Kad vlada zatvori krug

U državama, sa izgrađenom kulturom demokratije, kada vlada zatvori krug od 365 dana, najviše citirano štivo tog dana je ekspoze premijera i program rada Vlade u cilju utvrđenja šta je od obećanog i urađeno.

Stoga, na dan kada je izabrana nova 42. crnogorska vlada (04.12.2020.) vrijedi učiniti napor i ponovo pročitati šta je premijer tog dana „ponudio“ poslanicima i građanima. Ako se zanemari činjenica da se radi o prilično deskriptivnom, pomalo konfuznom i nesistematičnom tekstu koji obiluje sa greškama, poput da se u projekciji duga umjesto pola milijarde unese cifra od pola miliona (!), da je više puta navedena riječ „narod“ nego „građanin“ ili riječ „zavjet“ nego „razvoj“, ekspoze bi se sa ove distance mogao sagledati na sljedeći način:

12 nezakopčanih dugmića

1. Citat: „Sada su stvoreni svi neophodni preduslovi da se obrazuje prva demokratska Vlada“. Danas ta Vlada vlada bez demokratskog legitimiteta, bez podrške u parlamentu, bez mogućnosti da obezbijedi i minimalnu prohodnost zakonskih tekstova i državnog budžeta. Umjesto obećane „narodne Vlade“ dobijena je „Vlada koju niko ne voli“ kako je sam premijer opisuje.

2. Citat: „Naš narod ponovo vjeruje u bolje sjutra“. Danas istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je uvjerenje građana u „bolje sjutra“ dva puta manje nego 2020. Umjesto odgovorne i transparentne Vlade dobijena je „twitt Vlada“, koja sa državnim novcem plaća (lični) marketing i koja je održala više „telefonskih sjednica“ nego sve dosadašnje vlade u posljednjih 100 godina, njih 41.

3. Citat: „zalagaćemo se za pravdu i ravnopravnost svih građana“. Danas su sve, ali baš sve institucije pravosuđa, državno tužilaštvo, Ustavni sud, DIK ... u v.d. stanju ili dubokoj institucionalnoj krizi. Vlada je bez ministra pravde i bez bilo kakvih realnih izgleda da se ovo stanje u dogledno vrijeme popravi, niti ima bilo kakve inicijativnosti i kredibiliteta da ovaj proces pomjeri iz stanja „atrofije“. Pritom, ona od sebe odbacuje bilo kakvu odgovornost i prenosi je na druge organe vlasti i istrajava na (samo) promociji teze o „najboljoj Vladi u istoriji Crne Gore“ izazivajući vidnu upitanost, kod ozbiljnih domaćih ali i međunarodnih adresa, da li je ovo premijerova varijana „Potemkinovih sela“.

4. Citat: „Cilj je usmjeravanje kapitalnih investicija u strateške prioritete Crne Gore - prije svega u energetsku i saobraćajnu infrastrukturu“. Danas nije moguće navesti neku novu kapitalnu investiciju koja je ostvarena u proteklih 365 dana, ali se može navesti više strateških investitora koju su napustili ili su najavili povlačenje iz Crne Gore.

5. Citat: Vlada će ostvariti „unapređenje korporativnog upravljanja državnim preduzećima i njihovu depolitizaciju“. Efekti trenutnog kabineta su pad prihoda, nelikvidnost državnih firmi, partijsko zapošljavanje, stagnacija razvoja... Još nije usvojena čak ni izmjena i dopuna čl. 329 Zakona o privrednim društvima u parlamentu usljed čega bi veliki broj privrednih društava morao ući u proces likvidacije.

6. Citat: Vlada će se zalagati za „kulturu koja se zasniva na njegovanju tradicije i razlika, a koja podstiče kreativnost i pravi iskorake“. Trenutno stanje u crnogorskoj kulturi moglo bi se svesti nažalost samo na jednu riječ „palanka“. Pritom građani i privreda finansiraju ministarstvo u kom je i resor kulture sa preko 230 miliona eura, što je oko pet vojnih budžeta (!). Od ovog novca značajan dio će se odliti na izgubljene sudske sporove sa profesorima koji su nezakonito smijenjeni ili ostali bez posla.

