Politički suicidni predlozi vode u izbore

Lider i poslanik Demosa, Miodrag Lekić ocijenio je da trenutno nije dobro zagovarati održavanje novih parlamentarnih izbora, ali da oni ostaju opcija, iako preovladava mišljenje da ništa ne bi promijenili.

U intervjuu “Vijestima“, navodi da će se na izbore, po sili ustavno-zakonskih normi, ići ako u parlamentu ne bude većine od četrdeset jednog poslanika koja bi podržavala aktuelnu Vladu ili izabrala neku drugu.

”Opšte je mišljenje da se (izborima) ne bi ništa suštinski promijenilo. I u tome se nalazi apsurdnost situacije. Zato iz više razloga nije racionalno sad zagovarati izbore. Ali, ako prevladaju iracionalne, pa i politički suicidne vokacije u djelovima parlamentarne većine, onda izbori ostaju opcija”.

On smatra da bi formiranje političke vlade, “koja bi preuzela javnu odgovornost”, trebalo da bude alternativa aktuelnom kabinetu premijera Zdravka Krivokapića.

Lekić ne isključuje ni opciju manjinske vlade, ali kaže da misli da je moguća jedino u okviru parlamentarne većine i s manjinskim strankama, a bez Demokratske partije socijalista (DPS).

”Manjinska vlada s DPS-om je suprotna demokratskim pravilima, jer se radi o formaciji poraženoj na izborima. Da ne govorimo sad o njenom nepromijenjenom profilu koji se vezuje za korupciju, autoritarno vladanje, pokoravanje institucija - prevashodno pravosudnih - koje omogućavaju da sam vrh vlasti bude van pravnog poretka”.

Opozicija razmišlja o povlačenju inicijative o nepovjerenju Vladi iz skupštinske procedure, iako je njeno razmatranje u parlamentu planirano za danas. Kabinet premijera Krivokapića može biti “srušen” u Skupštini jedino ako inicijativu podrži neko iz vladajućih stranaka. “Vijestima” ste prije petnaestak dana kazali da Vam nije poznato da je neko iz parlamentarne većine spreman da prekraja izbornu volju birača, i da mislite da “tako neodgovornih šarlatana ipak nema u političkoj većini, uz sve slabosti u njoj”. Da li ste i dalje pri tom stavu?

I dalje ne vjerujem da će se pojaviti četrdeset prvi poslanik koji će sa DPS-om i ostalim predlagačima oboriti Vladu. Ako je takvih kandidata uopšte i bilo, oni su, makar i naknadnom sviješću o odgovrnosti i posljedicama, odustali od takve namjere.

Opozicija je tvrdila da ima većinu i da će Vlada pasti. Neki su čak govorili da će za nepovjerenje glasati mnogo više od četrdeset jednog poslanika, koliko je neophodno za uspjeh inicijative. Na čemu su predstavnici opozicije temeljili svoja očekivanja ili je posrijedi bilo blefiranje?

Ne znam na čemu su zasnivali takvo očekivanje. Da li na slavi - toj crnoj legendi - ranijih uspjeha u političko-izbornoj korupciji, ili se radi o inerciji propagande dežurnih u političkim strankama.

Kakve bi mogle biti političke posljedice eventualnog izglasavanja nepovjerenja s poslanicima vlasti?

To bi značilo mnogo toga, a prije svega stvarni pad Vlade...

Prvo, makar takav pad bio i formalno legitiman, to bi značilo da su poražene političke snage na izborima preuzele inicijativu vođenja društvenih procesa u državi. Dakle, u suprotnosti sa izbornom voljom.

Drugo, nastavak koji bi uslijedio poslije pada Vlade, vodio bi - takođe formalno legitimno - mogućnosti formiranja nove vlade, u kojoj bi većinu činili sadašnja opozicija, plus (ne)mogući “preletač” iz sadašnje većine.

Šta bi sve to predstavljalo za konstituente aktuelne vlasti?

Bez sumnje - poraz. U takvoj situaciji bi se završili neslavni rezultati ratnika svojih parcijalnih istina i crvenih linija iz sadašnje vlasti, nesposobnih da sagledaju integrativni karakter zajedničke misije koju su im građani povjerili. A zajedničko državno djelovanje, ozbiljan metod rada i međusobno povjerenje u takvoj vlasti - koje ne bi ukinulo specifične političke boje i interese svih stranaka - trebalo je da bude uvod u još veću - usuđujem se reći uzvišenu - političku misiju ujedinjenja države na demokratsko-pravnim i evropskim vrijednostima.

