Voljela bih da ima više žena u muzici
Joana već nekoliko godina sarađuje sa ovom nevladinom organizacijom, a publika je imala prilike da je čuje na brojnim večerima grčke muzike i autorskim festivalima širom Crne Gore, a o tome šta od nje ljubitelji muzike mogu očekivati večeras u razgovoru za “Vijesti” otkriva:
Autori koji su svoj umjetnički izraz našli u gitari ne dobijaju često priliku da svoj rade predstave publici. Zato NVO Muzika alternativa kultura iz Podgorice preko Nikšićke Rocks platforme nastavlja misiju podrške gitaristima i autorima, a na događaju koji će se održati večeras od 20.30 časova u Klubu Boćara svoj rad će predstaviti Joana Skembri, kao i mladi Nikšićanin Scoffo.
Joana već nekoliko godina sarađuje sa ovom nevladinom organizacijom, a publika je imala prilike da je čuje na brojnim večerima grčke muzike i autorskim festivalima širom Crne Gore, a o tome šta od nje ljubitelji muzike mogu očekivati večeras u razgovoru za “Vijesti” otkriva:
”Pošto će moj nastup večeras trajati sat i po vremena, na repertoaru se neće naći samo moje autorske kompozicije. Iskrena da budem, imam svega tri autorske pjesme, tako da ću njih izvesti. Inače, planirala sam da svirka bude u tri bloka, prvi će biti posvećen stranim pjesmama, u drugom bloku biće u fokusu domaća muzika, a nastup ću završiti obradama sa etno motivima ne samo sa prostora ex-Yu, već i grčkih i italijanskih. Kako je jedna moja pjesma na engleskom, a dvije na našem, njih ću uklopiti sa ostatkom repertoara”.
Kantautorstvom se bavi već skoro deceniju, a tekst za prvu kompoziciju bio je na engleskom jeziku.
”Tad sam mislila da je to nešto više kul, međutim više ne razmišljam na taj način. Ove dvije kompozicije na našem jeziku su novije. No, tekst mi nikad nije bio glavni, oduvijek sam više voljela da pišem muziku. Imam i neke instrumentale, a u posljednje vrijeme sam se i sama usudila da za iste radim aranžmane jer sam nabavila opremu i program”, otkriva ona.
”Zasad sam za jedinu instrumentalnu kompoziciju sama uradila aranžman i produkciju, ali je nijesam objavila jer smatram da još nešto treba da doradim na njoj. Sve dok ne bude zvučala onako kako sam je zamislila neću je objavljivati”, obećava Joana.
Muzika zahtijeva posvećenost i dosta vremena, no Joani je bavljenje ovom granom umjetnosti zasad samo hobi. Takođe, mnoge poput nje obeshrabruje i činjenica da tržište za ovakve projekte gotovo da i ne postoji, a sagovornica “Vijesti” smatra da je kod autorstva najbitniji stil i osjećaj, a to je razlog zašto bira da radi sama na svojim pjesmama.
U Hrvatskoj ima dosta katautorki, a sve više ih je i u ostalim ex-Yu republikama, a kakva je situacija po tom pitanju u Crnoj Gori kaže:
”Trebalo bi da ima više žena u muzici. Ima nekoliko cura koje rade svoju muziku, no ovdje nema puno umjetnika uopšte koje se bave alternativom. Ne smatram da je alternativna muzika bolja od bilo kog drugog žanra, to je drugačiji pravac, drugačiji način shvatanja. Generalno ljudi bježe i od etna jer im djeluje da to nije dovoljno moderno. A, u stvari, svi stilovi mogu da se urade kvalitetno. Da li se nekome sviđa neki žanr ili ne, to je već drugo pitanje”.
Ona ne krije da je podrška kantautorima veoma bitna i da nedostaje više ovakvih svirki poput večerašnje.
”Crnogorska publika vše voli da ode na svirke na kojima se izvode obrade, ili gdje nastupaju priznati autori, nego da daju šansu alternativnoj sceni. Previše su zatvoreni. To nam stvara veliki problem u radu, jer ako hoću da nađem svirku, gazde lokala se pitaju ko sam i koliko će ljudi doći da me čuje. Nažalost, sve se vrti oko novca. Zato kad bih živjela od muzike definitivno bih prije svirala na ulici nego radila po kafićima”, tvrdi Joana i dodaje da je veliki problem taj što u Crnoj Gori nema uličnih umjetnike.
”Muzičari bježe od toga jer pogrešno shvataju taj pojam. Ulično sviranje poistovjećuju sa lošim materijalnim stanjem, a prosto smatraju da je sramota svirati na ulici. A ne znaju da je pristup mnogo slobodniji muzičara koji svira na ulici, nego onoga koji zavisi od gazde lokala koji mu stoji nad glavom i objašnjava šta treba da svira, a pri tom ne zna osnove teorije muzičke kulture. To degradira muzičara i smaram to prodavanjem samog sebe. Naravno i sama sam svirala po kafićima, i ko god se bavi muzikom morao je proći i kroz to, ali smatram da to zarobljava čovjeka ukoliko nije priznat i ne zarađuje ogroman novac za svirku” kaže Joana.
Joana ima Grčke korijene, a to publika najbolje može prepoznati u njenom pjevanju.
”Imam u glasu triler koji nije namjeran i moja je karakteristika. On me odaje da imam grčke korijene. Nije u pitanju triler koji se najčešće srijeće kod nas, već ukras na kraju slogova koji je diskretan, ali postoji” zaključuje ona.
( Marija Vasić )