7. Citat: Vlada će omogućiti „temeljnu reformu izbornog zakonodavstva i stvaranje fer uslova za održavanje prvih fer i slobodnih izbora“. Danas nema ni kompletirane DIK, tijelo za reformu izbornog zakonodavstva je u totalnoj pasivnosti, a izborni procesi uveliko teku.

8. Citat: Vlada će pokrenuti „reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora“. Ovdje takođe nema bilo čega što izgleda kao strateška i osmišljena politika. Čak se i ne koriste rezultati onih državnih organa koji su vrlo precizno identifikovali probleme i dali jasne preporuke šta i kako treba raditi u ovoj oblasti. Umjesto da ubere prihode, Vlada bez bilo kakve ozbiljne analize povećava rashode i državu vodi u „grčki scenario“.

9. Citat: „Donošenje deklaracije o trajnoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana na crnogorskim vodotocima, kao i izmjena Zakona o energetici“. Danas ekološke organizacije i građani, koji su sa pravom otvorili pitanje načina vođenja politike u ovoj oblasti, jasno ukazuju da su ostali prevareni, a novog Zakona o energetici... nema.

10. Citat: „Nastavak aktivnih pregovora sa EU sa ciljem ostvarivanja napretka u svim poglavljima sa težištem na poglavljima 23 i 24“. Umjesto realnog i aktivnog napretka, posebno u navedenim pregovaračkim poglavljima, Vlada ponavlja da smo u vođenju spoljne politike „100% usaglašeni sa zapadnim partnerima“. Međutim, oni u svojim izvještajima navode „stalno uplitanje autoritarnog ruskog režima koji je, sa svojim političkim i vjerskim proksijima iz regiona i unutar države našao pogodno tlo u duboko podijeljenom društvu da skrene Crnu Goru sa njenog evroatlantskog puta“.

11. Citat: „Reforma zdravstvenog sistema uz stvaranje uslova za početak realizacije kapitalnih projekata (izgrađnja novog Urgentnog centra, izgradnja Klinike za infektivne bolesti, izgradnja Klinike za psihijatriju)“. Od ovih kapitalnih projekata (za sada) nema ništa.

12. Citat: „Temeljna reforma javne uprave s akcentom na optimizaciju kadrova i troškova, profesionalizaciju službeničkog sistema, unapređenje kvaliteta upravnih usluga i jačanje sistema odgovornosti na svim upravnim nivoima“. Ovaj cilj, koji već decenijama prepisuju sve vlade, ni ovoga puta nije ostvaren. Novi Zakon o državnim službenicim i namještenicima po mišljenju VK i EK je „dva koraka unazad“. Vlada se pravda da nije predlagač zakona, ali nije dala negativno mišljenje niti prijedlog izmjena i dopuna kako bi se sanirala loša rješenja. Naprotiv „u punom kapacitetu“ koristi nova zakonska rješenja da jednu (partijsku) administraciju zamjeni drugom.

Organizacioni eksperiment

Bez obzira kakva će biti politička sudbina vlade, hoće li se birati neka nova „manjinska“ ili „politička“ ili će se politički akteri opredjeliti da vrate mandat građanima ili se ništa pak ništa neće promjeniti, svih ovih 12 problema, kao i mnogi drugi koji nijesu nabrojani, ostaju kao sistemski problemi, koji traže sistemske odgovore.

Za stvarnu promjenu je potrebno da se konsistuiše reformska - programska većina, koja umjesto političkih „proskula“ (cit. Z.K.) može da sprovede reforme, od kojih neke kasne već 30 godina.

Dodatan problem koji je proizvela ova Vlada je pitanje ustrojstva izvršne vlasti. Pitanje njene organizacije i struktuiranja resora od samog starta osporili su i pripadnici akademske zajednice, ali i većina političkih subjekata sa oba pola političke scene, nazivajući je „eksperimentom“.

U ekspozeu premijera se navodi potreba: „Donošenje niza novih sistemskih zakona počev od prioritetnih: Zakona o porijeklu imovine, Zakona o lustraciji, Zakona o Vladi, Zakona o Skupštini, Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata“. Niti jedan od ovih zakona nije u formi prijedloga dostavljen Skupštini, a posebno se izdvaja činjenica da Vlada ni godinu dana nakon svog kostituisanja nije uradila nacrt Zakona o Vladi, već je za samo nekoliko mjeseci čak osam puta (!) mijenjala uredbu kojom se definiše organizacija državnog aparata, što samo po sebi govori o „konfuziji“ tvoraca „nabolje Vlade u istoriji“.