Kažem, u slučaju prepuštanja vlasti nepročišćenoj opoziciji, pod sjenkama “koverata” i “pandora”, dakle u slučaju tog finalnog poklona - onda bi čitavo jednogodišnje trajanje nove vlasti s nekompetenentom Vladom bez izgrađenog javnog autoriteta, ličilo na kraj jednog političkog igrokaza, izvjesno na štetu građana.

Varaju se igrači takve igre i vježbanja državne politike da će propuštene šanse konstituisanja ozbiljne državne politike proći kasnije nekažnjeno od građana, pa i istorije.

Može li se ikakvoj budućnosti nadati ova Vlada? Šta je, konkretno, Vaš predlog za izlazak iz trenutke krize vlasti?

Da prije svega parlamentarna većina koja je noslilac mandata - ili ako hoćete čuvar depozita narodne volje dobijene na prethodnim izborima - sad dostigne potreban nivo ozbiljnost i osjećaja javne odgovornosti. I da tako, makar u posljednji čas, postigne politički dogovor za konsolidaciju vlasti.

Najprije je, dakle, potrebno ispraviti fundamentalnu konstrukcionu grešku napravljenu nakon izbora prošle godine. To znači da treba završiti sa tzv. ekspertsko-apostolskom Vladom, koja nije, to valjda svi znaju, ispunila očekivanja građana i demokratske javnosti. Uprkos trudu i djelimičnim rezultatima nekih njenih segmenata...

Radi se o Vladi koja zapravo nikad nije bila ekspertska u svom stručnom formatu, a danas je i te kako politička, preciznije - parapolitička. U njoj se sad naveliko politički trguje, planira i već djeluje na izborno-političkom planu. Od premijera, pa do dijela ministara koji se sve manje bave svojim resorima, sad uglavnom koncentrisani na političko-kupoprodajna prestrojavanja.

Kako bi, iz Vašeg ugla, mogla izgledati alternativa postojećoj Vladi?

Alternativa je primjena modela koji je bazičan u parlamentarnim demokratijama. To je formiranje političke vlade od političkih snaga koje su građani izabrali. U njoj se mogu naći i neki - istina vrlo mali broj - ministara koji su se u pokazali uspješnim u dosadašnjoj Vladi.

Dakle, formirati vladu na bazi jasno usaglašenog zajedničkog programa i zajedničke odgovornosti. S ozbiljnom ponudom manjinskim strankama da budu stvarni činioci takve vlade. Govorimo o stabilnoj i legitimnoj vladi koja bi težila da preuzme javnu odgovornost do kraja mandata 2024. godine, a zavisno od postignutih rezultata.

Ukoliko neka stranka iz određenih razloga i svojim pravom ne želi da bude dio takvog modela, da ne želi da dijeli vlast s drugim političkim subjektima s kojima su pobjedili na izborima - izlaz je jedini i sljedeći: proglašava se nepostojanje političke većine od četrdeset i jednog ili više članova u parlamentu, i ide se na izbore.

Da li biste podržali ideju da se aktuelnom sazivu Skupštine skrati mandat, što bi bio uvod u organizovanje vanrednih izbora?

Ako nema većine od četrdeset jednog poslanika u parlamentu koja bi podržala ovu Vladu ili neku drugu, onda se bez nečije posebne želje i inicajative, po sili ustavno-zakonskih normi, ide na nove izbore.

Mislite li da bi održavanje novih izbora u neko dogledno vrijeme promijenilo situaciju, s obzirom na to da pojedini poznavaoci političkih prilika tvrde da bi i nakon njih sve bilo isto, odnosno da bi koalicije koje su sad na vlasti osvojile približno isti broj glasova, ali da bi raspodjela mandata bila drugačija?

Opšte je mišljenje da se ne bi ništa suštinski promjenilo. I u tome se nalazi apsurdnost situacije. Zato iz više razloga nije racionalno sad zagovarati izbore. Ali, ako prevladaju iracionalne, pa i politički suicidne vokacije u djelovima parlamentarne većine, onda izbori ostaju opcija.

Da li biste podržali ideju formiranja manjinske vlade, koju je nedavno predložio i lider Albanske alternative Nik Đeljošaj? Njegova ponuda podrazumijevala je formiranje manjinskog kabineta, koji bi, bez učešća u njemu, navodno podržao i DPS. Da li bi vaša partija na bilo koji način prihvatila saradnju s DPS-om ako bi Đukanović otišao s njegovog čela?

