Ćavi i Barsa – ljubav i vjera su tu: Uzmi, dodaj, drži loptu, napadaj, budi dominantan

„Vratio“ se kući“- možda zvuči kao izlizana fraza, ali je tako najbolje opisati trenutak kada je Ćavi Ernandez – legendarni fudbaler Barselone 8. novembra postao trener u jednom od najtežih momenata u istoriji ovog giganta svjetskog fudbala.

Barsu je preuzeo nakon dvije sezone koje su bile razočarenje za svakog navijača, ali i za sve one koji su godinama uživali u majstorijama fudbalera tog „više od kluba“ i čuvene tiki-take.

Rezultati su bili loši, a igra je samo ponekad podsjećala na onu lepršavu i skoro nepogrešivu, kojoj su čak znali da aplaudiraju i navijači najvećeg i najomraženijeg rivala – Real Madrida.

Kao igrač, Ćavi je dres Barse nosio 17 godina i za to vrijeme osvojio sve – osam titula šampiona Španije, tri Kupa Kralja, šest Superkupova Španije, četiri Lige Šampina, dva Supekupa Evrope i dva Svjetska klupska prvenstva.

Moglo bi se reći da je Ćavi postao igrač kakav jeste zahvlaljujući legendarnom srpskom treneru Radomiru Antiću.

Naime, Antić je 2003. kao trener Barselone, Ćavija pomjerio naprijed u veznom redu na poziciju na kojoj će Ćavi biti jedan od najboljih na svijetu.

Tako je Ćavi postao ono što se u fudbalu zove metronom (glavni igrač sredine terena koji diktira tempo i precizno dodaje loptu).

Igrao je tako da će mnogi reći da je bio možda i bitniji od Mesija, Ronaldinja ili Etoa. Djelovalo je da ima takav pregled igre, da ukoliko bi se recimo našao ispred korner zastavice okrenut leđima terenu, i tada vidi na kom se dijelu svaki njegov saigrač nalazi.

Činjenica je da dok je igrao za popularnu Blaugranu, klub osvojio četiri Lige šampiona, a nakon njegovog odlaska – nijednu.

Neki su išli toliko daleko da je postojala teorija da jedan od najboljih igrača svijeta, Lionel Mesi postiže mnogo golova zahvaljujući Ćaviju i još jednoj legendi, Andresu Inijesti.

Mesi, koji je sada već bivši igrač Barse, jer je na kraju prošle sezone prešao u francuski Pari sen Žermen (PSŽ), ipak je pokazao da nije tako, jer je i bez Ćavija i Inijeste nastavio da rešeta protivničke mreže.

Ćavi je klub u kojem je ponikao i ostavio izuzetno dubok trag napustio 2015. i otišao u katarski Al Sad, gdje je zavšio igračku i započeo trenersku karijeru.

Jedno je sigurno. Ako Ćavi bude primjenjivao fudbalsku filozofiju pod kojom je kao igrač nastupao u Barsi i koju je primjenjivao kao trener Al Sada, Barselona će igrati napadački fudbal sa fokusom na posjed lopte.

Dvije teške godine

Posljednju titulu šampiona Španije, Barselona je osvojila u sezoni 2018-19, a prethodne dvije godine nisu bile nimalo lake.

Štaviše, sezona 2019-20 u kojoj su branili titulu šampiona Španije, bila je prva u kojoj nije osvojen nijedan trofej od sezone 2007-08, a nastupali su u četiri takmičenja (Prvenstvo Španije, Kup Španije, Liga šampiona, Superkup Španije).

U toj sezoni ekipu su sa klupe predvodili Ernesto Valverde (do 13. januara 2020.) i Kike Setijen.

Sezona u Prvenstvu Španije je bila privremeno suspendovana zbog pandemije koronavirusa od 23. marta do 13. juna kada je nastavljena, a završila je sredinom jula.

Barsa je krunu predala Real Madridu.

Ali to je bio samo početak neuspjeha.

