Nova njemačka vlada: Šta očekuju svjetske sile?
Novi savezni kancelar Olaf Šolc će u petak otići na svoje prvo službeno putovanje. Tada će se pokazati hoće li on nastaviti put svoje prethodnice Angele Merkel na međunarodnoj pozornici ili će neke stvari da radi ipak drugačije. U svijetu će se to pomno ispratiti
NATO, Kina, ljudska prava... Nova njemačka vlada je u koalicionom ugovoru stavila neke nove naglaske. U svijetu će se pomno pratiti šta će od toga biti ostvareno.
Signal kontinuiteta u njemačkoj spoljnoj politici nije mogao biti jasniji. Na samitu grupe G20 u Rimu savezna kancelarka Angela Merkel i njen vicekancelar, a tada vjerovatni kancelar Olaf Šolc, zajedno su obavljali važne razgovore.
Novi savezni kancelar Olaf Šolc će u petak otići na svoje prvo službeno putovanje. Tada će se pokazati hoće li on nastaviti put svoje prethodnice Angele Merkel na međunarodnoj pozornici ili će neke stvari da radi ipak drugačije. U svijetu će se to pomno ispratiti.
SAD
Vlada predsjednika Džozefa Bajdena i dalje polaže nade u jaku Njemačku koja će u Evropskoj uniji, NATO i međunarodnoj zajednici da preuzima odgovornost. Amerikanci će posebno da paze na to kako će se nova njemačka vlada postaviti prema Kini. Vašington zahtijeva konfrontaciju sa strateškim suparnikom, dok je vlada Angele Merkel više zagovarala dijalog i dobre trgovinske odnose.
Isto važi i za odnose sa Rusijom. Gomilanje ruske vojske uz granicu s Ukrajinom trenutno izaziva veliku zabrinutost. Vašington nade polaže u prijetnje oštrim sankcijama kako bi se kontrolisale moguće ruske vojne ambicije. Pritom je američkoj vladi potrebna pomoć Njemačke i Evropske unije – između ostalog i zato što saveznici u Evropi za Moskvu predstavljaju važne trgovinske partnere i finansijska odredišta.
Kod odnosa prema Rusiji radi se i dalje o staroj temi spora oko gasovoda Sjeverni tok 2. Vašington će insistirati da nova vlada ispuni svoje obaveze iz kompromisnog sporazuma sa SAD o toj temi. Prema tome, Njemačka mora prije svega da podržava Ukrajinu.
Kina
Pekingu već sada jako nedostaje Angela Merkel. Ona jeste iskreno govorila svoje mišljenje, ali je uvijek imala razumijevanja za Peking i vodila politiku prema Kini orijentisanu uglavnom na privredu.
Peking se nada da je i Šolc svjestan koliko je Njemačka zavisna od ekonomske saradnje s Kinom. Zato bi bilo važno da se i kancelar brine o Kini, kao što je to radila njegova prethodnica, i da problematične odnose ne prepusti novoj ministarki spoljnih poslova Analeni Berbok.
Jer, Zeleni i Liberali se neće samo jače zauzimati za ljudska prava, progonjene Ujgure i Tibetance ili Hongkong, već i za slobodnu trgovinu i korektan pristup tržištu. Peking se zbog napetosti u odnosima sa SAD već priprema za teža vremena tako što nastoji da smanji svoju zavisnost od inostranstva.
Rusija
S obzirom na velike napetosti posljednjih godina, Rusija ne očekuje temeljno poboljšanje odnosa s Nemačkom. Komentatori u Moskvi, istina, naglašavaju da je gasna velesila relativno dobro prošla u koalicionom ugovoru. Ali, oni ukazuju i na oštre reči nove ministarke spoljnih poslova Analene Berbok u odnosu prema Moskvi – naročito na njeno protivljenje već izgrađenom gasovodu Sjeverni tok 2.
