Samo uz dramatične promjene do EU
Godinama je teško reći da li Crna Gora ide naprijed ili nazad... Problem danas je što nema kredibilnog cilja, zašto bi politički lideri ulagali mnogo truda, političkog kapitala i kredibiliteta, kada je nejasno može li se njihova zemlja ikada pridružiti
Potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative (ESI), Kristof Bender, ocijenio je da Izvještaj Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU) šalje poruku da je Crna Gora još veoma daleko od ispunjavanja kriterijima za članstvo i da misli da je to i jedna pravedna ocjena.
”Čak su i nominalni favoriti, Crna Gora i Srbija, izgubili zamah. Već dugi niz godina teško je reći da li Crna Gora ide naprijed ili nazad”, kazao je Bender u razgovoru za “Vijesti”.
On je ocijenio da politički lideri u nekoliko zemalja članica EU sumnjaju da zemlje zapadnog Balkana mogu ikada postati pristojne članice EU, navodeći da su taj skepticizam dodatno potakli događaji u Poljskoj i Mađarskoj.
ESI je strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja.
Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000. godine i dugo je živio u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori.
Kako ocjenjujete ovogodišnji Izvještaj Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)?
Ovaj izvještaj šalje poruku da je Crna Gora još uvijek veoma daleko od ispunjavanja kriterija za članstvo. Mislim da je to i jedna pravedna ocjena. Međutim, ono što se ja pitam je koliko ga je ljudi je pročitalo. Ove izvještaje su svojevremeno iščekivali vlast, opozicija i mediji. O njima se intenzivno raspravljalo. Opozicija je to koristila da izvrši pritisak na vlast. To više nije slučaj. Malo ko vjeruje da je ovo još uvijek meritokratski proces - da reformski napori određuju napredak u tom procesu. Svi su gledali kako je Sjeverna Makedonija - opet - blokirana oko nečega što nema apsolutno nikakve veze s reformama ili evropskim standardima. Kredibilitet ovog procesa je na najnižem nivou.
Zemlje zapadnog Balkana moraju se dramatično transformisati da bi mogle da se pridruže EU. Takvu transformaciju moguće je napraviti samo ako je to prioritet broj jedan za državu. Vodeći političari, državni službenici i interesne grupe, od privrednika do poljoprivrednika i nevladinih organizacija, svi moraju da rade sa punom odlučnošću. Danas to ne vidimo. Ni u jednoj od zemalja. Čak su i nominalni favoriti, Crna Gora i Srbija, izgubili zamah. Već dugi niz godina teško je reći da li Crna Gora ide naprijed ili nazad.
ESI je ranije objavio analizu pristupnih pregovora sa predlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta predlažete Crnoj Gori?
Problem danas je što nema kredibilnog cilja. Zašto bi politički lideri ulagali mnogo truda, političkog kapitala i kredibiliteta, kada je nejasno može li se njihova zemlja ikada pridružiti?
Ono što smo mi u ESI-ju predložili je da EU ponudi svim zemljama zapadnog Balkana članstvo u jedinstvenom tržištu EU kao kredibilan i ostvariv međucilj; da se jasno navede šta treba da se uradi, da se to redovno ocjenjuje i onda dozvoli onima koji ispunjavaju kriterije da se pridruže. Jedinstveno tržište pokriva većinu EU zakonodavstva. Građani članica jedinstvenog tržišta EU imaju gotovo sve pogodnosti kao i građani zemalja članica EU.
