Izložbu mogu odrediti samo radovi i njihov kvalitet, koji je iznad svega

Ovogodišnja kuratorka Paviljona Crne Gore na 59. Bijenalu umjetnosti u Veneciji, Natalija Vujošević, vodiće se isključivo kvalitetom umjetničkih projekata, ali i željom da izložba korespondira i komunicira sa temom Bijenala, kaže ona za “Vijesti”.

Venecijansko bijenale, 59. Međunarodna izložba savremene umjetnosti, biće održano od 23. aprila do 27. novembra 2022. godine, a centralna tema “Mlijeko (od) snova”. Prostor crnogorskog paviljona u Veneciji ostaće isti kao i prethodnih godina, udaljen od glavne izložbe, ali okružen brojnim paviljonima i važnom Palazzo Grassi u kojoj se organizuju prestižne izložbe i manifestacije iz oblasti savremene umjetnosti, kaže Vujošević.

Javni poziv za predlog umjetničkih projekata za Bijenale u Veneciji je otvoren do 2. decembra u ponoć, a radovi se predaju u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, Kruševac, bb, Podgorica. Odluku o izboru predstavnika Crne Gore na 59. Venecijanskom bijenalu 2022. godine, donosi Vujošević kao kuratorka, ali ističe da će konačnu odluku o tome donijeti nakon konsultacija sa kolegama iz Centra savremene umjetnosti Crne Gore (CSU) koji je izvršni producent izložbe. Uz obrazloženje, odluka će biti donesena do 20. decembra.

Javni poziv umjetnicima dostupan je na sajtu Centra savremene umjetnosti, csucg.co.me, dodatne informacije mogu se dobiti putem mejla montenegro59vb@gmail.com, a Natalija Vujošević za “Vijesti” govori o svom viđenju crnogorskog paviljona u Veneciji.

Centralna tema 59. Bijenala umjetnosti u Veneciji je “Mlijeko (od) snova”. Izložba se fokusira na imaginarno putovanje kroz metamorfoze tijela i definicije čovječnosti, a svodi se na tri teme: prezentaciju tijela i njegove preobražaje, odnos između pojedinca i tehnologija, te povezanost tijela i Zemlje, ističe se u opisu. Kako vidite odgovor crnogorskog paviljona na ovaj koncept i kontekst?

Tema 59. bijenala je veoma inspirativna i reflektuje recentne tendencije u teoriji i praksi savremene umjetnosti. Od umjetnika se traži da uprkos podijeljenom svijetu i atmosferi opšte nesigurnosti absorbuju brige i strepnje ovog vremena i da nam kroz umjetnost pokažu što i ko bismo mogli postati. Ovo je važna tema, ali i ljekovit postupak neophodan u traženju izlaza iz stanja distopije koja na različite načine pogađa čitav današnji svijet. Izložbu u crnogorskom paviljonu vidim kao doprinos težnji da se kroz umjetnost ponude mogućnosti boljeg i pravednijeg svijeta.

Kakav će biti prostor crnogorskog paviljona, to jest hoće li ponovo biti na istom mjestu kao minulih godina, u dijelu koji je daleko u odnosu na ostale paviljone i nije jasno označen?

Kad je u pitanju prostor za nacionalne paviljone, stvari stoje ovako: neke zemlje imaju stalne paviljone u Đardinima, (paviljon Jugoslavije naslijedila je Srbija), a one države koje nemaju stalan paviljon iznajmljuju prostor, neke u Arsenalu, u blizini glavne izložbe, dok mnoge biraju različite lokacije po gradu. Crna Gora, poput brojnih drugih zemalja, svoj prostor ima van Đardina i Arsenala. Od 2010. za crnogorske prezentacije na bijenalima umjetnosti i arhitekture, koristi se prostor Palazzo Malipiero koji je okružen brojnim paviljonima, ali i važnom Palazzo Grassi u kojoj se organizuju prestižne izložbe i manifestacije iz oblasti savremene umjetnosti. Vidljivost paviljona zavisi od mnogih faktora, prije svega od toga koliko je izložba kvalitetna i zanimljiva, ali i od promocije i komunikacije sa publikom.

