Povjerenje

Aktuelna vlada se nalazi pred izazovom glasanja o povjerenju. A situacija je neobična: svi činioci parlamentarne većine zaklinju se da neće rušiti Vladu, a opozicija koja stoji iza inicijative, djeluje uvjereno da ima dovoljan broj poslanika spremnih da glasaju za pad Vlade. Neko, dakle, blefira, pokeraškim rječnikom kazano. Uskoro ćemo saznati i ko. Možda se hoće stvoriti “pobjednička atmosfera” za lokalne izbore? Ali, sumnjivi saspens po strani, glasanje o povjerenju vladi jedan je od onih demokratskih mehanizama koji su normalni u normalnom društvu. Ipak, ovdje sve što se dešava na političkoj sceni mora imati elemente pozorišne predstave (kad je već scena), pa je tako i ovaj put…

Crnogorska situacija nikada nije jednostavna, mora da to govori nešto o nama. Uvijek postoji neki diktat više sile, ili nužnog konteksta. Svi koji najviše kritikuju Vladu glasaće za njen opstanak, jer je sve bolje od povratka, bilo kakvog, vjeruju oni, DPS-a. Tako da ovu Vladu, po svemu sudeći, neće sačuvati kvalitet njenoga rada, neupitnost njenog djelovanja, već - goli strah.

To nikada nije put do normalnog društva i racionalnih političkih odnosa.

Jer, i dobar dio glasača sadašnje opozicije to je činio, i čini, “vjerovao” Đukanoviću, od - straha (od neprijatelja i “neprijatelja” CG), a ne što je to povjerenje građanski izbor. Dakle, ovdje samo strah ima većinsku podršku, povjerenje koje je neupitno. I vjerske organizacije, a to je u suštini, povezano…

Svedimo stvar sada na zonu individualnog, sasvim ličnog. To i jeste posao pisca, u najosnovijem… Pravo pitanje je - da li je ova vlada zavrijedila vaše povjerenje, dražejši čitaoče? Kako prolazi crnogorska vlada na vašem kantaru?

Kada je riječ o optimističnim ekonomskim najavama, crnogorski građanin je tu kao ona ispucala zemlja koju voda nije dohvatila godinama - toliko je puta obmanut i izigran, ali, lijepe najave razigrale su mu srce i ovaj put. Evropa zdaj, ministre nešto daj…

Godina koja je iza ove vlade nije bila jednostavna. Pored toga što je vlada imala opoziciju i u okviru sopstvene parlamentarne većine, imala je snažnu “opoziciju” i u sebi samoj. Opoziciju razumu, dobrom ukusu i mjeri… Dio vlade, posebno ministrica “Ani četiri pištolja” i ministar gazda Mitke, bili bi kompromitujući po bilo koju vladu, pa da je na njenom čelu vješti Bendžamin Dizraeli, prvi grof od Bekonsfilda, a ne gosn Zdravko.

I, ako mene pitate, najbolji rezulat ove vlade je - iskustvovanje nove političke realnosti. Onaj politički ambijent koji je stvorio nekadašnji DPS nije se mogao mijenjati, bio je okamenjen i nepromjenljiv kao - kinesko pismo. Ova vlada je, ako ništa drugo, otvorila kapiju postdepeesovske Crne Gore, a na to će čak i DPS, ovako ili onako (neka pitaju Eskobara, ako ne vjeruju), morati da se navikne.

Zato je, zapravo, pravi trenutak da se naše tradicionalne “političke prdnjave” transformišu u racionalnu političku priču i praksu. U tom svijetu - mnogi se neće snaći. Djeci je neophodan mrak da bi vidjela “vješticu” i povjerovala u nju. Svako razgrtanje mraka je važan politički čin u Crnoj Gori. “Neka svjetlosti, biće još očiju”, kako to kaže Andrić.

Povjerenje u institucije u crnogorskom društvu tradicionalno je ionako tanko, a mnogi potezi aktuelne vlade bili su surovo demantovanje elementarnog optimizma povodom Promjene.

Divlja se sa partijskim zapošljavanjem (očigledno imamo nastavak akcije Jedan zaposleni - četiri glasa), na sceni je revanšizam i beskrajna kadrovska sječa nepodobnih, isti vonj partijske banalnosti, diletanti opet vode glavnu riječ na svakoj strani… Drugim riječima: Ko to kaže, ko to laže, DPS je pao…

( Balša Brković )