Danajski darovi Demokratskog fronta

Naslov teksta bi mogao biti i - tresla se gora rodio se miš. Ili, „ovde samo još mrtvi četnici fale“. Može i parafraza - ko o čemu, DF o principima. Ali da se držim naslova. Kao što je lokalni sveštenik Laokont savjetovao Trojancima da ne prihvate grčki poklon jer “Danajcima ne treba vjerovati ni kad darove donose” (i ispostavilo se da je bio u pravu), tako i meni ponuda DF-a više liči na sklepanu drvenu baraku nego na onog moćnog i divnog danajskog konja. Otuda, nije potrebno biti mudar kao Vergilijev Laokont da bi se prokužile loše namjere grupacije oko DF-a.

“Nova vlada treba da u značajnoj mjeri odražava izbornu volju građana, kako po strukturi tako i po njenim programskim prioritetima”, piše u uvodnom dijelu platforme čime DF, možda i nesvjesno, pokazuje da je temelj politike tog ideološkog i političkog svjetonazora “dogovorićemo se da sve bude onako kako mi kažemo“. Otuda se u papiru nigdje (ili sasvim sporadično) ne pominju NATO, Evropska unija, zapadne vrijednosti, i onda se osvrt na te “sitnice” definiše stavom o “moratorijumu na ideološke i programske razlike”. To bi u realnom životu značilo da će Knežević i Mandić odbiti da dalje koriste usluge Vučićevog aviona, ili Parezanovića kao takvog, dok će, s druge strane, Dritan prestati da se viđa sa Eskobarom i Violom fon Kramon. Ili ovako: Slaven Radunović će kao najbolji kadar DF-a “iz drugog ešalona” zauzeti važnu ministarsku poziciju odakle će oročeno, u naredne tri godine, prestati da nacionalne sportske timove tretira kao Hitlerove poklonike, dok će Božena Jelušić, kao ministarka recimo prosvjete, početi da podržava uvođenje vjeronauke u škole jer je to u skladu sa “izbornom voljom građana, kako po strukturi tako i po programskim ciljevima”.

Kako tek u toj drvenoj baraci koju naši Danajci nude političkim subjektima sebe mogu da vide Nik Đeljošaj ili lider Bošnjačke stranke Ibrahimović, teško je zaključiti posebno nakon što su stavili paraf na Deklaraciju koju spremaju sa parlamentarnom opozicijom u kojoj se zaklinju na odbranu vrijednosti antifašizma, sekularne države, otvorenog društva, što je sve u velikom neskladu sa “izbornom voljom građana” kako je tumači DF i njegovi sateliti. Čak i kada se obraćaju manjinama sa navodno velikodušnom ponudom da im se daju “odgovorne pozicije”, kreatori platforme to čine sa pozicije “najbrojnijeg konstituenta”, što u praksi znači da je svako ko se prihvati posla u takvoj vladi dužan da to “cijeni” a što je u skladu sa poznatom mantrom onoga ko razmišlja sa pozicije dominacije - svi smo jednaki, ali se zna ko je glavni.

Iako je pomenutom rečenicom na početku DF ponude rečeno kako “nova vlada treba da odražava izbornu volju po njenim prioritetima”, u drugom dijelu teksta se stvar zakucava stavom da bi koalicioni plan koji bi se sastavio “bio dokaz političke volje vladajuće većine da biračima isporuči rezultate koje smo obećali na prethodnim izborima”! Očito da DF ne može da pobjegne od svog duha i profila i onda to nespretno ovako javno i pokazuje iako je svjestan da su na proteklim izborima oni i Ura obećavali sasvim oprečne stvari svojim biračima. Čak su DF i poruke Demokrata bile u priličnoj koliziji, druga je stvar što su Crveni sada oko većine tih vrijednosnih principa - uzdržani.

Čak i tamo gdje DF isporučuje najskuplje darove (premijersko mjesto ustupaju Demokratama i Uri) oni to čine neiskreno i opet pokazujući da nijesu zatomili svoje vrijednosne i političke stavove. Jer, iako stranačkom interesu mnogo više odgovara Abazović nego Bečić za premijera, iako su koliko juče prijetli da će na predsjedničkim izborima (2018.) prije podržati Mila nego Aleksu ako se kandiduje - DF vrući krompir sada gura u ruke partnera jer kalkulišu da bi svojim biračima teško objasnili zašto jednog pravoslavca i etničkog Srbina Zdravka zamjenjuje Albancem i muslimanom Dritanom. Na stranu to što je teško zamisliti da bi Crveni i Zeleni uopšte mogli doći do dogovora oko premijerske pozicije jer se Aleksi ne pomjera sa mjesta spikera, a teško je objediniti tu funkciju sa onom premijerskom, što nijesam siguran da Bogdanović ne bi tražio. Zeleni su, s druge strane, svjesni da bi prepuštanjem vodećih pozicija u vrhu vlasti bili sasvim marginalizovani, što bi ih primoralo da traže premijersku poziciju.

Ali, nevažno. Jer bi i taj premijer, kako god se zvao, bio marioneta u službi interesa političke grupacije koja za 30 proteklih godina nije uspjela da napravi otklon od “tradicionalnih vrijednosti”, pa ni da zamrzne svoje antizapadne stavove. I umjesto da to javno saopšte i onda vide koliko poslanika mogu okupiti na takvoj platformi, Danajci pokušavaju da rog prodaju za svijeću. I da sve anti DPS snage okupe na svom projektu preusmjeravanja Crne Gore od Brisela ka Moskvi. Odnosno Beogradu, što i ne kriju već, upravo suprotno stavu o zamrzavanju ideoloških i političkih razlika, najednom promovišu Srbiju za “najvažnijeg regionalnog partnera”. Živio Milorad Dodik i Republika Srpska. Još jedna.

Dakle, kada se sumira platforma DF-a nikom normalnom, bez obzira na ideološke i političke razlike, što bi rekao Andrija Mandić, nije jasno zašto bi se rušila aktuelna vlada i birala ova DF-ova. Za državu i dominatan broj građana, od kojih se prema posljednjim istraživanjima skoro 85 odsto opredjeljuje za EU, a preko 65 za NATO, bila bi to velika avantura sa nesagledivim posljedicama. Zaboravili bi se Vergilije i Laokont kakva bi nesreća snašla Crnu Goru od danajskih darova koje nudi trojka iz DF-a i njihov gospodar iz Beograda.

( Željko Ivanović )