nastavku.

- Jedan od mojih predaka bio je jedini Crnogorac koji je dobio prestižni američki orden nakon slavne pogibije u bici na Verdenu, imate li i vi takve pretke za pohvaliti se - izgovorila je, ali ovoga puta znajući i što je uradila i na što je aludirala.

To što preci Damira Šehovića ne pripadaju crnogorskom narodu ne smije nikome da služi za šovinistički cinizam, na čijoj god strani da su se borili u Prvom svjetskom ratu. A ministarka obrazovanja dužna je da zna da su se crnogorski muhamedanci - da upotrijebim termin iz ratnih raporta - borili u Crnogorskoj vojsci.

Ne znam koliko je njih iz desetak bataljona dobilo prestižna priznanja, ali pamtim priču o jednom majoru koji je od kralja Nikole dobio - najviše odlikovanje države Crne Gore.

Kakva je da je ta država danas, zaista ne zaslužuje da joj Vesna Bratić bude ministarka. Ni sporta, a kamoli obrazovanja, kulture i nauke.

* * *

Za razliku od, nadam se danas već bivše, ministarke - ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović nije izazivao međunacionalne skandale, niti donosio odluke opasne po budućnost države Crne Gore.

Dobro, jeste malo pretjerivao sa slikanjem po crkvama, ali premijer je u tim akcijama ipak nenadmašan.

Nažalost, pretjerivao je i u nepoštovanju poljoprivrednika, zahvaljujući čijem postojanju je i postao ministar.

Koliko je dobro radio svoj posao, a jedan od najprečih bio je favorizovanje domaće poljoprivrede na domaćem tržištu - gledamo svakoga dana u prodavnicama i na pijaci.

Po "favorizovanju" poljoprivrednika, nadmašio je legendarnog Petra Ivanovića koji je samo jednom, istina grubo, uvrijedio jednog od njih.

Stijović ne da je to radio kolektivno, nego se sa stočarima sprdao rječnikom nedostojnim ulice.

- Treba li stoku da vam prevežem - tako se obratio onima koji su prošle jeseni tražili tri centa po litru mlijeka.

Kad su, zbog drastičnog rasta troškova za uzgoj stoke, ljetos tražili povećanje od pet centi i on je proširio repertoar:

- Procenat onih koji se bune nije dovoljno veliki, pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere?!

Ti ljudi su, inače, stočari. I predstavljali su sve ostale koji su ministru mjesecima uzalud pisali.

Nijesu mogli da dođu baš svi, malo je komplikovano iz Brvenice i Njegovuđe do Podgorice putovati traktorom.

Ministar koji ne razumije zbog čega nijesu došli svi stočari, ali one koji su došli umije da uvrijedi sumnjom u njihove namjere - zaista ne zaslužuje obrazloženje za smjenu duže od ovoga...

* * *

O trećem ministru koji treba da ode, Ratku Mitroviću, sve je rekao MANS. To kako je njegova divlja gradnja sa početnih 200 kvadrata došla uoči legalizacije do skoro 700, čitali smo, slušali i gledali mjesecima.

Ali to da zgrada, u početku ministrova a kasnije ministrovog sina, može biti uvedena u legalne tokove ako se izmijeni planska dokumentacija o kojoj odlučuje ministar-tata, e to ne vjerujem da je iko čuo ili vidio u ovom regionu a kamoli šire...

Uprkos dokumentaciji koju je objavio MANS, interpelacija o njegovom radu nije podnešena.

Nije realno da crnogorski parlament ne zna ono što zna sva crnogorska javnost, ali drugo objašnjenje zbog čega je baš ovaj ministar dobio nagradno odsustvo iz dnevnog reda nijesam uspjela da nađem.

Ukoliko i ovoga puta nije, kao u slučaju one izboksovane Njegoševe nagrade, pogriješila neka daktilografkinja. I, umjesto Ratko Mitrović, otkucala - Đorđe Radulović...

* * *

Iskreno se izvinjavam svim daktilografkinjama, ali ovu interpelaciju stvarno je mogao da sroči samo neko koga je služenje vojnog roka spriječilo da završi osnovnu.

- Skupština treba hitno da smijeni Radulovića zbog toga što je zloupotrebio diplomatsko-konzularne predstavnike Crne Gore, nametnuvši im ulogu falsifikatora činjenica o događajima na Cetinju u svrhu političke propagande, čime je proizveo značajne posljedice po ugled Crne Gore u međunarodnoj javnosti - piše u zahtjevu kluba poslanika DPS-a i LP-a.

Žali bože što bar Pura nije pročitao ono što je potpisao, ne bi čak ni njemu onakvom promaklo da u non pejperu - zbog kojeg je vaskoliki depees prodimio mnogo više nego zbog onog Janšinog o velikoj Srbiji i velikoj Albaniji - ne piše ništa što već nijesmo pročitali.

I Vlada Crne Gore i komesari Evropske unije i najviši zvaničnici SAD-a i svi ambasadori Kvinte iznijeli su identične stavove, i to ne samo po jednom.

Cijeli Zapad se iščuđavao demonstracijama koje je predvodio Milo Đukanović, jer se za dva vijeka demokratije nigdje nije desilo da predsjednik jedne države protestuje protiv samog sebe i odluka koje sam donosio.

Jedino što bih u tom dokumentu ispravila jeste onaj dio o ohrabrivanju demonstranata. Đukanović i Veljović jesu ohrabrili dvije-tri stotine svojih aktivista, ali su potpuno obeshrabrili brojne vjernike i poštovaoce CPC.

Da njih dvojica nijesu krakali na Cetinje, bilo bi pred Dvorom bar nekoliko hiljada ljudi. Onih čija su okupljanja vazda bila zadivljujuće mirna, bez ijednog incidenta i bez intervencije policije. Nijesu izašli zato što crkva za koju se oni bore nije ni gospodareva ni partijska.

Jedina zamjerka koju bih mogla da uputim ministru Raduloviću nije vezana za ono što jeste uradio, iz diplomatije zaslužuje najmanje devetku, nego za nešto što nije.

Nije, a trebalo je, da objavi bar po jedan odlomak iz svakog non pejpera ili uputstva koje su njegovi prethodnici slali na četrdesetak naših diplomatskih adresa.

Da i šira javnost sazna kakvi su izdajnici domovine bili u pokretu Odupri se i koja se vrsta životinja valjala ulicama u vrijeme litija...

P.S. - Jedna od devet crkvenih zapovijesti kaže da crkva mora raditi u korist dobra i državne vlasti u državi u kojoj ima svoju vjersku misiju - izjavio je Milo Đukanović povodom litija. Nažalost, ne u non pejperu koji čita četrdesetak naših diplomata, nego u intervjuu Rojtersu koji se čita, sluša i gleda u najmanje 94 države, od kojih većina baštini hrišćansku tradiciju. Neka što zapovijesti ima deset a ne devet, nego što među onima koje je Mojsije dobio na Sinajskoj gori nema ni jedne jedine riječi iz Đukanovićeve izjave...

( Ratka Jovanović-Vukotić )