Liga šampiona je takođe bila suspendovana zbog pandemije koronavirusa, a prije suspenzije Barselona je u prvom meču osmine finala 25. februara 2020. remizirala 1:1 sa Napolijem u gostima.

Revanš je odigran u avgustu, a Barsa je na svom Nou Kampu pobijedila sa 3:1, golovima Lenglea, Mesija i Suareza.

Ovo je značilo i putovanje u Lisabon gdje se igrao po jedan meč četvrtfinala i polufinala i finale.

U polufinalu je uslijedio pravi šok. Bajern iz Minhena ih je 14. avgusta pregazio sa 8:2, nanijevši Kataloncima jedan od najtežih poraza u više od 120 godina dugoj istoriji. Ceh je platio trener Setijen koji je samo tri dana kasnije smijenjen.

19. avgusta za novog trenera postavljen je Holanđanin Ronald Kuman - igračka legenda Barse.

„Heroj sa Vemblija '92 se vratio“, tako je klub na svom Tviter nalogu sa sve crvenim i plavim srcima predstavio dolazak Kumana.

Kuman je u finalu Lige šampiona 1992. u 112. minutu postigao gol kojim je Barsa osvojila prvi trofej najprestižnijeg evropskog klupskog takmičenja.

Blaugrana je u tom finalu predvođena trenerom Johanom Krojfom, na stadionu Vembli savladala Sampdoriju, koju je sa klupe vodio legendarni Vujadin Boškov.

Ali ni dolazak Kumana na klupu nije pomogao. Naprotiv. Dodatno je loše bilo i to što je veliki broj navijača bio protiv njegovog dolaska.

Sa novim trenerom u sezoni 2020/21 osvojen je samo Kup Kralja, u Prvenstvu Španije osvojeno je drugom mjesto iza Atletiko Madrida, a u Ligi šampiona je u osmini finala bolji bio PSŽ.

Da sve bude još gore, u avgustu 2021. otišao je jedan od naboljih igrača svijeta i legenda kluba Lionel Mesi, koji je prešao u PSŽ.

Kuman je „preživio“ na klupi, ali je sezona 2021/22 počela katastrofalno.

U prvih deset kola Prvenstva Španije, ostvarene su samo četiri pobjede, tri utakmice su završile neriješeno i zabilježeno je isto toliko poraza.

Interesantno je da je Barselona sve tri utakmice izgubila od klubova iz Madrida – Atletika (2:0), Reala (2:1) i Rajo Valjekana (1:0).

U Ligi šampiona je bilo slično – poraz od Bajerna na svom terenu 3:0 i blamaža protiv Benfike – poraz u Lisabonu takođe 3:0. Uspjeli su da dva puta sa po 1:0 savladaju najslabiju ekipu u grupi - Dinamo iz Kijeva.

Sve vrijeme se pominjalo da je samo pitanje trenutka kada će Kuman dobiti „šut kartu“.

Sa 15 bodova, Barsa je nakon 10 kola bila na 9. mjestu u španskom šampionatu, a ekipe koje su tada dijelile prvu poziciju Real Madrid, Real Sosijedad, Sevilja i Betis imale su šest bodova više.

I upravo nakon 10. kola smijenjen je Kuman, a presudio mu je poraz od Rajo Valjekana (1:0 u gostima) 27. oktobra.

Trenerski bilans u Barseloni mu je 40 pobjeda, 11 remija i 16 poraza. Prosječno, po utakmici je osvajao 1,96 bodova.

Kumanu se ipak mora odati jedno priznanje – dao je šansu mladim igračima.

Sve ove nedaće prati i teška finansijska situacija u kojoj se klub nalazi.

I već je tada počelo da se pominje da bi Ćavi mogao da preuzme posrnulog katalonskog giganta.

Povratak kući

I upravo je tako i bilo, šest i po godina nakon što je otišao, Ćavi se vratio kući i to pravo na klupu, kao prvi trener Barselone.

Predstavljen je pred hiljadama navijača na Kamp nou.

