Kalemegdanski Miki Maus

Ne mogu se više sjetiti godišnjeg doba. Na Kalemegdanu su žene na priručnim tezgama prodavale vunene kape, pa pretpostavljam da se spremala zima, ili je barem bila kasna jesen sa košavom koja brije uši. Na jednoj tezgi sam, u dokonoj šetnji, ispod patriotskog šunda i treš suvenira spazio hrpu stare hartije. Izbliza sam pogledao požutjele stranice: Politikin zabavnik iz 1939.

Prozorče u majčino djetinjstvo

Prelistao sam ga, računajući u glavi koliko je moja majka tad imala godina. Sedam. Sudeći po tome što sam vidio u primjerku koji je mirisao na davnašnju vlagu i prašinu, junaci njenog djetinjstva bili su isti kao i moji junaci tridesetak godina kasnije: Miki Maus i Paja Patak. Izgledalo mi je pomalo čudno da su bezvremeni Diznijevi likovi bili prijatelji generaciji mojih roditelja jednako kao i mojoj.

Kupio sam taj primjerak Zabavnika sa nejasnom namjerom da majci možda jednom pokažem prozorče u njeno djetinjstvo. Ipak ga, polazeći njoj u Bosnu, nikada nisam ponio sa sobom. Ovaj primjerak je počeo da hvata prašinu među isječcima iz novina u mojoj privatnoj biblioteci.

Predratni miševi i patke

Tek mnogo kasnije saznao sam da su novinari tadašnje Politike, Vladislav Ribnikar, Živojin Vukadinović i Dušan Timotijević, bili idejni tvorci Politikinog zabavnika. Duda Timotijević je, prevodeći američke stripove, bio kum mnogim Diznijevim likovima koji su dobili narodska imena. Do 4. aprila 1941. izašlo je 220 brojeva. Dva dana kasnije, bombardovanje Beograda i aprilski slom Jugoslavije označili su kraj Diznijevog svijeta na ovim prostorima. Moja majka se morala rastati od novostečenih drugova iz Diznijevih stripova.

Valja naglasiti da se u časopisu „Mika Miš“ još 1936. pojavio nevješti ali popularan plagijat Diznijevog Miki Mausa, i to čak prije svog slavnog brata. Mika Miš je doživio preko 500 izdanja, ali je i njega odnio Drugi svjetski rat.

Tito voli Paju Patka

Pobjeda komunista u građanskom ratu, kao i oslobođenje zemlje od okupatora, nisu odmah donijeli povratak Diznijevih junaka među Jugoslovene. Strip je bio prokazan kao buržoaski produkt. Kao i u ostalim sferama kulture, Titov raskid sa Staljinom 1948. značio je postepenu rehabilitaciju kulture „klasnih neprijatelja”, pa tako i likova zvanih Miki Maus, Paja Patak, Šilja.

Vladislav Ribnikar je 1952. ponovo pokrenuo Politikin zabavnik. Navodno je Tito agentu kompanije Dizni rekao da nema ništa protiv obnavljanja izdavanja Diznijevih stripova. Legenda kaže da je Tito izjavio kako voli Paju Patka. Kako god, cijelu deceniju prije mog rođenja, Diznijevi likovi su predstavljali sve važniji dio djetinjstva posleratnih generacija.

Ja spadam u generaciju koja je umjesto novinskog, crno-bijelog formata, od 1968, čitala časopis u boji. Moj Miki je imao crvene pantalonice, Paja Patak plavu mornarsku uniformu, a Mini je bila u haljinicama na tufne. Tek kada je djetinjstvo bilo davno iza mene pročitao sam da je Mini, Mikijeva djevojka, u stvari „flaperka” - tako su u Americi zvali emancipovane djevojke dvadesetih godina prošlog vijeka koje su nosile kratke suknje i kratke frizure, izlazile u noćni provod kao i muškarci.

Kako se naseljavao Patkovgrad

Za mene je ukupni univerzum Patkovgrada bio završen i savršen. Nisam mogao da zamislim vrijeme u kojoj likovi iz Diznijevog svijeta nisu postojali. Ipak, oni su imali vrlo tačne godine rođenja - računaju se premijerna objavljivanja u stripu ili crtanom filmu.

