Deset Frontovih zapovijesti

Sjeća li se ko još "mitinga istine" uoči rata i raspada velike Jugoslavije... Ono kad su branitelji vaskolikog srpstva, ničim izazvani, pokušavali da organizuju masovne skupove u glavnim gradovima svih republika. I objasne kako kosovski rudari na dnu jama u stvari ne štrajkuju nego organizuju žurke...

Šovinističku farsu, koja se nakon dvije godine pretvorila u tragediju, blagovremeno je odbila da čuje jedino Ljubljana...

E, na te mitinge podsjetila me najnovija ultimativna ponuda Demokratskog fronta. Posljednja, tako su obećali njegovi lideri...

Nadam se da na to obećanje neće morati da ih podsjećaju iz glavnog evropskog grada, drastično većeg i uticajnijeg od slovenačke prijestonice...

Da održe riječ i odreknu se novih ultimatuma, bilo bi ljekovito za Crnu Goru ali i za DF. Inače će njegovi poslanici morati da se iz opozicionih klupa perčinaju ne samo sa prvom novom Vladom, nego i sa nekoliko narednih.

Prije toga, moraće ovu postojeću da sruše sa DPS-om. Čijem su akcionom jedinstvu u proteklih petnaest mjeseci više doprinijeli antivladini performansi DF-a nego sve radne akcije komitsko-patriotskih saveza zajedno, uključujući i onu inauguracionu na Cetinju.

* * *

- Ova Vlada nije isporučila građanima one rezultate koje je opozicija obećavala na izborima - pokušali su tvorci platforme da objasne razloge svog zalaganja za izbor nove izvršne vlasti.

Svoj doprinos neispunjavanju obećanja nijesu ni morali da objašnjavaju, toliko je očigledan.

Da objasne zašto su, samo tri dana nakon formiranja, pokrenuli partijsku ofanzivu protiv Vlade za koju su i sami glasali - nijesu mogli. Zbog toga što za to objašnjenje nije dovoljno samo široko političko iskustvo, nego i usko-specijalističko medicinsko znanje...

Samo neko iz te struke može objasniti kako je moguće ucjenama blokirati rad izvršne i zakonodavne vlasti a istovremeno optuživati druge za "paralizu političkog sistema u zemlji".

- Vlada nema podršku parlamentarne većine - tvrde lideri koalicije čiji su poslanici od prošlog decembra do ovog novembra uredno dizali ruke za sve njene predloge. Posljednji put uradili su to prije samo tri dana, u pauzi pisanja platforme za smjenu Vlade.

Taj pisani "miting istine" na prvi pogled izgleda kao nova ponuda starim partnerima. Na drugo čitanje, između redova, (p)ostaje ogoljen pravi cilj - podizanje borbene gotovosti srpskih glasača. I to ne samo uoči zakazanih lokalnih izbora, nego i (još) neraspisanih vanrednih na državnom nivou.

Čemu rizikovati s novim glasanjem kad je više nego očigledno da rezultat Fronta može biti samo lošiji nego prije petnaest mjeseci - e, to čak ni bujna mašta njegovih lidera ne može da objasni.

Što besmislenije - to izvjesnije, kud puklo da puklo - na to se svode gotovo svi zahtjevi DF-a nakon obaranja bivšeg režima. Takvo zalaganje za povratak u opoziciju ne pamtim još od cijepanja Narodne stranke, ali ni ovakvu sklonost imitiranju davno upokojenog oca nacije...

Oni znaju da je ostvarivanje platforme nemoguće, mi znamo da je nemoguće, oni znaju da mi znamo da je nemoguće, ali oni i dalje insistiraju na nemogućem.

* * *

- U najkraćem mogućem roku izabrati novu Vladu koja bi bila sastavljena od predstavnika tri pobjedničke koalicije - tako glasi prva zapovijest platforme.

Nastranu što zvuči pretenciozno taman kao prva Mojsijeva - Ja sam Gospod Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova osim Mene - nego što je neostvariva bez saglasnosti lidera sve tri pobjedničke koalicije - Zdravka Krivokapića (ZBCG), Alekse Bečića (Mir je naša nacija) i Dritana Abazovića (Crno na bijelo).

Dvojica smatraju da za novom izvršnom vlašću nema potrebe, treći se po navici drži neutralne sredine i kaže da prihvata sve o čemu se oni dogovore.