Znate li kolikim budžetom raspolažete i kako će biti opredijeljen? Koliko košta iznajmljivanje prostora, a koliko je novca predviđeno za produkciju umjetničkih radova?

Zakup prostora u Veneciji plaća Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, a budžet za učešće Crne Gore na Venecijanskom bijenalu je dio budžeta Centra savremene umjetnosti Crne Gore za 2022. godinu. Kako je usvajanje Zakona o budžetu u proceduri, na ovo pitanje precizan odgovori možemo imati tek nakon usvajanja budžeta.

Crnogorskim umjetnicima koji planiraju da se prijave na raspisani konkurs kao fokus ste zadali “zamišljanje alternativnih sadašnjosti i mogućih budućnosti”. Umjetnicima ste predložili da inspiraciju traže u “vizionarskim, a zapostavljenim idejama - incidentima iz naše prošlosti” i kao primjere naveli deklaraciju o ekološkoj državi, jedinstvenu kolekciju umjetnosti Pokreta nesvrstanih zemalja, crnogorsku vilinsku mitologiju... Kako to korespondira sa zadatom temom i fokusom Bijenala?

Pratim prezentacije Crne Gore kao i drugih zemalja na Venecijanskom bijenalu, i do sad je veoma rijetko crnogorska postavka komunicirala sa generalnom temom Bijenala, ili je bivala labavo uvezana. Namjera je da ovom prilikom izložba u crnogorskom paviljonu ponudi adekvatan odgovor na predloženu temu. Dakle, imaginiziranje alternativnih sadašnjosti i mogućih budućnosti biće i u fokusu izložbe crnogorskog paviljona.

Teme koje sam navela kao moguće izvore inspiracije za zamišljanje alternativnih budućnosti nijesu obavezujuće, one su primjer postojećih a zapostavljenih ideja o alternativnim sadašnjostima i mogućim budućnostima i zamišljanju stvarnosti u kojoj se praktikuju drugačiji odnosi, osjetljivi na potrebe svih.

Kao što se navodi u tekstu konkursa, sve one na različite načine prizivaju dehijerarhizaciju i napuštanje ustaljenih poredaka raspodjele moći, bilo da je u pitanju odnos prema prirodi, alternativni modeli koegzistencije i imaginiziranje novih odnosa, ili demontaža patrijarhalnog obrasca.

Pozivam i sve zainteresovane umjetnike da prisustvuju Info danu, koji će biti održan danas u 11 časova u Podgorici, u Galeriji Perjanički dom, a sa ciljem da sve bude otvoreno, transparentno i komunikativno.

Kad kažete da su dosadašnje crnogorske postavke rijetko ili labavo komunicirale sa temom Bijenala, na osnovu čega ste to zaključili? Hoće li biti drugačije ovoga puta?

Većina, odnosno mnogo, paviljona ima svoje unutrašnje teme koje mogu, ali uopšte ne moraju, da korespondiraju sa glavnom temom Bijenala, a pored toga imaju i svoje nazive izložbi i slično, što je ustaljena praksa... Da se ja sjećam, crnogorske teme do sada nijesu pretjerano korespondirale sa generalnim temama Bijenala, nije se stvarala izložba koja odgovara na generalnu postavku Bijenala. Svaki paviljon ima kuratora koji pravi temu paviljona, tako da to nije samo stvar Crne Gore, već je uopšteno - neko odgovara na temu Bijenala, neko ne odgovara. Ja uvijek mislim da je bolje imati taj dijalog sa postavkom, izložbom i temom Bijenala, pa me zanima da odgovorim(o) na temu koja je bliska i koja je u fokusu. Mislim da je to prilika za internacionalni dijalog savremene umjetnosti. Ja ću se definitivno voditi zadatom temom, ali prije svega, naglašavam da izložbu na kraju mogu odrediti samo radovi i njihov kvalitet, koji je apsolutno iznad svega. Ja mogu da imam neku zamisao, ali na kraju radovi odlučuju - ako stigne neki fenomenalan rad, drugačiji od koncepta koji sam zamislila, naravno da će takav rad biti izabran.