To ne bi bila alternativa punopravnom članstvu u EU. To je nešto što leži direktno na putu ka punopravnom članstvu. Sve reforme za pristupanje jedinstvenom tržištu morale bi da se urade i za ulazak u EU. Ali pristupanje EU, s obzirom na sve veći skepticizam u nekoliko zemalja članica EU, trenutno nije kredibilan cilj. Članstvo u jedinstvenom tržištu, međutim, bilo bi ostvarivo za pet godina. A onda, kada jedna zemlja pokaže da može uspjeti provesti ove ambiciozne reforme, bila bi i u mnogo jačoj poziciji da napravi posljednje korake ka punopravnom članstvu u EU. To se dogodilo Švedskoj, Finskoj i Austriji. Suočen sa oklijevanjem u pogledu daljeg proširenja, tadašnji predsjednik Evropske Komisije Žak Delor iznio je ideju o članstvu tih zemalja u jedinstvenom tržištu 1989. godine. Tri zemlje pristupile su jedinstvenom tržištu 1994. godine, a samo godinu dana kasnije postale su punopravne članice EU.
Stiče se utisak da se izvještajima EK posljednjih godina posvećuje manja pažnja, u odnosu na raniji period. Da li je razlog što su se države regiona umorile od reformi koje se od njih zahtijevaju, ili je uticaj EU oslabio?
Ovi godišnji izvještaji imaju potencijal da budu ključni motor za pokretanje reformi. Ali za to treba da pruže vrlo jasne informacije, usporedive između svih zemalja zapadnog Balkana zainteresiranih za pridruživanje u EU; a proces kao takav mora biti kredibilan. Kakva je korist od ovakvih izvještaja za Sjevernu Makedoniju, ako bez obzira na to što u njemu piše, toj zemlji je i dalje zabranjeno čak i otvaranje pristupnih pregovora, dvanaest godina nakon što je Evropska komisija prvi put preporučila otvaranje pregovora?
Prvih šest mjeseci naredne godine Vijećem EU će predsjedavati Francuska. Kako se to može odraziti na evropski put Crne Gore i regiona, s obzirom da se nakon samita u Kranju stekao utisak da važne članice, poput Francuske i Njemačke, u EU ne žele zemlje zapadnog Balkana?
Mislim da u Francuskoj, ali i u Njemačkoj postoji shvatanje da je gubitak vjerodostojne perspektive članstva u EU za zemlje zapadnog Balkana ozbiljan problem, te da bi to čak moglo dovesti do destabilizacije ovog regiona, koji je ne tako davno bio poprište strašnih ratova. Nadam se da bi koalicioni pregovori u Njemačkoj mogli dovesti do obnove angažmana i konkretnih koraka ka oživljavanju procesa pridruživanja.
Da li je nakon samita na Brdu kod Kranja evropska perspektiva država regiona počela da slabi, s obzirom da nije prihvaćeno da 2030. bude krajnji datum za ulazak svih država regiona u EU?
Problem nije u tome što nema datuma. Problem je što ne postoji kredibilan proces. Politički lideri u nekoliko zemalja članica EU sumnjaju da zemlje zapadnog Balkana mogu ikada postati pristojne članice EU. Događaji u Poljskoj i Mađarskoj dodatno su potakli ovaj skepticizam. Ovo se neće uskoro promijeniti. Lideri zapadnog Balkana to znaju. Malo je poticaja da se snažno zalažu za reforme i donose politički teške, nepopularne odluke. To je začarani krug. Da bismo izašli iz njega, potreban nam je proces čiji je cilj ambiciozan, ali ostvariv. Lideri na zapadnom Balkanu moraju vjerovati da postoje konkretne koristi koje mogu dobiti ako zaista naporno rade - poput članstva u jedinstvenom tržištu. Ako EU uspije da ponudi kredibilan cilj, idealno svim zemljama zapadnog Balkana, dinamika će se promijeniti. Onda će odjednom postati važno kako Crna Gora napreduje u reformama. Vlada bi imala koristi ako može pokazati da radi dobro i da se približava cilju. Izgubila bi podršku ako ne bi napredovala ili nazadovala. Kredibilan proces bi takođe osnažio opoziciju i civilno društvo, koji bi imali ključnu ulogu u skretanju pažnje na nedostatke. U kredibilnom procesu, sve bi to bilo relevantno. Danas, nažalost, nije.
( Željka Vučinić )