Potrebno je adekvatno sklonište za žrtve

Centar za romske inicijative (CRI) reagovao je na navode direktora Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku Mitra Radonjića, iznesene u tekstu “Radonjić: Sklonište za žrtve već postoji” od 27. novembra.

”Sklonište za žrtve trgovine ljudima, kako je to naveo Radonjić, postoji ali mi nikada ni na jedan način nijesmo u sredstvima informisanja komentarisali rad tog servisa, novinske članke ili prijavljene, odnosno procesuirane slučajeve, pa nam nije jasno zašto on to često čini. Mi to ne želimo ni ovog puta, osim u dijelu nužnosti na koju nas obavezuje profesionalna čast i odnos prema našim korisinicama. Ali, svakako želimo navesti da je Centar za romske inicijative, bez namjere da ulazi u postupanje bilo kog postojećeg servisa u našoj zemlji ukazivao na stav da ugovoreni dječji brak, bez obzira na važeću kvalifikaciju Višeg državnog tužilaštva da se radi o krivičnom djelu - trgovine ljudima, ipak ima niz specifičnosti na koje je potrebno posebno ukazati uvažavajući društveni, kulturološki kontekst djece žrtava koja najčešće dolaze iz zajednice Roma i Egipćana, koje su već odavno poznate stručnoj javnosti i o kojima je razgovarano sa predstavnicima Ministarstva pravde radi izmjene KZCG”, navodi se u njihovom ragovanju.

Kako ističu, Centar za romske inicijative je do sada u stalnom kontaktu sa većinom žrtava koje su identifikovali i “procesuirali” nadležnim državnim organima.

”Jezička manipulacija kojom se Radonjić služi je za nas irelevantna i odbacujemo je sa posebnim gnušanjem. Neka on upotrebljava jezičke termine koje je do sada naučio, a mi ćemo one koje smatramo jezički ispravnim i koje razumiju izgleda svi drugi, osim on. Mada u suštini to je manje bitno od one činjenice da je naša organizacija, najčešće radom na terenu, došla do saznanja za sedam slučajeva dječjeg ugovorenog braka koji su prema ocjeni našeg stručnog tima i pravne službe procesuirani prema nadležnim organima”, istakli su.

U Skloništu Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku u tekućoj godini, kako tvrde, nalazile su se tri žrtve, a ne dvije, a ostali slučajevi nalaze se u fazi izviđaja ili su okončani tako što su neke žrtve vraćene porodici zbog nedostatka dokaza.

”U svojim javnim nastupima predstavnice organizacije su uvijek naglašavale da aktivno ostvaruju komunikaciju sa žrtvama, kako prije smještaja u neko od skloništa u Crnoj Gori ili inostranstvu, tako i nakon izlaska iz istih i interesuju se za uslove u kojima su žrtve boravile tokom smještaja. Imamo i određena svjedočanstva žrtava koje su boravile i u servisu Radonjića, koja su dokumentovana kroz neposredni razgovor sa stručnim timom naše organizacije jer se, na svu sreću, skoro sve žrtve rado vraćaju našoj organizaciji za dalju podršku i pomoć. Naša organizacija priprema posebne programe za reintegraciju ovih žrtava koje, slobodno možemo reći, ne postoje u Crnoj Gori. Ovog puta nećemo u javnosti govoriti o svjedočanstvima žrtava za vrijeme boravka u Institutu za socijalnu i obrazovnu politiku jer smatramo da imamo obavezu na svaki način štititi interese žrtava”, stoji u saopštenju za javnost.

Ističu da su njihove primjedbe u javnim nastupima bile da žrtve u skloništima mogu boraviti sa licima kao što su migranti, “druge žrtve trgovine ljudima različitih viktimoloških karakteristika” i da takva skloništa, prema njihovom mišljenju nijesu adekvatna za maloljetne žrtve ugovorenog dječjeg braka koje moraju imati posebne programe resocijalizacije.

”Zbog toga postoji i snažno zagovaranje naše organizacije i međunarodnih partnera za otvaranje specijalizovanog, licenciranog servisa isključivo za žrtve dječjeg ugovorenog braka”, zaključuje se u saopštenju.

( Svetlana Mandić )