Formiranje prave, većinske, političke vlade koja bi preuzela javnu odgovornost, jeste, kao svuda u demokratijama svijeta, prvo rješenje. Ne treba isključiti ni manjinsku vladu, ali takođe u okviru parlamentarne većine, i u mogućoj kombinacija s manjinskim partijama.

Manjinska vlada s DPS-om je suprotna demokratskim pravilima, jer se radi o formaciji poraženoj na izborima. Da ne govorimo sad o njenom nepromijenjenom profilu koji se vezuje za korupciju, autoritarno vladanje, pokoravanje institucija - prevashodno pravosudnih - koje omogućavaju da sam vrh vlasti bude van pravnog poretka.

Očekujete li da se Milo Đukanović povuče i mislite li da je pod pritiskom međunarodne zajednice da to i učini?

Ne želim da nagađam o tom ishodu. Iako nije velika tajna da takav pritisak na Đukanovića postoji, i to ne slučajno...

Ono što je izvjesno je da je Đukanović veliki teret za političku stabilnost u državi, za njen pravni izgled, imidž u inostranstvu, za postizanje makar minimuma državnog jedinstva. Sve to u uslovima njegovog očigledno sve većeg otuđenja od realnosti. Konačno, on je objektivno veliki teret za stranku na čijem je čelu.

Nečuveno da se tek upoznajemo s predlogom budžeta

Kako ocjenjujete predlog budžeta za narednu godinu?

Ako se prethodna vlast u mnogim svojim deformacijama posebno specijalizovala za proizvodnju državnih neprijatelja, ova Vlada lako proizvodi državnu propagandu i improvizacije, uglavnom bez kredibilnih provjera. Zaista impresionira lakoća javnih izjava iz Vlade - kao recimo ona nadležnog ministra - “da je crnogorska ekonomija imala u ovoj godini najveći rast u Evropi, a da će iduće godine naša ekonomija najviše rasti u svijetu”.

Predloženi budžet je u znaku velikih obećanja o povećanju plata bez ubjedljivih objašnjenja i provjera. Teško je negirati opravdanost ciljeva da se poboljša materijalni položaj građana, posebno onih najugroženijih. A da li se to može ostvariti samo predloženom poreskom reformom bez rasta proizvodnje i produktivnosti rada, istim obimom netaknute državne uprave - ostaje pitanje koje zahtijeva precizne analize.

I upozorenje MMF-a o faznom pristupu navedenog plana treba ozbiljno shvatiti...

A ako se unaprijed računa na nova zaduživanja, onda je to nastavak načina funkcionisanja prethodne vlasti sa svim krajnjim, opasnim posljedicama po državu.

Koje su još stavke neodržive u predlogu budžeta?

Ono što je neobjašnjivo i neprihvatljivo - a što govori ne samo o neracionalnosti i neskromnosti, već sada o otuđenoj aroganciji - jeste planirano povećanje troškova, i to značajno, za konsultantske usluge, službena putovanja i reprezentaciju.

S moje strane, u svojstvu predsjednika Odbora za međunarodne odnose, zatražio sam od premijera izvještaj o putovanjima u inostranstvo iz strukture Vlade i državnih organa pod njenom kontrolom u protekloj godini, koji bi sadržavali precizne troškove i izvještajne rezultate. Razumije se, to sam uradio i prema Skupštini, uprkos saznanju da su u tom dijelu postignuti mnogo veći red i kontrola.

Hoćete li glasati za usvajanje budžeta i paketa zakona koji čine projekat “Evropa sad”?

U parlamentarnoj većini se tek sad - dakle bez prethodnog informisanja i rada s Vladom - upoznajemo s predlogom budžeta, što je takođe nečuveno i bez presedana u parlamentarnim demokratijama. “Evropa sad” je prateći dio budžeta.

Treba prvo sagledati dalju sudbinu ove Vlade. Ako ona, kako u svom tzv. ekpertskom sastavu, tako i političkom - pritom mislim na komponentu Gađanskog pokreta URA u njoj - javno nudi garancije i svoju odgovornost za način finansijskog funkcionisanja države i predloženi budžet čiji su sastavni dijelovi zakoni “Evropa sad” i sl., teško je zaustaviti njegovo izglasavanje i spriječiti primanja ogromnog broja građana.

Ipak, moje glasanje će zavisiti i od sudbine amandmana koje će klub naše koalicije ‘Mir je naša nacija’ predložiti tokom rasprave u Skupštini.

( Nikola Dragaš )