Da li su već pristigle neke prijave i ostavljate li mogućnost dopune ili tehničke izmjene prijava? Ko sve čini tim koji donosi konačnu odluku, ko je komesar izložbe?

Javilo se dosta umjetnika sa pitanjima i najavama aplikacije, drago mi je da vidim snažno interesovanje među umjetnicima koji su aktivni na internacionalnoj sceni. Tehničke izmjene prijava su moguće, kao i dopuna prijave, akcenat je na umjetničkom kvalitetu rada. Konačnu odluku ću donijeti ja uz konsultacije sa timom Centra savremene umjetnosti.

Komesar izložbe je, prema propozicijama, aktuelni direktor odnosno direktorka Centra savremene umjetnosti Crne Gore, dakle Jelena Božović, kao što je ranije to bio Nenad Šoškić. Ministarstvo je koorganizator događaja i oni plaćaju prostor, ali je kompletna organizacija prebačena na CSU koji je izvršni producent izložbe, zbog čega je direktor/ka i komesar postavke.

Prema propozicijama Bijenala, u tekstu o realizaciji paviljona, stoji da kurator bira umjetnike. Svakako želim da se konsultujem sa kolegama iz CSU, jer volim da sve bude realizovano u saradnji sa umjetnicima.

Da li je uspostavljen neki određeni kriterijum na osnovu kojeg ćete odabrati finalni rad? Ukoliko jeste - kakav je, a ukoliko nije - čime ćete se voditi prilikom izbora? Takođe, ostavljate li mogućnost da crnogorski paviljon bude rezultat rada više umjetnika?

Umjetnički kvalitet predloženog rada je osnovni kriterijum, pored njega važnu ulogu imaju povezanost rada sa koncepcijom izložbe, kao i izvodljivost rada u prostoru. Moguće je da će izložba predstaviti rad više umjetnika, dobrodošli su i radovi umjetničkih kolektiva kao i interdisciplinarnih kolaboracija.

Šta sugerišete umjetnicima i umjetnicama u konstataciji u tekstu konkursa, citiram: “Nakon iscrpljujućih 30 godina pod neoliberalnim algoritmom koji se po potrebi presvlači u različite ideje i identitete, pustošeći im sadržaje, ostavljajući praznu ambalažu simulacije društva, postalo je skoro nemoguće zamišljati budućnost zajednice na marginama globalnog kapitalizma”?

Problem “otkazane budućnosti” i blokirane imaginacije je globalan, i tema je koja potresa filozofiju i teoriju umjetnosti decenijama. To je rezultat nekoliko generacija neoliberalnog sociopatskog poretka. Ideološke matrice su prenesene i u umjetnost, kao i na periferiju neoliberalizma i na nama je da promišljamo ove razorne konstelacije. Najpotresnije slike distopije dolaze sa periferija i margina na kojima se i Crna Gora nalazi. To konstantno stanje bivanja na ivici raskida društvenog ugovora, te i suočavanja sa konsekvencama kraha prosvjetiteljskih i emancipatorskih koncepata kao takvih, posebno je traumatično za društva i države koje su u stanju latentnog pustošenja. Usljed konstantne traume ekonomskog i klasnog pustošenja, nešto manje vidljivo je jezivo pustošenje kulture kao jedinstva raznolikih oblika života i stvaranja u ovakvim brutalnim neovarvarskim okolnostima. Upravo ovakvim društvima, stiješnjenim između globalnih i krajnje lokalnih turbulencija, neophodna nova imaginacija.

