Ko i zašto protestuje protiv korone?

Sve je više zaraženih koronom, ali je sve više i onih koji protestuju protiv mera i vakcinacije. Ko su ljudi koji protestuju, šta ih povezuje i šta im je zajedničko? I zašto ti protesti neće stati?

Evropa bilježi veliki broj novozaraženih koronom. Više država povuklo je „kočnicu“ i uvelo dodatne mjere u borbi protiv pandemije – od obaveze nošenja maski i za djecu, djelimičnih zabrana okupljanja, pa do obavezne vakcinacije, naročito za pojedina zanimanja.

Ali, kako pandemija traje, tako je i bijes kod mnogih ljudi sve veći. Na desetine hiljada njih u čitavoj Evropi već nedeljama izlazi na proteste. Šta ih tjera na ulicu? I u kojim zemljama ima naročito mnogo protivnika mjera protiv pandemije?

Protesta, nezadovoljnih i nepovjerljivih ima svuda, pa tako i u centralnoj Evropi. U glavnom gradu Austrije policija je nedavno opet imala posla s oko 40.000 onih koji su demonstrirali protiv najavljene obavezne vakcinacije, a na protestu je bilo i nasilnih incidenta.

I u Briselu je proteklog vikenda demonstriralo oko 8.000 ljudi. Oni su krenuli prema sjedištu Evropske unije gde su se neki upustili i u okršaje s policijom.

U Luksemburgu su se demonstranti okomili na žičane ograde oko Božićnih vašara, jer na njih inače smiju da dolaze samo vakcinisani, izliječeni ili oni koji imaju negativan test na koronu.

I u Holandiji je situacija eskalirala. Prije par nedelja u Hagu stotine ljudi svoj bijes je usmjerilo na bicikle ostavljene na ulici, a i na policiju su bacali kamenje i druge predmete. Protesta u toj zemlji ima i u posljednjih nekoliko dana, ali ipak prolaze bez incidenata.

„Kuva“ se i u Njemačkoj: u više gradova su održani mitinzi, a u pokrajini Saksoniji, u kojoj su zbog korone okupljanja zabranjena, ljudi se pozivaju na takozvane „javne šetnje“. Tužni vrhunac tih protesta bio je mimohod s bakljama pred privatnom kućom pokrajinske ministarke zdravlja Petre Keping u mjestu Grima.

Šareno društvo

Još od početka pandemije napravljeno je mnoštvo „grešaka u komunikaciji“, već i zbog toga što se mnogo toga nije znalo o virusu korone. Zbog strahovito velikog broja preminulih u Italiji ili Španiji na početku pandemije, i procene smrtnosti virusa bile čas ovakve, čas onakve. Čak se i o efikasnosti zaštitnih maski dugo raspravljalo. Jedni stručnjaci (i političari) su govorili jedno, drugi nešto sasvim drugo.

Zato su neki već tad počeli da sumnjaju – da li „oni tamo gore“ zaista slučajno mijenjaju mišljenje ili ne žele da kažu šta se zaista događa? Mediji su tu dobrim dijelom samo dosipali ulje na vatru pišući kako su protiv mjera su prije svega „negatori korone“, huligani, neonacisti...

Profesor političkih nauka Mark Hodž, sa katoličkog univerziteta u belgijskom Luvenu, ocjenjuje da su demonstranti „kombinacija veoma različitih socijalnih grupa, od kojih koja svaka ima svoj motiv“. On ljude koji protestuju u njegovoj zemlji poredi sa protestima „žutih prsluka“ u Francuskoj na kojima su, naročito u početku, zajedno bili pripadnici najrazličitijih socijalnih slojeva.

Slično je i u Njemačkoj. „Ono što im je zajedničko jeste frustracija – i to ne samo zbog politike protiv korone, već i zbog demokratije i uloge političkih institucija. A to onda seže sve do antropozofa i njihove nepovjerljivosti prema modernom dobu“, objašnjava sociolog Johanes Kiz sa univerziteta u njemačkom Zigenu. „Ono što smo svuda mogli da vidimo jeste da se akteri s desnog političkog spektra stavljaju na čelo protesta, da ih oni organizuju i mobilišu ljude.“

To se već mjesecima nije promijenilo: „Ta priča kako je ’desnica preotela pokret’ je glupost. Oni su učestvovali od samog početka. I od početka nikome nisu bili problem“, ukazuje profesor Kiz.

