Kina: Sport, etika, novac...

Kina je ekonomska velesila, ali i jedna od vodećih zemalja svijeta kada je riječ o sportu. No, kako pokazuje slučaj teniserke Peng Šuaj, odnosi s Pekingom su i na tom planu veoma komplikovani. Primjera ima još.

Sportisti u Kini očigledno zavise od blagonaklonosti Komunističke partije, pogotovo ako žele da se i u budućnosti bave svojim sportom. To ne važi samo za strance u Kini, već i za kineske državljane, kako proteklih dana pokazuje slučaj Peng Šuaj.

Ta teniserka, pobjednica Vimbldona u parovima 2013, u novembru 2021. je na kineskoj društvenoj mreži „Weibo“ objavila post u kojem je tadašnjeg kineskog vicepremijera optužila za seksualno zlostavljanje.

Nakon toga je praktično nestala iz javnosti. Njena poruka na društvenoj mreži izbrisana je nakon samo 20 minuta. Otada se pojavila samo jednom, tokom kratkog video-razgovora s predsjednikom Međunarodnog olimpijskog komiteta Tomasom Bahom, do kojeg je došlo nakon pojačanog međunarodnog pritiska. I otada opet nije viđena u javnosti.

Teška saradnja s Kinom

Napadi na državne zvaničnike u Kini ne ostaju bez posljedica. Stranci mogu da se suoče s komplikacijama i za izjave koje su mnogo manje „eksplozivne“. Tamo nerado čuju izjave o određenim temama (na primjer o Hongkongu, Tajvanu, Tibetu, Dalaj Lami, Ujgurima, studentski protestima 1989.) – i za to se brzo izriču kazne.

Prije dvije godine se Aleksander Jobst, do prije par mjeseci član Uprave fudbalskog kluba Šalke, požalio u razgovoru za DW: „Saradnja je često puna izazova, pa i zbog kulturnih razlika.“ Posljednjih godina ton u međusobnim odnosima postao je još oštriji: „Morate biti veoma senzibilni. U našim ugovorima mi veoma vodimo računa o određenim tačkama koje se tiču slobode mišljenja.“

(Ne)sloboda mišljenja

Oni koji nepažljivo iznesu svoje mišljenje, vrlo brzo završe u „ofsajdu“, kako su na sopstvenoj koži mogli da iskuse i košarkaši američke profesionalne lige NBA. Menadžer Hjuston Roketsa se 2019. na Tviteru solidarisao sa studentima iz Hongkonga koji su u to vrijeme protestovali. Kineske firme su nakon toga okončale saradnju s Roketsima, otkazani su sponzorski ugovori, kao i ranije dogovoreni TV-prenosi.

Reakcije na neželjene izjave jednog bivšeg nemačkog fudbalskog reprezentativca poprimile su gotovo groteskne razmjere. Mesut Ozil, član reprezentacije koja je 2014. bila prvak svijeta, u decembru 2019. kritikovao je odnos Pekinga prema muslimanskoj ujgurskoj manjini. Nakon toga je „figura Ozil“ jednostavno izbrisana iz kineske verzije jedne fudbalske simulacije.

Moral…

Volfgang Holchojzer, bivši šef njemačkog prvoligaša Bajera iz Leverkuzena, imao je takođe priliku da pregovara sa Kinezima. On je 2019. za DW rekao: „Naravno da ste uvijek dužni da poštujete i etičko-moralne aspekte. Ali oni ponekad mogu da završe u drugom planu, pogotovo onda kada je ona strana koja vodi računa o kapitalu uvjerena da je angažman itekako dobra stvar.“

A kad „moral završi u drugom planu“, onda je put do Kine – slobodan. Donedavni predsjednik Hamburškog svjetskog ekonomskog instituta Hening Fepel ovako je to objasnio prošle godine u razgovoru za DW: „Kina je tržište s 1,4 milijarde ljudi. Kina bilježi veoma snažan ekonomski rast. Kineski geopolitički uticaj sve je veći. Naravno da je to važna zemlja.“ I naravno da se na tako velikom tržištu veoma mnogo može zaraditi prodajom šalova, dresova i drugih navijačkih artikala.

S druge strane su i očekivanja Pekinga od saradnje sa klubovima sa Zapada, ukazuje Fepel: „Kina želi da se predstavi i kao ’meka moć’, a sport je tu veoma dobra platforma.“ Ali to funkcioniše samo ako su poslovni partneri spremni da odustanu od izjašnjavanja po pitanju određenih tema.

Poželjan partner

Dobra platforma je isto tako i Međunarodni olimpijski komitet. Peking će tako već po drugi put u poslednjih 14 godina biti domaćin Olimpijskih igara. Nakon Ljetnje olimpijade 2008, na redu je i Zimska – 2022. Za MOK su zemlje u kojima demokratske temeljne vrijednosti i nisu baš tako važne, poželjni partneri.

Proteklih godina učestali su otkazi koje je MOK dobio po pitanju raspisivanja „konkursa“ za organizaciju Olimpijskih igara. U zapadnim državama ljudi su često protiv sve te „gužve“ i „skupog cirkusa“ međunarodnih sportskih zvaničnika, koji ujedno štetno djeluje i na životnu sredinu, pa su onda autokratski domaćini za MOK itekako dobrodošli.

(Samo)poniženje…

Danak kineskoj osetljivosti ne plaćaju samo sportisti i njihovi sportski savezi. Proizvođač automobila „Dajmler“ je, na primer, 2018. u jednoj reklamnoj kampanji citirao Dalaj Lamu. A kad se radi o Dalaj Lami, onda u Pekingu reaguju naročito osetljivo.

Državno rukovodstvo u Pekingu je nakon toga njemačkog proizvođača automobila javno žigosalo. Zahtijevali su od Njemaca „samokritiku“ i – pokornost. A „Dajmler“ se, u strahu od pada prometa i „rupe“ u poslovnom izvještaju, u prenesenom značenju bacio u prašinu, ponizio se, da bi se kineske autokrate na kraju smilovale.

Novac je važan

Da li je zvanični Peking od teniserke Peng Šuaj zatražio nešto slično ili ne? Da li je ona uradila nešto slično kao i „Daimler“? To niko ne zna. U međuvremenu je reagovala i Ženska teniska asocijacija, i otkazala sve turnire u Kini. To je veoma zanimljivo jer, kako piše nemački list „Generalancajger“, WTA je s kineskim partnerima sklopio ugovor po kojem bi toj teniskoj asocijaciji u idućih deset godina trebalo da pripadne milijarda dolara. Prema navodima novinske agencije Rojters, samo ugovor sa striming-platformom „iQiyi“ ima vrednost od 120 miliona dolara.

Za razliku od WTA, Muška teniska asocijacija (ATP) i krovno udruženje tenisera ITF, za sada ne odustaju od Kine kao lokacije na kojoj se održavaju njihovi turniri. Kod tenisera to dakle sve vide drugačije. ATP je saopštio da „sport može da ima pozitivan efekat na društvo“. To bi trebalo da znači da se turniri održavaju jer „nam oni garantuju globalnu vidljivost i nude šansu da na nešto utičemo“.

Drugoplasirani igrač sveta, Rus Danil Medvedev, kaže: „U mnogim zemljama postoje problemi, pa mi svejedno igramo teniske turnire u većini tih zemalja.“ Drugim riječima – da ovde parafraziramo jednu misao Bertolda Brehta: prvo milioni, pa onda moral.

( Deutsche Welle )