„Jako sam uzbuđen, hvala vam puno. Nisam želio da me obuzmu emocije, ali se to dogodilo. Puno hvala klubu, navijačima... Kao što sam vam rekao kada sam otišao, mi smo najbolji klub na svijetu. Barsa je zahtjevna, ne možete da remizirate ili izgubite, ovdje morate da pobijedite. Hvala vam od sveg srca. Živjela Barsa, živjela Katalonija“, rekao je Ćavi tokom predstavljanja.

Nakon nekoliko dana i zvanično je dobio dozvolu La Lige da postane trener, nakon što su ovjerena sva dokumenta i finansijski izvještaji o njegovom prelasku iz Al Sada.

Kako su tada naveli španski mediji, transfer je dugo bio na provjeri validnosti, zbog loše ekonomske situacije u kojoj se Barselona nalazi, jer je postojala mogućnost da se njegovim dolaskom naruše pravila finansijskog fer-pleja koja važe u Španiji.

Mediji su tada takođe javili da je Al Sad, ipak, dobio kompenzaciju u iznosu od pet miliona eura, ali i da je dio platio sam Ćavi, pošto Barselona nije imala dovoljno novca na raspolaganju za tu transakciju.

Počelo je lijepo. Na debiju je savladan gradski rival Espanjol sa 1:0, ali se može reći da je Barsa imala sreće jer je postigla gol nakon sumnjivog penala nad Depajem.

U Ligi šampiona nakon 0:0 protiv Benfike na Nou Kampu, prolaz u narednu rundu će morati da traži protiv Bajerna u Minhenu 8. decembra

U posljednjem kolu 27. novembra, savladan je Viljareal u gostima sa 3:1.

Situacija i pored dva trijumfa u prvenstvu i dalje nije dobra.

Barsa je na sedmom mjestu sa 23, dok Real Madrid koji je lider ima 13 bodova i utakmicu više.

Ćavi kao trener – filozofija, igra, taktika: „Uzmi, dodaj, drži loptu…“

Ćavi je već dokazao da ima trenerskih kvaliteta. Statistika je neumoljiva, iako katarska liga i Al Sad nijesu najbolji orjentir.

Sa Al Sadom je u sezoni 2019-20 osvojio titulu u Kataru bez poraza, a ukupno sedam trofeja.

Na 102 meča koliko je vodio katarsku ekipu, upisao je 67 pobjeda, 17 neriješenih rezultata i 18 poraza.

Postavlja se legitimno pitanje - Da li je Ćavi neiskusan da bude prvi trener Barselone?

Možda i jeste, s obzirom da se u Al Sadu nije zadržao dovoljno dugo i da mu je drugi posao u karijeri trener prvog tima Barselone.

Međutim, to ne mora biti prepreka s obzirom da je preuzeo klub u kojem je ponikao, u čijoj omladinskoj školi je proveo šest, u prvom timu 17 godina, a filozofija igre se nije promijenila.

Dakle, Barsa je klub koji Ćavi odlično poznaje.

Uostalom da iskustvo ne mora ništa da znači jasno pokazuju slučajevi dva Barsina trenera – Valverdea i Kumana.

Velika prednost Ćavija je što ga i igrači i navijači vole i vjeruju mu. A nije ni čudo s obzirom na igre koje je prikazivao u katalonskom klubu.

„Uzmi loptu, dodaj loptu“, nezvanični je moto legendi Barselone – bivšeg igrača i trenera Pepa Gvardiole, ali i samog Ćavija.

Zna se da se igra Barselone zasniva na posjedu lopte, te da se upravo posjedom dominira nad protivnikom.

Takva je i filozofija samog Ćavija.

To potvrđuje i podatak da je Al Sad pod Ćavijevim vođstvom u tekućoj sezoni imao preko 60% posjeda lopte. Ćavijeve ekipe bi se mogle opisati kao one koje će prije primiti četiri gola, dok postižu šest, nego da čuvaju vođstvo od 1:0.