Teme koje predlažete umjetnicima blisko korespondiraju sa Vašim skorašnjim umjetničkim projektima.

Prije svega, mislim da su teme čitljive ljudima koji razumiju jezik savremene umjetnosti. Kompletna tema i objašnjenje Ćećilije Alemani sadrži u sebi sve teme koje sam predložila. Naravno da se te teme mogu pronaći kao dominantne u mom dosadašnjem radu, jer radim stvari koje imaju kontinuitet, a i to su aktuelne teme u savremenoj umjetnosti kojima se ne bavim samo ja, već koje okupiraju umjetnost i umjetnike globalno. Ipak, ovo su teme od posebne važnosti za nas, za Crnu Goru.

Imate li plan predstavljanja i promocije crnogorskog paviljona prije i tokom izložbe?

Na tako velikoj manifestaciji kao što je Venecijansko bijenale, promocija igra važnu ulogu. Planiramo dinamičnu i savremenu promotivnu kampanju čiju ćemo diseminaciju prepustiti profesionalcima koji su specijalizovani za promociju savremene umjetnosti. Fokus je da se naš paviljon promoviše internacionalno, pa će s tim ciljem biti angažovan neko ko je profesionalac u tom poslu, a po pravilima i propisima.

Četvrti put u Veneciji, budna i otvorena za nove modele

Hoće li Vam, i na koji način, iskustvo predstavljanja na Venecijanskom bijenalu, kao umjetnice, olakšati zadatak kustoskinje?

Sigurno da hoće. Imala sam nevjerovatnu sreću da moj rad tri puta bude selektovan za izložbe nacionalnih paviljona na bijenalu u Veneciji. Prvi put 2005. u paviljonu Srbije i Crne Gore, na poziv kuratorke Svetlane Racanović pored Jelene Tomašević i Igora Rakčevića (paviljon Jugoslavije u Giardinima), 2011. na poziv Svetlane Racanović i Petra Ćukovića pored Ilije Šoškića i Marine Abramović (Palata Malipero), i 2015. na poziv Kunstverein Schichtwechsel iz Lihenštajna, na predstavljanju Lihenštajna (palata Trevisan degli Ulivi). Sva tri iskustva su bila dragocjena i veoma različita, od prvog kada smo kao mlada i neiskusna ekipa otišli na Bijenale i doživjeli veliki uspjeh i sjajne reakcije stručne publike na našu izložbu, druga izložba je imala karakter art spektakla (not my cup of tea) i senzacionalno otvaranje, praktično blokiranu cijelu ulicu zbog prisustva Marine Abramović, a treća je bila kurirana od mladog kolektiva iz Lihenštajna u formi otvorene izložbe, koncipirana tako da su svi pozvani umjetnici koji boravili deset dana u paviljonu diskutovali o umjetnosti i družili se sa publikom. Ova iskustva su me naučila važnosti da budem budna i otvorena za nove i uvijek drugačije i transformišuće modele reakcije na zadati ili imaginirani okvir koji se ima prekoračiti ili preobraziti.

S druge strane, nijedan postojeći okvir ne valja fetišizirati kao dovršen ili dovoljno dobar za kreiranje odnosa između umjetnosti i svijeta. Da bi se ušlo u dijalog sa svijetom, nije dovoljno u svijet ili pred njega samo iznositi učaureno ili spakovano produkovanje ili reprezentovanje. Spoj između jezika umjetnosti i njegovih parcijalnih ili lokalizovanih tradicija jeste dvosmjeran vektor: moramo naučiti jezike kojima sa tim svijetom umjetnosti razmjenjujemo ono što je - naše.

Venecijansko bijenale nije smo planetarni susret raznih glasova nego i skupno mjerilo trenutka koji pokušava da uhvati našu kolektivnu imaginaciju ili razriješi dio našeg ideološkog ili političkog udesa.

( Jelena Kontić )