Moskovski stručnjak za Njemačku Vladislav Belov ipak očekuje da će savezni kancelar i dalje određivati glavne smernice. On ne vidi novi kurs sukobljavanja s vladom na čijem čelu je socijaldemokrata Šolc. „Koalicioni partneri ne kreću od ’crvenih linija’ već s konstruktivnim pristupom“, ocjenjuje šef Centra za Nemačku na Evropskom institutu ruske akademije nauka.
Osim toga, atomska sila Rusija nade polaže i u to da će bezbjednosna politika pod vođstvom nove savezne ministarke odbrane Kristine Lambreht biti vođena s više poštovanja. Dosadašnja ministarka Anegret Kramp-Karenbauer često je ljutila Moskvu svojim izjavama da Njemačka s „Rusijom mora da razgovara s pozicije snage“.
Turska
S novom ministarkom spoljnih poslova Analenom Berbok (Zeleni), Turska će vjerovatno morati da se pripremi na oštriji kurs nove vlade. Političari Zelenih često oštro kritikuju turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, recimo zbog kršenja ljudskih prava. U vezi s evropskom politikom azila, Berbok je u septembru Erdogana recimo nazvala „antidemokratskim akterom“ koji se poigrava s Evropljankama i Evropljanima. Njena stranka osim toga zahtjeva kraj sporazuma s Turskom oko izbjeglica. Taj sporazum je, istina, s Turskom sklopila Evropska unija, ali u pregovorima o njemu je učestvovala je i Angela Merkel koja ga je shodno tome i podržavala.
Erdogan je prilikom oproštajne posete Angele Merkel Turskoj sredinom oktobra naglasio da se nada prisnoj saradnji i sa novom njemačkom vladom.
Francuska
Francuskoj je prije svega stalo do toga da nova njemačka vlada brzo počne da radi, jer Pariz u januaru preuzima predsjedavanje Evropskoj uniji. Njemačka, s obzirom na to da je ona članica EU s najvećim brojem stanovnika, ima važnu ulogu kod novih projekata.
Sa SPD-om, Zelenima i FDP-om kao proevropskim strankama Pariz očekuje određeni kontinuitet i nastavak dosadašnje nemačke politike, kako kaže Erik-Andre Martin s Francuskog instituta za međunarodne odnose. Pariz u Šolcu, kao već poznatom i iskusnom političaru, vidi sigurnost i nada se da će on moći da uskladi težnje Zelenih i FDP-a koje su veoma različite, kaže taj stručnjak za njemačko-francuske odnose. Francuska pažljivo prati i to kako će biti usklađene nužne investicije u zaštitu klime sa do sada uglavnom strogom politikom zaduživanja i kursom finansijske stabilnosti.
Izrael
Od „semafor-koalicije“ se može očekivati kontinuitet u politici prema Izraelu. Izjava Angele Merkel da je sigurnost Izraela „državni rezon“ Njemačke zapisana je čak i u koalicionom ugovoru. A nju izričito zagovara i novi kancelar Olaf Šolc.
Nova vlada se, kao i dosadašnja, zalaže za rješenje konflikta s Palestincima po načelu dvije države, dakle kroz osnivanje palestinske države. Od Palestinaca se očekuje „napredak u demokratiji, poštovanju načela pravne države i ljudskih prava“. Od Izraela se zahtjeva obustavljanje izgradnje naselja na palestinskim područjima, što se smatra preprekom za uspostavljanje budućeg mira.
Velika Britanija
Izgleda da je svima jasno da se nemačka politika neće bitno promijeniti. Bregzit je promijenio prioritete. Za London je Brisel najvažniji, a često i jedini partner za razgovore u Evropskoj uniji, između ostalog i zato što se Berlin neće izjašnjavati u vezi sa spornim temama kao što su Sjeverna Irska ili politika ribolova. A pogled britanskog premijera Borisa Džonsona ionako nadilazi Evropu. Njegovo geslo glasi: „Globalna Britanija“.
( Deutsche Welle )