Da će tako nešto raditi i na novom poslu moglo se vidjeti na utakmicama protiv Espanjola i Benfike, u kojima je Barsa imala posjed od 65 odnosno 61 odsto. Protiv Viljareala ipak nije uspjela da toliko drži loptu, posjed je bo 50:50.

Na meču protiv Espanjola vidjelo se da je Ćavi postavio igru tako da vrši pritisak na defanzivce gradskog rivala, međutim Barsini igrači se nisu snašli u završnici. Takođe, u odbrani je bilo velikih propusta da je prosto nevjerovatno da igrači Espanjola nijesu uspjeli da postignu gol.

Meč protiv Viljareala pokazao je da Memfis Depaj teško može na svojim leđima da nosi napad Barselone.

Čini se da Depaj, koji je od dolaska na početku ove sezone teško može da se izbori sa pritiskom, da je upravo on jedan najboljih igrača i da se od njega najviše očekuje kada su u pitanju golovi.

Iako je postigao jedan od tri gola protiv Viljareala, ipak je pokazao da se u velikom broju situacija ne snalazi u završnici. Posebno je jedan od njegovih promašaja u prvom poluvremenu bio skoro neporostiv.

Protiv Benfike, Barselona je takođe držala loptu, dominacija je bila vidljiva, stvoren je veliki broj šansi ali je završnica bila problem. Mogli su Katalonci biti i kažnjeni da se Haris Seferović bolje snašao u više nego povoljnoj šansi pred sam kraj meča.

Ono što bi moglo biti ključno je to što je Ćavi tokom igračke karijere bio metronom, a Barsina igra se zasniva na osvajanju terena, posjedu lopte i dominaciji na terenu.

Tako da ne treba biti iluzija kakav stil igre Ćavi želi kao trener.

„Moj DNK se nije promijenio. Treba da držimo loptu, stvaramo šanse“, rekao je Ćavi na prezentaciji.

Problem Ćaviju za ovakvu vrstu igre bi mogao da bude to što više nema majstora poput Mesija, Ronaldinja, Inijeste, Samuela Etoa, Nejmara, Luisa Suareza, Antoana Grizmana, Ivana Rakitića…

Za takvu igru su potrebni kvalitetni vezni, ofanzivni, posebno krilni igrači.

Fokus će sigurno biti na formaciji 4-3-3, koja će se ako treba mijenjati u 3-4-3 a sve sa ciljem da se igra napadački sa visokim presingom i visoko postavljenom odbranom.

U takvoj igri, krilni fudbaleri su ključni, jer oni „šire“ igru i probijaju po stranama, pa se takva odgovornost u određenoj mjeri skida sa bekova.

Daleko od toga bekovi ne idu naprijed i ne upadaju na poziciju krila i dolaze i u šesnaesterac.

Sjetimo se samo igre Barselone u formaciji 4-3-3, kada je desno bio Mesi, lijevo Ronaldinjo, a Eto centralni napadač. A iza njih su igrali upravo Ćavi i Inijesta.

Ćavi u ekipi ima igrače sa kojima može da forsira ovakav stil igre.

Odbrana – mnogo propusta

Odbranu ove sezone čine iskusni Đerar Pike, Žordi Alba, Dani Alveš (drugi mandat u klubu, došao nakon dolaska Ćavija), te Seržinjo Dest (u meču protiv Real Madrida igrao desno krilo), Ronald Arauho, Klemen Lengle, Oskar Mingeza, Samuel Umtiti, Sređi Roberto (igra i u veznom redu) i Erik Garsija.

Odbrana je pokazala dosta propusta i nakon dolaska Ćavija.

To je nešto na čemu posebno treba raditi, zbog toga što u sistemu visokog presinga i visoko postavljene zadnje linije, sa bekovima koji takođe idu naprijed, ako dolazi do teških propusta u odbrani, protivnik će neminovno stvarati šanse.

