KAP je prelio čašu

Rijetko ko će reći da živi “u Lepoj Kati”. Čak se i rimuje kad se namjerno bespadežno izgovori “U Lepu Katu”. Taj trag kombinovanog podgoričanizma sa ekavicom je dragocjen, jer, ipak je Lepa Kata kao gradski toponim nastala dok je Titograd još uvijek bio aktuelan naziv. Etimologijom dolazimo do toga da je Kombinat u startu bio Kombinat aluminijuma Titograd, odnosno skraćeno KAT. Danas bi to zvučalo kao englesko cut, a tada se moglo tumačiti kao kat, odnosno sprat. Sve su to uticaji okolnosti.

Ubrzo je KAT postao KAP, ali ostala je Lepa Kata. Naziv Katovci nekad je označavao mnogobrojne radnike koji su spremni na pobunu i da dižu frku, oni sa kojima nema šale. Novi Kapovci su vremenom postali samo problem, teg o vratu vlasničke strukture i mnogih Vlada koje su uslijedile. Skoro pa nemoćni.

Gdje god da se okrenete je KAP. Fabrika, skoro pa jedna jedina. On danas lebdi iznad Podgorice kao duh. Možete ga “vidjeti” kao zagađivača vazduha, a naročito Botuna i Morače. Takođe, KAP može biti i majka, jer hrani i dalje mnogo porodica, onih koji u KAP-u rade. I ne samo njih, KAP ozbiljno doprinosi budžetu državnom, jer Crna Gora nema dva KAP-a.

Malo ko je izmučen kao taj KAP. Prvo je radio kao zmaj, pa su stigle sankcije, a pelješili su naši, pa ga je drao Deripaska, a KAP je plaćao sve, ko god da je pio, što god da se pilo. Uslijedila je NVO kampanja “KAP troši, a mi plaćamo!”. Ostale su samo majice sa printovima. Plaćali smo, ili plaćamo i dalje.

Danas se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Uživo u prajmtajmu na državnoj ali i na najgledanijoj privatnoj televiziji kolju se predstavnici KAP-a, Vlade i Elektroprivrede. Drž ne daj, struju ne puštaj, struju plaćaj. Koliko je bila, koliko je sad, a koliko će tek koštati. Klanica. Pljuvaonica. Sprdaonica. Svi drže papire, svi se frljakaju argumentima. Svi su u pravu, niko pojma o životu nema.

U jednom trenutku predstavnik menadžmenta KAP-a kaže da je i Piva građena zbog KAP-a. Žesti se. Zapravo, građena je Piva u zemlji Jugoslaviji, između ostalog za potrebe KAT-a. Ali sad može da priča što ko hoće. Zalete se ljudi. Čovjeku se učini da je prvo nastao KAP, pa tek onda Duklja, Biljarda, CNP, Limenka i Delta City.

Vlasnik, novi vlasnik, najnoviji, malo se inati i najavljuje gašenje ćelija. Ispeglan ali ljut. Kao da kaže “evo vam ga na”. Običnom građaninu gašenje bilo kakvih ćelija zvuči strašno. KAP ćelije jesu moždane ćelije državne ekonomije. Bez njih smo bez mozga. Ali nije lijepo igrati se sa KAP-om “dan-noć” i hoću-neću. Nije lijepo jer je zbilja tužno pročitati da su radnici odbili da izvrše naređenje, da ugase ćelije. Oni znaju što to znači, nisu tu od juče. Zato i neće da gase. Jer, to se ne radi i kraj. Jer onda je stvarno kraj.

A struja sve skuplja. Riječ sve jeftinija. Mudrosera sve više.

KAP nije igračka. Pitajte što misle o svemu ove koji su odrasli u “Lepu Katu”, djecu starih Katovaca. To su sad odrasli ljudi. Oni bi na vijest o gašenju vjerovatno rekli nešto poput: “Izgubi se kralju!”. Jer, KAP je prelio čašu.

( Đuro Radosavović )