Lisabonska priča: “Lavovi” su tonuli ka dnu, jedan neobičan transfer je promijenio sve

Portugalskom fudbalskom scenom skoro 20 godina vladali su Benfika i Porto. Smjenjivali se na vrhu, osvajali titule, dok je treći veliki klub patio i kupio “mrvice”.

O Sportingu iz Lisabona pričalo se uglavnom kao o klubu koji je lansirao Kristijana Ronalda, ili u kontekstu fudbalskog propadanja i loše organizacije, navijačkih nereda...

Sada Sporting uživa u najboljem periodu u posljednje dvije decenije: u maju je, prvi put od 2002. godine, osvojio prvenstvo, a zatim obezbijedio plasman u plej-of Lige šampiona. U 21. vijeku, “lavovi” su samo jednom izašli iz grupne faze – u 1/8 finala sezone 2008/09 su ubjedljivo izgubili od Bajerna (12:1 u dva meča).

Čovjek koji je zaliječio rane je trener Ruben Amorim, koji je preuzeo Sporting u martu 2020. sa 35 godina. Za njega je klub platio 10 miliona eura - samo je dvojicu trenera plaćeno veće obeštećenje (Lester Seltiku za Brendana Rodžersa i Čelsi Portu za Andrea Viljas-Boaša).

Prije dolaska u Sporting, Amorim je u Primeiri proveo samo dva mjeseca, na klupi Brage. I to je bilo sve od elitnog fudbala. Drugo iskustvo: manje od godinu u portugalskoj trećoj ligi (klub Kasa Pia).

Za osam mjeseci je stvorio čudo...

Haos na treningu

Sporting, u kome su prije 15-ak godina igrala dvojica crnogorskih reprezentativaca Simon Vukčević i Milan Purović, prije njegovog dolaska bio je neka vrsta fudbalskog ludila. Klub je umalo bankrotirao, mijenjali su se treneri, nije bilo rezultata, a ni najave ponovnog rađanja.

U maju 2018. je stigao do najniže tačke. Na trening je utrčalo 40 maskiranih navijača, koji su prvo vrijeđali igrače i trenere, izazivajući sukob, a potom krenuli u napad: gađali su predstavnike kluba metalnim predmetima, tukli ih kaiševima, nogama i rukama, zaključane u svlačionici.

Najmanje sedam osoba je povrijeđeno. Holanđaninu Basu Dostu, koji je u Primeiri postigao 27 golova, razbijena je glava. Čak je i 63-godišnji trener Žorž Žezus pogođen kamenom.

Nekoliko igrača je odmah raskinulo ugovore. Među njima je bio i Bruno Fernandeš, koji se, međutim, predomislio i ostao u timu. Počinioci su kažnjeni – devetorica huligana su osuđena na pet godina zatvora.

Ubrzo su portugalski mediji reagovali pitanjem – kako je skoro pedesetak ljudi upalo u čuvanu bazu i mirno zatvorilo igrače u svlačionice? Bilo je to jedno pitanje za predsjednika Sportinga Bruna de Karvalja, koji je igrače nakon skoro svakog poraza nazivao razmaženom djecom i oštro ih kritikovao na društvenim mrežama. Drugo pitanje je bilo – zašto je početak treninga naprasno promijenjen.

Drugim riječima – pojavila se sumnja da je napad zapravo organizovan. De Karvaljo je 11. novembra 2018. priveden, tužilaštvo ga je optužilo za 98 krivičnih djela. Kompletan set - korupcija, kidnapovanje, zadiranje u privatnu svojinu, nelegalno posjedovanje oružja, pa čak i terorizam. Optužen je i za organizaciju napada na Sportingovu trening bazu.

U martu 2020. sud ga je oslobodio optužbi za organizovani napad, a ostali slučajevi su još pod istragom.

I prije hapšenja, De Karvaljo je napustio Sporting. Klub je u junu 2018. (mjesec nakon napada) izglasao nepovjerenje predsjedniku i eliminisao ga većinom (71,36%) glasova. Prvi put u istoriji Sportinga predsjednik je tako smijenjen.

Ljekar, humanitarac, učesnik rata, predsjednik

Na njegovo mjesto došao je Frederiko Varandaš, ljekar po struci, koji je sedam godina bio na čelu klupske medicinske službe, a prije toga je bio učesnik rata. Bukvalno.

Varandaš je 2010. otišao u misiju u Avganistan i uvjerio roditelje da će samo mirno brinuti o žrtvama sukoba u Kabulu. Prevario ih je, radio je na terenu, pomažući vojsci na prvoj liniji fronta. U Kandaharu je njegov bataljon bio pod žestokom vatrom. Bilo je i mrtvih.

Kada je fudbal stao zbog koronavirusa, Varandaš je stalno radio u smjenama po 12 sati tokom šest nedjelja, primajući pacijente. Njegov zadatak je bio da brzo procijeni zdravstveno stanje i, u slučaju ozbiljnih simptoma, pošalje ljude kolegama sa odjeljenja intenzivne njege.

To su ljudski kvaliteti Varandaša, zbog kojih je, u velikoj mjeri, i senzacionalno izabran za predsjednika kluba.