Vezni red, krila, špicevi: Iskustvo, igrač koji podsjeća na Ćavija, neko ko može mnogo više, najbolji mladi igrači…

Barsina prednost, posebno kada se radi o stilu igre koju forsira Ćavi ogleda se u tome što ima igrače koji mogu da pokrivaju više pozicija u veznom redu, a odlično se snalaze i u ulozi krila, pa čak i polušpiceva i špiceva.

Serhio Buskets (kapiten i centralni ili zadnji vezni), je od 2008. odigrao preko 400 mečeva u Barsinom dresu pokazao se kao sjajan u oduzimanju lopte na sredini terena, kvarenju igre protivnika, odlično kontroliše loptu, rijetko je gubi, a dok su mu saigrači bili Ćavi, a kasnije Ivan Rakitić imao je veliku ukogu i u kreiranju igre.

Nekadašnji trener Reala i španske reprezentacije Visente del Boske je jednom prilikom za Busketsa rekao: „Ako gledate cijelu utakmicu, nećete vidjeti Busketsa, ali gledajte Busketsa i vidjećete cijelu utakmicu.“

Jedan od glavnih igrača je svakako Frenki de Jong – metronom, koji je čini se idealan za Ćavijev stil igre i neko ko najviše podsjeća na svog sadašnjeg trenera, dok je on bio igrač.

Sebe je jednom prilikom opisao kao igrača koji voli da drži loptu i da igra igru koja se zasniva na posjedu lopte. Svestran je i prilagodljiv, može da igra sve pozicije na sredini terena, a dodatni mu je kvalitet što može da igra čak i centralnog beka. Na poziciji centralnog beka pokazao je sjajan osjećaj za pozicioniranje, te konstantno osvajanje lopte. Bilo je čak i poređenja sa slavnim Francom Bekenbauerom. U svojoj posljednjoj sezoni u Ajaksu iz kojeg je i prešao u Barsu, imao je čak 91,4 odsto uspješnih dodavanja.

Filipe Kutinjo je takođe igrač koji ako bi pokazao ono što zaista može, odličan bio za napadački stil Ćavija. Došao je krajem 2018. iz Liverpula kao veliko pojačanje. Imao je dobrih momenata, ali se očekivalo više. Mora se istaći da su ga mučile i povrede. 16. aprila 2019. nakon što je postigao sjajan gol protiv Mančester junajteda slavio je tako što je stavio prste u uši i zatvorio oči kao odgovor na kritike navijača.

Legenda Barse i Kutinjov zemljak, Rivaldo, je kritikujući ovakav potez kazao da to nije bio dobar gest, da je Kutinjo postigao sjajan gol, ali da nikad nije dobro tako nešto uraditi navijačima.

„Navijači su ga kritikovali zato što znaju da može više“, rekao je Rivaldo o svom zemljaku.

Bio je na pozajmici u Bajernu, i u čuvenom meču polufinala Lige šampiona u kome je Bajern pobijedio Barselonu sa 8:2 postigao je dva gola i imao asistenciju.

Vratio se kada je klub preuzeo Kuman, a 29. decembra 2020. povrijedio je koljeno na meču protiv Eibara i propustio ostatak sezone.

Ove sezone postigao je dva gola na 13 mečeva, a samo četiri puta je bio starter.

Španski list „Sport“ tvrdi da Kutinjo ima najveću platu u klubu, te da mu je Ćavi dao mjesec dana da se dokaže ili će mu biti pokazana izlazna vrata.

Igrač koji bi mogao da bljesne kod Ćavija i kome definitivno treba posvetiti posebnu pažnju je vezista Pedri, najbolji mladi igrač svijeta u 2021. godini, član idealne ekipe posljednjeg Evropskog prvenstva i najbolji mladi igrač tog turnira, te dobitnik prestižne fudbalske nagrade „Golden Boy” koju dodjeljuje italijanski list „Tutosport“ najboljem igraču u Evropi do 21 godine.

Iako ima samo 19 godina, već je zabilježio 10 nastupa za špansku reprzentaciju.