Tako je 1928. Miki Maus nastao kao prvi lik iz ove slavne serije. Nastup u crtanom filmu imao je zajedno sa Mini, svojom budućom djevojkom. Tokom vremena pored Mini nastaje šest najpopularnijih likova - atropomorfni pas Šilja (1929), pas Pluton (1930), Paja Patak (1934) , njegova djevojka Pata (pod drugim imenom 1937, pod svojim od 1940). Raja, Vlaja i Gaja, Pajini sestrići nacrtani su prvi put u stripu 1937. Diznijev crtač Karl Barks stvorio je Baju Patka, multimilijardera i škrticu, tek godine 1947.

Mogli bismo tako dugo nabrajati - od Srećka Srećkovića, preko lopova Buldoga do Proke Pronalazača ili Mage Vračević. Svi su rođeni prije mene i prije Diznijeve smrti 1966.

Dizni kao čarobna riječ

Za dječaka koji je prve stripove i crtane filmove upoznao sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, Dizni nije bio čovjek već šifra koja obećava beskrajnu zabavu. Tek kasnije sam počeo da se interesujem za lik i djelo čovjeka koji je stvorio kraljevstvo antropomorfnih životinjskih likova koji su imali najdublje ljudske osobine i ponašanje: ljubav i bijes, lojalnost i prevrtljivost, mržnju i praštanje, zavist i samopožrtvovanost, gramzivost i velikodušnost.

U samoj Diznijevoj ranoj biografiji ništa nije nagovještavalo rodonačelnika globalne čarolije. Rođen je u Čikagu 5. decembra 1901, prije tačno 120 godina. Bio je dijete farmera. Imao je troje starije braće i mlađu sestru. Njegov otac je bio iz irsko-kanadske porodice, a majčini su bili doseljenici iz Njemačke. Evropski korijeni zvučali su bajkovito: na francuskoj obali spram Engleske postoji mjesto Izinji. Iz njega potiče vitez D'Izinji podanik normandijskog vojvode Vilijama koji će u istoriju ući kao Vilijam I Osvajač, čovjek koji je u 11. vijeku osvojio Englesku i popeo se na engleski presto. Njega je u pohodu pratio vitez D’Izinji - tako je prezime prešlo La Manš i tamo ostalo, pretvorivši se u Dizni. Emigranti iz te porodice su ga prenijeli na sjevernoamerički kontinent, da bi mu Volt, četvrto dijete Elajasa Diznija i Flore Kol u 20. vijeku obezbijedio svjetsku slavu. Već sa sedam godina prodavao je svoje crteže u komšiluku. Šesnaestogodišnji srednjoškolac Volt Dizni se prijavio kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, ali je kao maloletan dospio do mjesta volontera Crvenog krsta u zemlji svojih plemenitih predaka, Francuskoj.

I Hitler među fanovima

Posle rata slijede godine osnivanja firmi i njihovog bankrota, prelaska u Holivud, gdje je sa osnivačkim kapitalom od 250 dolara zajedno sa Abom Ajverksom osnovao prvi crtački studio. Njegov prvi crtani lik, zec Osvald, bio je uspješan, ali ga je preotela kompanija „Univerzal studio”. Diznijev odgovor je bio - Miki Maus, najuspješniji miš svih vremena.

U priči o Diznijevom uspjehu svakako treba izdvojiti „Snežanu i sedam patuljaka” iz 1937, prvi cjelovečernji crtani film u koloru, za čiju je produkciju Dizni, uprkos savjetima menadžera, bankara i žene, založio kuću. Film je postao jedan od deset najuspješnijih filmova prošlog vijeka. U Drugom svjetskom ratu Diznijeva kompanija radi za američku Vladu kao propagandna mašina. Ali neke nacističke podmornice imaju na sebi lik Mikija Mausa. Hitler i Gebels na privatnim projekcijama uživaju u svakom Diznijevom novom filmu, dok su njegova djela u nacističkoj Njemačkoj zvanično zabranjena.