Ne može niko liderima DF-a zabraniti da zamišljaju svoja imena na tom pobjedničkom spisku, ali kad-tad moraće da se suoče sa realnošću da su na pobjedničkim izborima učestvovali samo kao - glasači.

Čak i da se nekim čudom lideri vladajućih koalicija usaglase i prihvate prvu zapovijest platforme, nove Vlade nema bez novog mandatara. A novog mandatara predlaže - stari Predsjednik.

Prvi put, prošle jeseni, morao je to da radi po Ustavu i zakonima, trideset dana nakon konstituisanja Skupštine i u dogovoru sa pobjedničkom koalicijom.

Drugi put može na isti način, ali - ne mora. Da Milo Đukanović dobre volje učini uslugu protivnicima - nije realno očekivati. Da predloži mandatara iz svoje partije - jeste.

Ali, on ne može biti izabran? Može, i te kako, prelamale su u glavu i veće moralne gromade od ovih recentnih, kupovao je on cijele klubove poslanika a ne jednog...

Sve i da nijedan poslanik ne prelomi ni u glavu ni u džep, neizbor Predsjednikovog kandidata izaziva raspuštanje Skupštine i vanredne izbore.

Ne može DPS sam pobijediti? Vjerovatno ne, ali može pomoći nekoj od partija manjina da dobije još jedan mandat.

U najgorem slučaju, jačanjem predizborne gotovosti u odbrani od srpskog sveta zadržaće bar dio glasača i tako makar nakratko zaustaviti osipanje kolebljivih...

* * *

- Nova vlada treba da u značajnoj mjeri odražava izbornu volju građana, kako po strukturi, tako i po njenim programskim prioritetima - tako glasi druga zapovijest.

Ti uslovi su, što se tiče većinske volje glasača DF-a, ne samo ispunjeni nego čak dvije trećine ministara čine njihova braća po naciji i vjeri.

Programski prioritet i frontovaca i tih ministara - zakon o povlašćenom statusu Srpske crkve - ispunjen je prošle godine, i to preko reda.

Zakoni za koje su se uoči izbora zalagali ostali koalicioni partneri još nijesu usvojeni, upravo zbog Frontovog ucjenjivanja Vlade i bojkotovanja Skupštine.

Programske prioritete lidera DF-a u predizbornoj kampanji nijesmo mogli da čujemo. Zato što su iz nje, i to voljom njihovog duhovnog vođe Amfilohija, isključeni dva mjeseca prije izbora.

Njegovu podršku dobio je isključivo lider ZBCG-a koji je biračima obećao "Vladu stručnjaka, jer je Vlada bez političara najbolja mjera za Crnu Goru".

Dao je riječ da će njegov prioritet biti zakoni o imovini, tužilaštvu, lustraciji i izborima, pa tek onda zakon o vjerskim zajednicama.

Zbog čega je krenuo od posljednjeg a ne prvog, to znaju lideri Fronta. Sad traže da cehove tog nebeskog biznisa plati samo premijer.

Nažalost, platiće ih ni kriva ni dužna i sekularna Crna Gora. Tako što će na zakazanim lokalnim i očekivanim vanrednim izborima opet morati da bira između dva zla...

P.S. Uh, kad pomislim dokle smo došli za ovih trideset godina biranja manjeg zla zaludno mi izgleda i život a ne samo pisanje. Zato će moj prevod preostalih osam zapovijesti biti baš kratak: Crna Gora je država Srba i ostalih koji u njoj žive. U Crnoj Gori svi govore srpskim jezikom, ostali su u upotrebi samo po kućama. Obrazovni programi u državnim školama biće prilagođeni toj činjenici. Svi pravoslavni hramovi vlasništvo su SPC zato što su ih gradili isključivo Srbi, jedini pravoslavni narod koji je ikada živio na teritoriji današnje Crne Gore. #Onimakojisezovucrnogorci garantuje se pravo da i dalje koriste to ime, ali iz toga ne proističu nikakva druga prava. Nakon zvaničnog proglašenja za Treću Srpsku Republiku, Crna Gora biće posvećena istočnoevropskim vrijednostima. Na putu integracija sa državama koje dijele te vrijednosti, strateški partneri biće Srbija, Rusija i Bjelorusija. Preuzimanje njihovih pravnih tekovina prvi je korak ka glavnom cilju - učlanjenju Crne Gore u Istočnoevropsku uniju.

( Ratka Jovanović-Vukotić )