Đokić i Hadžihafizbegović dobitnici nagrada za najbolju žensku i mušku glavnu ulogu na Festivalu glumca u Nikšiću

Jadranka Đokić i Emir Hadžihafizbegović, glumci koji su igrali u predstavama "Pluća" i "Sjećaš li se Doli Bel", dobitnici su nagrada za najbolju žensku i mušku glavnu ulogu na 17. Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću.

Nagrada za epizodne uloge pripala je Mirsadu Tuki ("Sjećaš li se Doli Bel") i njegovoj koleginici iz predstave Tatjani Šojić, dok su Zlatan Vidović i Danilo Kerkez, akteri predstave "Usamljeni zapad" dobili grand prix za najbolji partnerski odnos na sceni.

Tako je ocijenio žiri u sastavu Milorad Damjanović, dramski umjetnik iz Beograda, reditelj Zoran Rakočević i glumac Dobrilo Boban Čvorović.

"Nikšićki Festival glumca je još jednom pokazao da je jedinstven festival na ovim prostorima i odličnom organizacijom, dostojnom najvećih festivala regiona, učinio da glumci na festivalu osjete koliko je njihova umjetnost važna u društvu. Žiri je mišljenja da u budućnosti predstave u selekciji ne moraju nužno biti predstave snažnog rediteljskog koncepta, već predstave koje bez obzira na žanr, treba da predstave, i da sjajnu nikšićku publiku, koja je i ove godine pokazala da je spremna da percipira i razumije svaku vrstu pozorišta, upozna sa najboljim glumačkim ostvarenjima u regionu", kazao je Damjanović, i dodao da su sve odluke donesene jednoglasno.

V.d. direktora Nikšićkog pozorišta, Radinko Krulanović zahvalio se svima i izrazio nadu da će sljedeći proteći sa manje problema, a nikako sa manje uspjeha".

"Nagrađeni će biti nagrađeni, mi ćemo se radovati ako sa ovog festivala ponesete emocije koje će sledeći festival učiniti još boljim, jer ako ne postanemo bolji postaćemo gori", poručio je Krulanović.

Janko Jelić, predsjednik Savjeta Festivala, kazao je da je iz ugla gledaoca bio u prilici da se upozna sa onim "osjećajem koji je pozorište donosilo još u antičkom dobu, a koji je Aristotel nazvao katarza, ili pročišćenje".

"Nadam se da je sa istim osjećajem iz našeg pozorišta odlazila i vraćala se publika. Uz visoki glumački doprinos u kome smo uživali i koji je u osnovnoj ideji festivalskog okupljanja, čini mi se da smo uspjeli i da okupimo predstave vrlo različitog tematskog obrasca i konceptualno različite pristupe samom fenomenu pozorišta i glumačke igre. Čini mi se da našem žiriju nije bio nimalo lak zadatak da odabere najbolje, ali iz ličnog kontakta sa glumcima i rediteljima uspjeli smo da i mi za sebe izdejstvujemo jedno ozbiljno priznanje da će se i večeras nagrađeni i oni koji to ne budu opet rado vraćati Nikšiću i našem pozorištu", kazao je Jelić.

Organizator festivala, koji se održao u okviru Nikšićke kulturne scene, i u oviru koga je u takmičarskom dijelu izvedeno šest predstava iz regiona, je JU Nikšićko pozorište, dok su pokrovitelji Opština Nikšić i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta. Nikšićka publika je od 23. do 29. novembra imala priliku da odgleda i gromoglasnim apauzom nagradi aktere predstava “Pluća” (Teatar Exit iz Zagreba i Gradsko kazalište iz Siska), “M.I.R.A.” (Bitef teatar iz Beograda), "Antigona“ (Narodno pozorište iz Prištine i Narodno pozorište Timočke krajine "Zoran Radmilović“ iz Zaječara), "Sjećaš li se Doli Bel“ (Kamerni teatar 55 iz Sarajeva), "Usamljeni zapad" (Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke) i "Bolivud" (Teatar Komedije iz Skoplja).

Predstava "Konje ubijaju, zar ne?" je otkazana zbog bolesti glumca.

Obrazloženje žirija

U obrazloženju žirija stoji da Jadranka Đokić u predstavi "Pluća" gradi nezamnjenljiv dramski lik, koji funkcioniše njenim cijelim bićem.

"Organskom igrom, punoćom emocije, istinitošću i baskrajnom lucidnošću, njen lik oslikava današnju ženu u raznim životnim fazama – od energične i neobuzdane djevojke do starice pomirene sa smrću, konfuznu i ogoljenu kako savremene životne okolnosti umiju da nametnu, koristeći se bogatim sredstvima komike i tragike i ogromnog prostora između koji Jadranka niti na djelić sekunde ne ostavlja u praznom hodu i nedorečenosti".

Emir Hadžihafizbegović, istakao je žiri, pravi lik nesrećnog i na smrt preplašenig čoveka, tanane duše, rastrzanog između društvenih okolnosti i odgovornosti prema porodici, sa izraženom finom komikom i istinskom dramom, izazivajući čistu katarzu kod gledaoca. “Uloga Mahmuta Zolja koju tumači u komadu ‘Sjećaš li se Doli Bel’ svjedoči da glumačko majstorstvo najbolje zaiskri u ulogama malih ljudi koje žrvanj ideologije nemilosrdno melje, a ova uloga uspješno apsolvira kako ideološku zastranjenost, tako i smislen odabir glumačkih sredstava iz univerzuma jednog mentaliteta”.

Zlatan Vidović i Danilo Kerkez su u predstavi “Usamljeni zapad” tumačili uloge Kolmana i Valena Konora.

“Izdvaja se glumačka igra ova dva mlada ali iskusna glumca, najviše kroz veliku slobodu i povjerenje koji osjećaju jedan prema drugome gradeći odnos dva brata zadojena patološkom mržnjom. Žiri smatra da je uvjerljivost glumačke igre proistekla iz kvalitetnog glumačkog promišljanja ovog dramskog sukoba, a taj odnos nije bilo moguće stvarati bez duboke svijesti o ljudskom otuđenju, kriznoj dehumanizaciji svijeta i gubljenju empatije kao trenda u svijetu, čega su ova dva glumca potpuno svjesna”, obrazložio je žiri odluku.

Tatjana Šojić je u predstavi “Sjećaš li se Doli Bel”, igrala tetku Hatidže, drugaricu Bubu, Šintorovu i Štakinu majku.

“Velikim dijapazonom glumačkih sredstava Tatjana je odigrala četiri dijametralno različita dramska lika, u potpuno različitim žanrovima, od kojih su dva glumačke bravure koje se pamte. Ono što plijeni u predstavi “Sjećaš li se Doli Bel” koja obiluje mnogim kvalitetima, svakako je glumačka raskoš i zrelost Tatjane Šojić, glumice nezaboravne pojavnosti i krajnje istinite i minuciozne, može se reći i fatalne životnosti”, naveo je žiri.

Mirsad Tuka, igrajući Dina Zolju, je prema riječima žirija, najsvedinijim glumačkim sredstvima, osobenom glumačkom aurom, oslikavajući unutrašnji svijet i sjećanje Dina Zolja, pasivnom igrom, iznutra, dao dodatni emotivni, romantični i tragični ton cijeloj predstavi.

“Osvaja jednostavnošću igre i promišljenim pristupom liku. Uloga Mirsada Tuke još jednom dokazuje da nema malih i velikih uloga koje se mjere količinom teksta i minutaže na sceni, već samo onih koje promišljenošću i strašću mogu mimetički da sublimiraju život”.

( Svetlana Mandić )