Mračna strana Volta Diznija

Tu je i sjenka krajnjeg desničarenja koja će u eri makartizma - lova na simpatizere komunizma u Holivudu u prvoj fazi Hladnog rata - pasti na Diznija. On je vladinim službenicima podnosio izvještaje o ljevičarima među svojim saradnicima i poslovnim partnerima. Inače, u njegovoj kompaniji žene nisu mogle da crtaju i kreiraju, radile su u odjeljenju za bojenje. Kada bi navršavale tridesetu godinu života dobijale bi otkaz. Ako bi se za nekog saradnika saznalo da ima homoseksualne sklonosti, on bi bio otpušten. To su bili njegovi ideali. Dizni je 1944. i osnovao „Filmsko udruženje za očuvanje američkih ideala”, koje je okupljalo desničarske istomišljenike - od Garija Kupera do Džona Vejna.

Pred kraj života Dizni, desni republikanac, podržao je svog prijatelja Ronalda Regana, u kandidaturi za guvernera Kalifornije. To je isti onaj holivudski glumac koji je docnije kao predsjednik države postao simbol neokonzervativnog tvrdog kursa Vašingtona.

Globalno djetinjstvo

Umjetnička intencija i estetska vidovitost Diznija, ostvarivali su se mimo granica njegove poprilično skučene ideološke slike svijeta. Da nije tako, njegovi likovi ne bi sve do danas pratili djetinjstvo milijardi djece od Aljaske do Šangaja, od Finske do Filipina. O tome se mogu naći svjedočanstva u biografiji ovog tvrdoglavog i maštovitog čovjeka. Dvadesetak Oskara, niz počasti širom svijeta.

Za moju majku je prozorče u Diznijev svijet otvorio Politikin zabavnik pred Drugi svjetski rat. Za mene je cijeli Patkovgrad vrvio od života u Zabavniku, stripovima i crtanim filmovima s kraja šezdesetih prošlog vijeka. Za mog sina je u Njemačkoj s početka novog milenijuma Paja Patak bio Donald Duck - Diznijevi likovi su se polako selili iz animacija i stripova u 3D filmove, igrice i raskošne holivudske produkcije sa potpisom osnivača kompanije kao žigom koji garantuje dobru zabavu. Danas već postoje ljudi koji u Pariz idu samo zbog Diznilenda.

Diznijeva metoda i kalemegdanski miš

Možda sam anahrono dijete analogne ere, ali meni u svemu tome nedostaje jedna vrsta čednosti - miris svježe štamparske boje na Politikinom zabavniku. Radost zbog petominutnog crtanog filma pred vijesti u pola osam. Drhtanje cijele porodice nad sudbinom 101. dalmatinca na televizijskom programu za novogodišnje praznike.

Kad sam već u ovom tekstu spomenuo Finsku - tamo je Paja Patak (Aku Ankka) neko vrijeme bio zabranjen jer je bio nacrtan - bez gaća.

Tako su se, estetskom ironijom istorije, poneki cenzori u svijetu pokazali kao daleko konzervantivniji od samog umjetnika Volta Diznija. Možda je najbolju karakterizaciju ovog čovjeka dao Robert B. Dilts, poznati savjetnik na polju primijenjene psihologije koji je svojedobno rekao da postoje tri Diznija - vizionar, realista i namćor kojem ništa ne valja. Od toga su posle stvorili Dizni-metodu, pretpostavljajući da svaki uspješan tim mora imati po jednog od ove trojice.

A moj primjerak Politikinog zabavnika iz 1939.? On sanja svoje crno-bijele snove u jednoj sobici u beogradskoj ulici Nikolaja Gogolja. Pošto majke više nema, to je sve što mi je ostalo od njenog djetinjstva. Presavijen novinski format iz kojeg viri Miki Maus. Ne dodirujem ga. Bojim se da bi ga dodir mogao pretvoriti u prah.

( Dragoslav Dedović (Deutsche Welle Beograd) )