Struja skuplja preko 60 odsto

ASP se uz podršku norveške Minor fondacije za velike izazove bavi zagovaranjem pravedne tranzicije za grad Pljevlja i njegove stanovnike.

33077 pregleda0 komentar(a)
Foto: Biljana Matijašević

Proizvodnja struje iz Termoelektrane (TE) Pljevlja je prethodnih godina bila finansijski neisplativa za Elektroprivredu Crne Gore (EPCG), kao njenog vlasnika, zbog čega se minus u poslovanju zbog skupe energije iz TE „pegla“ sa jeftinom strujom, koju proizvedu njene dvije velike hidroelektrane.

Podaci Akcije za socijalnu pravdu, dobijeni na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pokazali su da je u proteklih pet godina proizvodna cijena struje iz TE bila za najmanje dvije trećine skuplja od proizvodne cijene struje iz dvije velike hidroelektrane.

Tako je od 2016. godine do kraja 2020. godine u Hidroelektrani Piva proizvodna cijena električne energije na pragu elektrane za ovaj period prosječno iznosila 16,6 eura po megavatu, dok je u Hidroelektrani Perućica prosječno bila 15,9 eura po megavatu.

U tom periodu je prosječna proizvodna cijena struje na pragu TE Pljevlja iznosila 44,2 eura po megavatu, što je za dvije trećine više kada se uporedi sa prosjekom cijena u dvije velike hidroelektrane, kojima gazduje državna EPCG.

Da se radi o nekonkurentnoj proizvodnoj cijeni pokazuje ne samo prethodno navedeno, već i sljedeći primjer na koji ukazuje ASP.

U 2017. godini prosječna prozvodna cijena struje iz TE Pljevlja je iznosila nepunih 43 eura po megavatu, u 2018. je bila preko 39 eura po megavatu, a u 2019. godini blizu 44 eura po megavatu.

U isto vrijeme, odnosno u 2017., 2018. i 2019. godini je cijena struje, koju su crnogorski potrošači plaćali za tehničke gubitke u distribuciji, iznosila prosječno 38 eura po megavatu (tu cijenu utvrđuje Regulatorna agencija za energetiku, nakon čega je Crnogorski elektrodistributivni sistem kupuje od EPCG, kao svoje majke kompanije).

Dakle, proizvodna cijena struje iz TE je bila veća od cijene po kojoj je utvrđena prodaja električne energije za gubitke u mreži, što je bio poslovni minus za EPCG.

Tek je u prošloj 2020. došlo do promjene tog odnosa, jer su potrošači plaćali 54 eura po megavatu za gubitke, dok je proizvodna cijena struje u TE bila oko 50 eura za megavat. Ipak, lani je struja iz dvije hidroelektrane bila 16 i 19 eura po megavatu, tj preko 60 odsto jeftinija u odnosu na TE.

„Evropske zemlje se okreću obnovljivim izvorima. TE će u dogledno vrijeme postati prošlost, a poznato je da je struja iz njih neisplativa. Problem u Crnoj Gori je što TE Pljevlja, koja ima veoma zastarjelu tehnologiju, obezbjeđuje trećinu struje u zemlji. Zato donosioci odluka moraju što prije i pravedno da odluče o pravcima razvoja energetskog sektora u zemlji“, rekli su iz ASP-a.

Raskid sa prljavim tehnologijama proizvodnje električne energije na ugalj, sa ogromnim uticajem na zdravlje ljudi, zbog čega su Pljevlja jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, mora otvoriti pitanje pravedne tranzicije za građane tog područja.

Pravedna tranzicija podrazumijeva nove razvojne mogućnosti za Pljevlja, koja će ponuditi nove poslove radnicima iz energetske, rudarske i povezane industrije, što bi trebalo da bude jedan od prioritetnih zadataka Vlade u Podgorici i lokalne samouprave u tom gradu.

ASP se uz podršku norveške Minor fondacije za velike izazove bavi zagovaranjem pravedne tranzicije za grad Pljevlja i njegove stanovnike.