Umjesto modela Luksemburga (!?) jedini u Evropi imamo spojene resore finansija i socijalnog staranja, a u državi gdje turizam dominira u privredi nema resora turizma, ali zato postoji „mastodont“ od ministarstva koje pokriva čak 4 ranija resora (prosvjeta, nauka, kultura i sport). Pritom, 11 ministarstava formirano je po „principu resora“ a jedno po principu „funkcionalne djelatnosti“ a da pritom u njemu nijesu koncentrisane sve kapitalne investicije, ali jesu „utopljeni“ resori saobraćaja i pomorstva. Dodatno, došlo je do spajanja niza uprava i njihovo administrativno fuzionisanje bez bilo kakvih efekata na funkcionalnost sistema (npr. Poreksa uprava i Uprava carina).

Svi ovi „eksperimenti“, pravdani su principima racionalizacije, smanjenja troškova, boljeg upravljanja itd... Efekti?

Njemački semafor i crnogorski kružni tok

Država je res publica (javna stvar) i suverenitet pripada građanima, a ustavni poredak obezbjeđuje ograničenje (ove i svake vlasti) i odgovornost iste za vođenje javnih politika. Ovi univerzalni principi važe za sve aktere političkog procesa, tako da saopštenje ambasade SAD i formulacija „rezultati govore više od riječi i do danas iako se ulažu napori izostaju konkretni rezultati“ znakovito govori o potrebi promjene obrasca ponašanja kada je u pitanju aktuelni način vođenja javnih politika u Crnoj Gori.

Obrazac pravog ponašanja može se naći na primjeru nove njemačke vladajuće „semafor“ (crveno-žuto-zelene) koalicije koja će sljedeće sedmice preuzeti dužnost. Timovi tri partije već pet nedjelja, sa 300 pregovarača, podijeljenih u 22 radne grupe spremaju kolacioni sporazum (osnove programa nove vlade) na 178 strana, uz asistenciju stvarnih, a ne samoprozvanih „eksperata“. Nakon 365 dana njemački premijer neće biti na lokalnoj televiziji već u parlamentu sa jasnim indikatorima ostvarenja planirnaog i obećanog.

U međuvremenu, u Crnoj Gori se očekuje da međunarodna zajednica „sastavi“ većinu od 49 poslanika koja bi obezbjedila realizaciju davno datog obećanja o: 1) usvajanju novog izbornog zakonodavstva, 2) izboru nosilaca funkcija upravosuđu i tužilaštvu i 3) dinamiziranju procesa EU integracija. Dodatno, ova većina bi bila dužna da obezbijedi prohodnost sistemskih zakona, jer trenutno 70 zakonskih tekstova „leži“ u skupštinskoj pisarnici, i osigura usvajanje (novog) državnog budžeta kako bi se izbjegao rizik ponovnog privremenog finansiranja.

Dakle, u načinu vođenja i odnosa prema javnim politikama leži odgovor u čemu je razlika izmedju politike „proskula“ i politike ozbiljne državne administracije. I nije razlika samo u karakteru vođenja politika, već i u karakteru njenih personalnih nosilaca. Zato Njemci imaju „semafor“ vladu koja zna pravce i prioritete kretanja i premijere poput Angele Merkel odnosno Olafa Šolca, a Crna Gora svoj „kružni tok“ vrćenja ukrug, gdje vodeći vozači (novi i stari) vrte... Zato Crna Gora „stagnira“, a drugi sve brže voze svoju (novu) evropsku dionicu.

Suštinska promjena će nastati onda kada umjesto „krtice“ bude „ulovljena“ (formirana) većina od 49, a ona obrazuje svoje timove sa stvarnim ekspertima koji će izraditi ozbiljne programe. A onda, ova većina preuzme punu odgovornost pred parlamentom, založi svoj politički i lični autoritet i za 365 dana premijer podnese ozbiljan izvještaj o radu.

Autor je profesor univerziteta

( Prof. dr Branislav Radulović )