Klijent oštećen, ali je potraživanje zastarjelo

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Arsenije Gatolin je u presudi po tužbi koju je pomorac Pavle Božović pokrenuo protiv Crnogorske komercijalne banke (CKB), čiji je klijent, zbog toga što mu je sa deviznog računa nestalo 13.812 eura u presudi konstatovao da je banka neovlašćeno isplatila novac i oštetila klijenta, ali presudu nije donio u korist Božovića nego banke.

Obrazloženje za tu sudsku odluku je da je riječ o zastarjelosti potraživanja.

Novac sa deviznog računa Božovića je neovlašćeno isplaćivan u period od 9. januara 2013. godine do 13. jula 2013. godine, a on je 15. 5. 2020. godine podnio tužbu protiv CKB banke.

Božović je za “Vijesti” ispričao detalje ovog slučaja i najavio žalbu Višem sudu zbog ove presude, dok u CKB banci nijesu željeli da daju komentar uz obrazloženje da pravosnažno nije okončan postupak.

”U banci sam imao otvoren tekući i devizni račun. Za tekući račun sam dao drugoj osobi ovlašćenje za podizanje novca, a za devizni račun nijesam što sam priložio i kao sudski dokaz. Kada sam u banci tražio objašnjenje kako je mogao da se podiže novac sa računa za koji niko imao ovlašćenje nijesu imali odgovor na to pitanje. Na devizni račun mi je strani poslodavac isplaćivao zaradu. Tužbu sam podnio tek nakon nekoliko godina, jer ja do tada nijesam zbog prirode posla godišnje boravio u Crnoj Gori ni dva mjeseca godišnje”, ispričao je Božović, koji je “Vijestima” dao dokumentaciju u vezi ovog slučaja.

U presudu sudija Gatolin je naveo da je Božović dostavio dokaze kojima je potvrdio da u periodu kada je novac isplaćivan nije boravio u Crnoj Gori i da je sudski vještak koji je bio angažovan u sudskom postupku na osnovu analitičkih kartica koje je banka dala utvrdio da u spornom periodu Božović nije ovlastio nikoga da koristi novac sa deviznog računa.

”Sud zaključuje da je banka neovlašćeno u periodu od 9. januara 2013. do 13. jula 2013. godine isplaćivala novac sa deviznog računa čime je tužiocu nesumnjivo nanijeta materijalna šteta od 13.812 eura”, piše u presudu.

CKB banka je osporila osnovanost ovog tužbenog zahtjeva i pozivajući se na član 385 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) istakla je prigovor zastarjelosti potraživanja, dok je Božović, piše u presudi, istakao da prigovor zastarjelosti ne može važiti. To iz razloga što nije riječ o naknadi štete nego o povraćaju stvari, odnosno novca i da je banka dužna u svakom trenutku da shodno članu 1138 i 1141 ZOO vrati novac.

Sudija nije prihvatio argumentaciju Božovića, već banke da je potraživanje zastarjelo, pa je presudio u njenu korist.

”Kako sud smatra da je tužiocu (Božoviću) nanijeta materijalna šteta, a da je tužena (CKB) tokom postupka istakla prigovor zastarjelosti potraživanja sud nalazi da je ovaj prigovor osnovan. Naime, članom 385 ZOO-a propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je počinilo štetu, a da potraživanje u ovom slučaju zastarijeva pet godina od dana kada je šteta nastala. To samom činjenicom da je tužilac za štetu po njegovom sopstvenom priznanju saznao krajem jula 2013. godine, a da je tužba podnijeta 15. juna 2020. godine nesumnjivo navodi na zaključak da je u konkretnom slučaju nastupio, ne samo subjektivni, već i objektivni rok zastarjelosti predmetnog potraživanja koje tužilac ne može ostvariti putem sudske zaštite”, piše u presudi.

Božović je kazao da će pravdu traži do suda u Strazburu.

CKB do pravosnažnosti postupka neće davati komentar

Iz CKB banke su kazali “Vijestima” da predmetni sudski postupak još uvijek nije pravosnažno okončan, te da se banka pridržava prakse da ne komentariše sporove koji su u toku, kao ni odluke donesene od strane nadležnih institucija.

”Sud će cijeniti sve relevantne činjenice i svaka strana u postupku je dužna da poštuje konačnu odluku suda”, kazali su iz CKB banke.

Zakon o obligacionim odnosima u članu 1141 propisuje da novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, sa posebnom namjenom i bez namjene.

”Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, a deponent računa ima pravo da raspolaže dijelom ili cjelim iznosom u svakom trenutku. Dakle, sva novčana sredstva koja klijent ima na transakcionom računu, za nacionalne i međunarodne platne transakcije, smatraju se depozitom po viđenju”, kazali su iz banke.

( Marija Mirjačić )