U dresu „crvene furije“ koja je imala najviše pokušaja dodavanja na posljednjem Evropskom prvenstvu (5.051) i imala najveći procenat uspješnosti (89,6 odsto), tada 18-godišnji Pedri je bio glavni provodnik. Pokušao je najviše dodavanja na protivničkoj polovini - 348 i imao je treću stopu uspješnosti dodavanja (91,1odsto). Od 429 dodavanja (ukupno šesti na turniru), 66 je bilo u polufinalu protiv Italije. Čak 65 dodavanja bila su precizna, a samo jednom nije uspio - u produžecima.

Pedri je takođe postao prvi evropski igrač u istoriji velikih turnira (svjetsko ili evropsko prvenstvo) koji je započeo čak šest mečeva sa 18 godina ili manje.

Jedina „mrlja“ bila je u meču protiv Hrvatske u osmini finala. kada je vratio loptu golmanu Unaju Simonu sa 49,36 metara, a ona je završila u mreži Španije. Ali nije Pedri kriv, Simonu je lopta prešla preko noge.

Mladi, 19-godišnji Ansu Fati, u čuvenoj Barsinoj omladinskoj školi - La Masiji je proveo skoro sedam godina.

Jedan je od najtalentovanijih igrača svijeta i najmlađi fudbaler koji je ikada zaigrao u prvom timu Barselone.

Debitovao je protiv Betisa 25. avgusta 2019. godine i tada je imao 16 godina i 298 dana. Stil igre mu je takav da ga mnogi upoređuju s Mesijem, a nakon odlaska Argentinca dobio je i njegov broj - 10. Prilagodljiv je u napadu, a najčešće je na poziciji lijevog krila.

Dešnjak, a odličan i lijevom nogom, može da igra čak i centralnog napadača, lažnu devetku, polušpica. I on je imao problema sa povredama.

Još mlađi je Gavi, takođe izdanak La Masije, koji ima samo 17 godina, a u dosadašnjih 12 nastupa pokazao je da može da igra i u veznom redu ali i na poziciji oba krila.

Novinar ESPN Grejem Hanter ga je već uporedio upravo sa Ćavijem i Inijestom. Kvaliteti su mu dribling, inteligencija, dodavanje, prvi kontakt s loptom, brza promjena ritma, sposobnost da se izvuče iz uskog prostora i inicira kontranapad.

Zabilježio je i četiri nastupa za prvi tim Španije, a nakon pobjede nad Italijom u polufinalu Lige nacija ove godine, italijanski defanzivac Emerson Palmijeri opisao ga je kao igrača koji ima veliki potencijal.

Što se klasičnih špiceva tiče, izgleda da tu ima mnogo problema.

Pored već pominjanog Depaja, tu su Osman Dembele, Luk de Jong, Martin Brajtvajt, Jusuf Demir i veteran Serhio Aguero, koji će po svemu sudeći morati da završi karijeru zbog srčanih problema.

Dembele nije produžio ugovor, a za njega je zainteresovan Njukasl, tako da bi brzo mogao da ode.

Brajtvajt je ove sezone odigrao tri meča u španskoj ligi i postigao je dva gola, uz jednu asistenciju, prije nego što je u septembru povrijedio koljeno, a lokalna štampa je pisala da će biti van terena tri ili četiri mjeseca.

Španski list „As“ je u jednom članku napisao da su se Ćavi i Brajtvajt sastali nakon što je Ćavi postao trener, te da među njima postoji „totalna hemija“. Ćavi je tada vidio da je Brajtvajt izuzetno motivisan da se oporavi što brže, a da je Danac vidio trenera koji vjeruje u njega. Ćavi je tada rekao da će Brajtvajt biti koristan za ovu Barsu, jer vrši presing u napadu kada se izgubi lopta.

„Kada se vratim imaću važnu ulogu“, rekao je danski reprezentativac.