Ali, menadžerski rad je drugačiji od medicinskog i humanitarnog. Malo toga se promijenilo na početku njegovog mandata. Treneri su se mijenjali, rezultati nisu dolazili.

Ruben Amorim je bio čak četvrti trener u sezoni 2019/2020, a nakon njegovog dolaska navijači su odlučili da se okrenu protiv Varandaša, tražili njegov odlazak.

"Varandaš, volimo te, ali idi iz kluba", jedan je od transparenata koji su se pojavljivali na stadionu “Žose Alvalade”.

Predsjednik je vukao, naizgled, zaista nelogične potete - prodao je Bruna Fernandeša za 63 miliona miliona eura i platio 10 miliona za nedokazanog trenera, koji bi mogao da bude otpušten narednih mjeseci, jer je tradicija, jednostavno, bila takva...

Suspenzija zbog licence

Amorimov put do klupe lisabonskih “lavova” bio je ekspresan.

Radio je u klubu Kasa Pia, iz portugalske treće lige. Otišao je nakon skandala - tačnije, morao je da ode. U januaru 2019. godine otkriveno je da Amorim nema potrebnu trenersku licencu, a kao glavni trener je naveden izvjesni Hose de Pas (tzv. pokrivanje trenera, koje nije bilo strano ni u našem fudbalu). Amorim je suspendovan na godinu, klub kažnjen sa 14 hiljada eura i oduzimanjem šest bodova.

Amorim se žalio na suspenziju, a ruku spasa mu je ponudila Benfika, u kojoj je proveo najveći i najbolji dio igračke karijere, u kojoj je stigao i do reprezentacije Portugala (igrao je na Mundijalu 2014). Ponuđen mu je posao u omladinskom timu, dogovor je bio blizu, ali nije postignut.

Na posao se vratio tek u septembru 2019. godine, nakon što mu je kazna ublažena - vodio je B tim Brage takođe u trećoj ligi. Imao je dobre rezultate, dok je prvi tim imao najgoru sezonu posljednjih godina. Poslije 14. kola uprava je uklonila Rikarda Sa Pinta, Braga je 2020. počela sa Amorimom kao trenerom

I počela je magija.

Braga je sa njim dobila 10 od 13 mečeva, dva puta savladala Porto (2:1 i 1:0), Benfiku 1:0, Sporting 2:1 i 1:0, u prvom meču njegov tim je pobijedio Belenenšeš rezultatom 7:1. Uzeo je i Liga kup Portugala.

U Bragi je proveo 73 dana. Sporting je 5. marta 2020. platio obeštećenje i uzeo Amorima. Možda je Varandaš impulsivno reagovao, zbog toga što je Amorim dva puta nadigrao i pobijedio njegov klub.

Ali, kocka i rizik su se isplatili, potez očajnika pretvorio se u pobjednički potez.

Sporting je osvojio titulu, uzeo i Liga kup. U 56 utakmica Primeire, izgubio je samo tri utakmice od kada je Amorim došao.

„Gdje ide jedan, tamo idu svi“ - to je slogan koji je Amorim ugradio u Sportingov DNK.

On je to rekao na konferenciji za novinare poslije 2:2 sa Famalikaom u devetom kolu prošle sezone. Navijači, koji su tukli fudbalere po nalogu jednog predsjednika, brzo su se “zaljubili” u njegov moto.

Poslije tog remija, Sporting je imao niz od šest pobjeda.

Tim kao porodica

Amorim je jedan od onih trenera koji promovišu sistem ne samo na terenu, već i van njega. U nekim intervjuima čak se zahvaljivao i čistačicama koje rade za klub.

Možda mnogo više o njegovim ljudskim kvalitetima govori rad u maloj Kasa Piji nego u portugalskim gigantima poput Brage i Sportinga. Amorim je jednom otkrio da bi njegov napadač Deritson mogao da ostane bez krova nad glavom, jer njegova plata ne pokriva kiriju. Ruben je platio stan dvije godine unaprijed.

„On je ljut kada gubi. On može da slomi vrata, da psuje, da koristi uvredljive riječi“, rekao je Viktor Franko, predsjednik kluba Kasa Pija.

„Ali, za Amorima, tim ostaje porodica. On osjeća i da je glava porodice. On je i šef i samo jedan od momaka u svlačionici."

Istovremeno, Amorim se pametno prilagođava psihologiji fudbalera. Vezista Migel Bandara, koji je radio sa njim, rekao je:

„Bio je veoma svjestan koje igrače bi trebalo da stimuliše agresivnim pristupom, a koji su eksplozivni i često im je bio potreban miran ton. Amorim je cijeli život igrao u Portugalu i počeo je da trenira odmah po završetku karijere. Poznaje mentalitet, zna da komunicira sa ljudima. "

I još jedan detalj, koji ističe da koncept tima-porodice nije samo fraza za medije - u Sportingu mu pomažu 24-godišnji Adelio Kandido i 26-godišnji Karlos Fernandes. Bili su sa njim u Kasa Piji, radili su sa njim iako nisu primali platu.