I na demonstracijama u Beču, kako prenosi austrijski javni serviz ORF, članovi ekstremno desnog tzv. „Identitetskog pokreta“ okupljeni oko Martina Zelnera bili su važna pokretačka snaga. Desno orijentisana stranka FPO i dalje poziva na proteste, a na njihovoj internet-stranici nalazi se svojevrsni „kalendar demonstracija“ koji se, kako navode, „stalno dopunjava“. Dodatna podrška stiže im iz konzervativnih katoličkih krugova – to je njihov portparol Aleksander Čugel koji je od ranije poznat po protivljenju brakovima homoseksualaca, i koji izražava sumnje u smisao zaštite klime.

Ipak, demonstrante nije tako lako „strpati u jednu fijoku“, kaže Kiz. „Uvijek sve zavisi od konteksta i političke kulture u određenoj zemlji“. Tako u Holandiji u istim redovima stupaju i pripadnici evangelističkog spektra, ali fudbalski huligani. „Tako nečeg nema u drugim zemljama u tom obliku“, kaže Kiz.

I unutar jedne države mogu se uočiti ogromne razlike. Prema istraživanju koje je univerzitet u Bazelu sproveo po nalogu fondacije „Hajnrih Bel“ bliske njemačkim Zelenima, a koje je sprovedeno krajem novembra, ljudi koji protestuju na jugozapadu Njemačke dobrim dijelom vuku korijene iz „alternativnih pokreta“, protivnika „zvanične“ medicine, kao i politički više lijevo nastrojenih grupa. S druge strane, na istoku Nemačke udeo desničarske Alternative za Nemačku mnogo je veći.

Šta žele – i ne žele demonstranti?

„U načelu se može reći da se tu uvijek radi o mnogo, mnogo više, a ne samo o koroni“, kaže prof. Kiz. Tako su u Francuskoj protesti na prvi pogled bili usmjereni protiv mjera zaštite, „ali u stvari, uvijek se tu radi o predsjedniku Makronu i njegovom načinu vođenja politike.“

U Holandiji su protesti tijesno povezani sa socijalnom politikom i sve većim jazom u društvu između onih koji imaju i onih koji su ostavljeni po strani: „Ne smijete da potcjenjujete opasnost od tog bureta baruta. Ono lako može da se zapali, na primjer zbog mjera protiv korone.“

I u njemačkoj pokrajini Saksoniji se prije svega radi o osjećaju da demokratija ima nedostatke i nezadovoljstvu politikom: „Tamo praktično nema nikakvog povjerenja u ’zvaničnu’ politiku“, kaže Aksel Zalhajzer koji je jedan od autora redovnog ispitivanja javnog mnjenja „Tirinški monitor“. On ocenjuje da je korona samo povod za mobilizaciju: „Ekstremna desnica iskoristila je ovu priliku kako bi širila svoje teze o propustima kompletnog (političkog) sistema.“

Da li će biti još većih nemira?

Stručnjaci nisu optimistični: „Stanje se zaoštrava i to već mjesecima“, kaže Kiz. I ministri unutrašnjih poslova njemačkih pokrajina pretpostavljaju da će protesti biti sve radikalniji, a i Služba za zaštitu ustavnog poretka upozorava da će se posebno zaoštriti ako se uvede obavezna vakcinacija. Sociolog Kiz takođe očekuje da će biti još više nasilja i ukazuje da je „trebalo još ranije i još žešće spriječiti ilegalne proteste tako što bi se, na primjer, novčane kazne doslednije pisale i da su se okupljanja raspuštala. Dugo se svemu tome popuštalo, prije svega u Njemačkoj.“

Ali za mnoge su „mostovi srušeni“ i teško će opet povjerovati „onima gore“, šta god da budu rekli, pa čak i kad korone više ne bude bilo.

( Deutsche Welle )