Ćavi se nada da će se Brajtvajt vratiti sljedeće godine, dok se Danac nada da će to biti prije kraja 2021.

Šta će biti sa Lukom de Jongom teško je reći, jer Holanđanin od dolaska Ćavija nije odigrao ni sekund, na klupi je bio i tri meča prije dolaska Ćavija, a protiv Rajo Valjekana i Real Madrida je odigrao ukupno 13 minuta.

Mladi, 18-godišnji Demir je ovog ljeta stigao na pozajmicu iz bečkog Rapida. Protiv Benfike je igrao na desnom krilu, zadavao prebleme protivniku i pokazao kvalitet. Napravio je i dva poteza u stilu Mesija ali nije imao sreće da postigne gol – lopta je jednom nakon što ju je zakačio golman otišla pored gola, a drugi put je pogodila prečku.

Jedan od igrača na poziciji desnog krila je Abde Ezalzuli, 19-godišnji izdanak La Masije koji je iznenađujuće startovao na meču protiv Viljareala i navijači su bili iznenađeni njegovom dobrom igrom i time što je bio jedan od najopasnijih igrača tokom meča.

Tu je i takođe mladi vezista Niko Gonzales koji je dobio šansu na početku ove sezone i zabilježio 11 nastupa. Može da igra i lijevo i desno u veznom redu.

Skupe želje

Mediji ovih dana pišu da Ćavi želi da dovede Ferana Toresa, špica Mančester sitija koji može da igra i krilo.

Tores bi po pisanju „Mundo Deportiva“ mogao da dođe već u januaru.

Toresu je san da igra u Barseloni, o tome je navodno već razgovarao sa menadžerom Sitija, Pepom Gvardiolom, koji španskom fudbaleru neće praviti problem prilikom ovog transfera.

I Gvardiola je u više navrata isticao da ne želi u timu nezadovoljne igrače, te da će uvijek dozvoliti fudbalerima da napuste klub, ukoliko oni to žele.

"Mundo Deportivo" piše da je Tores već prihvatio uslove, koje mu je Barselona ponudila. Potpisaće navodno petogodišnji ugovor i zarađivaće manje, nego što bi zaradio ako ostane u Sitiju.

Španski tim platiće navodno engleskom šampionu oko 55 miliona eura za ovaj transfer.

Dolazak Toresa mogao bi da ubrza odlazak Dembelea.

Mediji takođe ovih dana pišu da Ćavi želi Danija Olma, za kojeg je navodno zainteresovan i Mančester siti.

Olmo igra na poziciji ofanzivnog veziste, a kao devetogodišnjak je iz komšijskog Espanjola stigao u La Masiju. Sa samo 16 godina je otišao u Dinamo iz Zagreba, a trenutno je član Lajpciga. Ove sezone ima problem sa povredama, i trenutno je povrijeđen, ali i kada je bio spreman nije se naigrao u dresu njemačkog kluba.

„Mundo Deportivo“ je takođe ovih dana pisao da će Barsa narednog ljeta pokušati da dovede Olma, ali i Erlinga Halanda iz Borusije Dortmund i Pola Pogbu, igrača Mančester junajteda.

Poznato je da je klub u finansijskoj krizi, pa već sada uprava razmišlja na koji način da obezbijedi novac. Jedan od načina je i ušteda na platama fudbalera.

Ipak, i pored toga ostaje nejasno kako će, pored novca za plate, Barsa platiti klubovima obeštećenje za Olma i Halanda.

Pogbi ugovor sa Junajtedom ističe na ljeto i on bi mogao doći kao slobodan igrač. A pitanje je da li on želi da mijenja sredinu, budući da su nedavno ostrvski medij objavili da Francuz razmišlja o produžetku saradnje sa "đavolima".

Cijena Olma prema sajtu Transfermarkt je 50 miliona eura, a Halanda čak 150 miliona.

Zaključak je da kao trenera, Ćavija čeka težak posao, da posrnulog giganta vrati na staze stare slave.…

( Nemanja Vukotić )