Dobro smo prošli: avioni su poskupili 10%, a ABC sir 17%

Mnoge je zateklo kad su prošli tjedan, u vrijeme posjeta francuskog predsjednika Macrona, doznali da cijena francuskih nadzvučnih borbenih aviona nije milijardu eura, kako se u svibnju govorilo, već da je tajanstveno narasla na milijardu i sto milijuna.

Zinuli smo u nelagodi kao da su nam na blagajni u samoposluživanju zaračunali više nego smo očekivali i nego imamo uza se, i već smo bili spremni divlje planuti kako su nas pokrali, ali onda nam je došlo svijesti da na ovu skupoću ni borbenim avionima cijena nije mogla ostati ista.

Opazili ste odlazite li u spizu, sve su cijene u posljednjih pola godine naglo otišle gore. U Jutarnjem listu su baš u ponedjeljak usporedili: pileća prsa su skočila sa 69,99 na 79,99 po kilu, tuna salata s 22,99 na 24,99, oštro brašno s 5,99 na 6,99, četrdeset deka kave s 27,99 na 31,99, a rezanci sa špinatom s 11,99 na čak 16,99.

Promotrite li ovo poskupljenje u kontekstu drugih poskupljenja, s Francuzima smo još dobro prošli. Njihovi su avioni skuplji deset posto, a ABC sir sedamnaest posto.

Osim toga, nije važna samo obrambena moć naše domovine, već i njezin međunarodni ugled. Kako je naglasio ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, u paketu s avionima dobili smo i vrijedno savezništvo, strateško partnerstvo, jačanje bilateralnih odnosa, potporu hrvatskom ulasku u povlašteni schengenski prostor.

U jednu riječ, otkako smo im obećali iskrcati milijardu i sto milijuna eura u idućih šest godina, s Francuzima se mnogo ljepše gledamo. Macron sebi nije mogao doći koliko smo posljednjih godina napredovali, koliko smo pametniji, zgodniji, profinjeniji, zreliji, pouzdaniji.

Milijarda i sto milijuna učinili su Plenkovićeve otrcane viceve užasno duhovitima. Grlića Radmana napravili su bistrim. Zdravka Marića protegnuli su u visinu, a glas mu snizili do dubokog, muževnog baritona.

“If you want good friends it gonna cost you”, kaže u jednoj pjesmi Townes Van Zandt. Nijedno prijateljstvo zaista nije jeftino, a ono najplemenitije, tradicionalno kakvo smo mi upravo sklopili, povijesna bliskost, generacijama i generacijama unatrag, koju smo s Francuskom otkrili prošlog tjedna, je golemi, neprocjenjivi ljudski dar.

Vrlo povoljno, u nekoliko obroka, dobili smo iskrenu ljubav, odanost, nekoga na koga ćemo u svakom trenutku moći računati. Plenković je siguran da će Macron dolaziti na svaki njegov rođendan. Najmanje idućih šest godina, dok u cijelosti ne isplatimo avione.

Netko bi otrovan sad kazao kako naše prijateljstvo s Francuzima u osnovi nije različito od nježnosti koju je popularni televizijski voditelj dobivao od seksualne radnice u zamjenu za kokain.

To nije daleko od istine, mogao je možda naš divni odnos biti čistiji, neukaljan materijalnim interesom, ali nemojte smetnuti s uma da on dolazi nakon što su Francuzi dugo bili dobri sa Srbima.

Dulje od stoljeća, sve od Prvog svjetskog rata, kad su se rame uz rame borili na Solunskom frontu, to je trajalo. Francuzi su brijali sa Srbima, bili im najbolji jarani, pobratimi, pajdaši, a na nas Hrvate jedva su se obazirali.

Ili je barem takva legenda živjela, kako se oni nisu žurili priznati hrvatsku nezavisnost devedeset prve, a i danas nas zaobilaze. Kad je glasanje na Euroviziji, nikad ni boda ne dobijemo od njih.

Oteti Srbiji njihova tradicionalnog prijatelja i učiniti ga našim tradicionalnim prijateljem veliki je uspjeh. Francuskog predsjednika je, tko zna, možda još prošli tjedan, dok je bio u Zagrebu na ručku, Vučić zvao u Beograd. Mamio ga je porukama da navrati da skupa gledaju utakmicu Lige prvaka, da je stavio pivo u frižider, a žena ispekla gibanicu, a ovaj je samo na trenutak bacao pogled na utišani telefon.

“Je li nešto važno?” upitao je Plenković primjećujući kako Macronu bježi oko. “Ma, bezveze, neki kreten”, odgovorio mu je Macron nehajno odmahujući.

To je zadovoljstvo, složit ćemo se, vrijedilo milijardu i sto milijuna eura, a zbog činjenice da sad imamo upravo francuske borbene avione, da Beograd možemo napasti oružjem njihovih nekadašnjih jarana i pobratima, gotovo ne možemo dočekati da počne dugo najavljivani novi rat između Hrvata i Srba.

(slobodnadalmacija.hr)

( Ante Tomić )