Dritane, ili jesi ili nisi

Iako su svi antivakseri, među koje ne spada i premijer jer prosto čovjek čeka da padne pa da se vakciniše, kao i svi pratioci na Fejsbuku Nebojše Medojevića i Stiva Benona, u koje ne računam Borisa Bogdanovića mada i on vrišti preko društvenih mreža da se grdna izdaja sprema - dakle, svi oni su ubijeđeni da moja najbolja čitateljka ne postoji, da se ja samo šegačim sa publikom pa ono što ne mogu sam da potpišem, stavim u usta navodne prijateljice.

Ali, kao što je vakcina jedini lijek protiv korone, pad Vlade jedini spas za Zdravka, samoizolacija najbezbjednije mjesto za Medojevića, a vraćanje na fabričko podešavanje prirodan put za Bogdanovića (SNP iz ‘97.), tako su i redovi koji slijede najubjedljivija potvrda da je moja najbolja čitateljka surova realnost. Za sve antivaksere, primitivce, populiste, šoviniste, kukavice i ostale promotere teorija zavjere:

“U vezi platforme DF-a o kojoj pišeš, moram napraviti malo dužu digresiju, koja se ne tiče samog dokumenta. Moja majka je hiperemotivna osoba, dupli rak u horoskopu. Pogađaju je stvari koje ostali ljudi i ne primjećuju. Vjerovatno zbog toga već trideset godina uspijeva da se izbori sa autoimunom bolešću.

Veoma je tolerantna prema ljudskim slabostima. Svima sve prašta, nije zlopamtilo. Govori da nikad ne treba suditi ljudima u čijim cipelama nismo hodali. Recimo, ima širinu i razumijevanje za ljude koji se prodaju za 50 ili 100 eura, pa u izbornim ciklusima zna da kaže: ‘Ko zna koja ih je muka naćerala. Znam kako je gledati u oči rođeno dijete koje sjedi kući bez posla i dvije godine, svake sedmice, konkuriše za neki posao, a zna da ga neće dobiti, jer moj suprug i ja cijeli vijek glasamo protiv DPS-a’. Znala je, dakle, da iskaže razumijevanje za ljude koji zbog budućnosti svog djeteta, ili da bi mu hljeb i ogrijev obezbijedili, glasaju protiv svoje volje.

Njeno dijete (Ja) im je srećom, posle nekoliko godina čekanja, zaposlio Dragan Šoć, vazda mu hvala, jer je bio u odličnim odnosima sa pokojnim Šturanovićem. Tad sam se posvađala sa ocem jer mu je Dragan rekao da pođem kod tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda u Podgorici i kažem da dolazim po preporuci ministra Šturanovića, što sam odbila da uradim. Ipak dobih posao, a da ne pomenuh Šturanovića, kojem sam takođe zahvalna do neba.

Ipak, postoji pojava prema kojoj je moja majka apsolutno netolerantna. To je Grand! Grand parada je za nju sinonim za savremenu Sodomu i Gomoru. Za nju je Grand širok pojam koji ne obuhvata samo slušaoce te ogavne muzike i posmatrače konkretnog šou programa, već i gledaoce raznih pinkova, farmi, velikih bratova, parova, marića itd. Ne može čak da prihvati da neki ljudi to gledaju iz zezanja... Čim čuje da neko gleda te gadosti, imam utisak da trajno promijeni mišljenje o toj osobi i da je nikad više ne gleda istim očima... Smatra da se posmatrači tog primitivizma, nemorala, neukusa, prostakluka, surovosti... identifikuju sa akterima, jer baštine isti ili jako sličan sistem vrijednosti!

Opisujući ih, (i aktere i posmatrače) često parafrazira Goricu Popović, koja je gostujući u jednoj emisiji rekla da je kao djevojčica svakog ljeta išla kod babe koja je držala farmu svinja i da nikad, baš nikad nije vidjela svinje kako se pare u oboru, jer su se krile od očiju posmatrača, znajući za diskreciju i stid. Za razliku od aktera ovih skandaloznih programa.

Da konačno poentiram. Moja majka političare i aktiviste Fronta, DPS-a, Vučićevog SNS-a, Dodikove pristalice, hrvatske ludake i sve ostale balkanske šoviniste zove jednim imenom - GRANDOVA PUBLIKA!

A od grandove publike se nije mogla očekivati drugačija platforma”.

Sad sam, nadam se, ubijedio i Zdravka i Medenog i Bokija, da moja najbolja prijateljica postoji, jer moja majka nikada nije bila toliko blaga i miroljubiva da bi me učila kako ne treba suditi ljudima u čijim cipelama nijesmo hodali. Ona je bila više za ćeranje nego za pomirenje. Ali, na sličnu temu (ne sudimo ljudima u čijim cipelama nijesmo hodali) u maju prošle godine objavio sam tekst (Nek je vječna Crna Gora, amin) u kome sam se pitao: da li bi Mandić 2020. bio opisivan kao kvisling, Ivica Stanković kao tužilac mafije, Bidon kao marioneta Vođe a Amfilohije kao đavo - da je DPS bio drugačiji i da ih nije, jedne terorom a druge novcem i privilegijama, ugurao u cipele sa kojima nijesu mogli ostaviti drugačiji trag.

Zato, moja braća i neistomišljenici iz DF-a nemaju što da se ljute i psuju: nas ne dijeli partija, nacija, zastava, jezik ili vjera, nas jedino dijele - vrijednosti. U prilog tome govori i činjenica da sam podjednako daleko od platforme Draginje Vuksanović i današnjeg SDP-a, njihovog grand crnogorstva, turbo šovinizma kojim jurišaju na temelje antifašizma i građanstva na šta se, gle čuda, pozivaju.

Ali da se vratim majci moje najbolje čitateljke i njenim cipelama. Ona bi rekla - najteže je na političkoj sceni biti u cipelama Dritana Abazovića. Nakon godinu i po ćeranja Dritana kao izdajnika, DPS & Co. bi ga danas rado podržali za premijera, dok oni drugi koji su se godinu i po ponosili njegovom stamenošću i odbranom prve smjene vlasti u istoriji Crne Gore, sada već počinju da ga zovu izdajnikom. Ali, biti uvijek u manjini znači skoro uvijek biti u pravu. Abazović je odigrao odlučujuću ulogu u obaranju DPS-a, a najveću u odbrani te pobjede. Ako sada uspije da privoli ili natjera, neka svako tumači kako mu više odgovara, Đukanovića na povlačenje, onda je već dosta učinio da jednog dana dobije više od fusnote u istorijskim udžbenicima. Čak i ako ih bude pisao Novak Adžić. Posebno ako bi bio objektivan kao u velikom feljtonu o DPS i vođi s početka 90-ih koji je ne tako davno publikovao u Vijestima. A koga bi se Adžić danas već odrekao. Kao neki Dejan neke Dalile u petoj sezoni Zadruge.

Za kraj, evo odgovora na pitanje iz naslova: Jeste. Lav je.

( Željko Ivanović )