Amorimova fudbalska filozofija bazira se na pouzdanoj odbrani. Sporting je u sezoni 2020/21 primio samo 20 golova u prvenstvu (0,6 po meču). Nema bolje odbrane u najjačim evropskim ligama.

U sezoni 2021/22 ništa se nije promijenilo: do sada 5 primljenih pogodaka u 13 kola.

To ne znači da Sporting ima najbolju odbranu u Evropi, ali je dobar pokazatelj da ekipa sistematski održava kvalitetan defanzivni blok.

3-4-3 – Kao Čelsi, ali još defanzivniji

U Sportingu Amorim radi po šemi sa kojom je startovao u trećoj ligi Portugala. Malo je vjerovatno da je formacija 3-4-3 cilj, to je najprikladniji sistem za stvaranje čvrstog tima.

Od svih vrhunskih klubova Amorimov sistem najviše podsjeća na Čelsi, s tim da je još defanzivniji.

Sportingovu kompaktnu odbranu veoma je teško razbiti. Posebno je Sporting karakterističan po tome da često koristi ofsajd-zamke, pa i kada se u odbrani transformiše u 5-2-3. Ekipa gotovo savršeno drži ofsajd liniju... Karakteristično je i da se igrači u defanzivnoj liniji ne pomjeraju ako protivnik “rastegne” odbranu dodavanjem ka boku, već se ”rupa” popuni sa dodatnim igračem, pa se često u liniji nađu i šestorica fudbalera. Sporting se nakon izgubljene lopte ne povlači odmah, ali ako kontra-pritisak ne uspije, osam ljudi se odmah pojavljuje iza lopte - svi osim napadačkog trija.

Amorimove ideje su se dobro poklopile sa Sportingovom listom igrača. Svi centralni bekovi su imali iskustvo igranja u strukturi sa tri centralna defanzivca. Žoao Palinja dominira u centru, čvrst je i snažan, tip defanzivca kojeg svi ljubitelji fudbala mrze, osim navijača tima za koji igra.

Amorimovi favoriti su, ipak, bočni igrači. Imaju široku putanju, ulaze u driblinge i završnice, ali su ne tako često i u ulozi realizatora. Amorim je već otkrio Nuna Mendeša, kojeg je na ljeto uzeo PSŽ, a i nastavlja da razvija Pedra Pora, pozajmljenog igrača Mančester sitija, koga je Luis Enrike već pozvao u reprezentaciju Španije.

Sporting je veoma mlada ekipa, prosječna starost igrača u šampionskoj sezoni bila je 24,1 godinu, drugi je najmlađi tim u Primeiri, iako je Žoao Pereira, koji je čak i stariji od trenera (37 godina), odigrao pet mečeva.

Glavni talenat Sportinga je 23-godišnji Pedro Gonsalveš. Postao je najbolji strijelac prošle sezone (23 gola), postigao dva gola u najvažnijoj utakmici Lige šampiona protiv Dortmunda, iako se ne može nazvati ni pravim napadačem - po šemi igra na desnom boku, ali se kod Amorima svi napadači “spuštaju” u centar opasne zone ili šesnaesterca.

Mogu se čuti mišljenja i primjedbe da Sportingu nedostaje klasični golgeter - tim postiže samo 24% golova iz dugog posjeda lopte, uglavnom ih daje iz brzih udara i transformacije, kao i iz brzog presinga. Fali špic, ali tu postoji i pitanje - da li će neka “devetka” dati isti doprinos kao i igrači koje Sporting ima u smislu defanzivnih zahtjeva koje traži Amorim.

Lak za pročitati, težak za pobijediti

Amorimov stil možda je najbolje opisao trener Porta Seržo Konseisao:

“Sporting je veoma pragmatičan tim koji veoma dobro zna kakav fudbal igra. To je tim koji ima veliki broj igrača sličnog kvaliteta. Ponekad je najjednostavnijem sistemu najteže odoljeti. Svako ko je vidio Sporting lako će razumjeti stil kojim igra. Ali pobijediti Sporting... je veoma teško".

Amorim ne nudi revolucionarne fudbalske ideje, ali njegova trenerska statistika je nevjerovatna. Rezultati Brage i Sportinga promijenili su se bukvalno od prve utakmice pod njegovim vođstvom. On na najbolji mogući način koristi resurse koje ima...

Do sada, najteži poraz doživio je od Ajaksa 5:1 u Ligi šampiona.

„U nekim situacijama mi je nedostajalo iskustva. Iz ovakvih utakmica treba da se uči. Analiziraću igru da uklonim pogrešne stvari iz našeg sistema”, bila je njegova iskrena reakcija.

Nastavak iste rečenice je bio iznenađujući:

“Ponosan sam na tim. Gubili su teško, ali su pokušavali da poprave rezultat svih 90 minuta. Ako igrači to urade, trener je uvijek na njihovoj strani. Poslije ovoga sa posebnim zadovoljstvom mogu da kažem da sam ponosan na njih. "

I ovo je dobar dokaz da veliki uspjesi nisu neka fantastična slučajnost, već kvalitetan trenerski rad i ljudski pristup.

( Aleksandar Radović )