Koliko bi Ukrajina mogla da izdrži protiv nove ruske invazije?

Ruska vojna invazija na Ukrajinu bila je velikih razmjera, u u kojoj je učestvovalo oko 130.000 vojnika, uglavnom iz 20-te i Osme kombinovane armije, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Padobranci 76. i 98. vazdušno-jurišne divizije prešli su ukrajinsku granicu sa sjevera, uputivši se ka Harkovu. S jugoistoka, jedinice, uključujući Sedmu i 106. vazdušno-jurišnu diviziju, krenule su da zauzmu čitavu već djelimično okupiranu oblast Donjeck i Lugansk, a zatim na zapad do predgrađa Dnjepra, drugog velikog grada. Raspoređene su i manje jedinice za specijalne operacije – spenaz.

Željezničke blokade koje vode ka ukrajinskim granicama ometale su potpuno raspoređivanje, ali ipak, napredne jedinice su u talasima praćene od strane više pukova sa hiljadama vojnika u narednih 10 dana.

Cilj? "Zauzimanje dijelova Ukrajine radi uključivanja u sastav ruske države."

Scenario, objavljen prije više od 18 mjeseci, bio je dio vježbe ratne igre koju je sproveo američki istraživački centar Rand korporejšn (Rand Corporation). Iako nije sveobuhvatna analiza, to je snimak ruskih vojnih sposobnosti u istočnoj Ukrajini, gdje bi u stvarnosti, odmah preko granice, u narednim nedjeljama moglo biti okupljeno čak 175.000 ruskih vojnika.

I dok Randov izvještaj i novije vojne analize ispituju rusku operativnu taktiku, mnogo manje njih je pogledalo drugu stranu medalje: koliko dugo ukrajinske oružane snage mogu da izdrže protiv veće, moćnije vojne sile poput ruske?

"Rusija će im naći odlučnu, robusnu i izdržljivu vojsku šta god Putin odluči da uradi", rekao je Glen Grant, penzionisani artiljerijski oficir britanske vojske koji je služio kao savjetnik ukrajinske vojske.

"Prijetnja traje već osam godina. Ovo nismo isključili od 2014. Ovo je rat, ovo je Rusija. Od Rusije treba očekivati da u svakom trenutku iskoristi svaku situaciju", rekao je general Oleksandr Pavljuk, komandant Združenih operativnih snaga koje se bore protiv separatista, u intervjuu za ukrajinski servis RSE-a Donbas.Realities.

Rat je izbio u istočnom ukrajinskom regionu Donbasa u aprilu 2014, samo nekoliko mjeseci nakon što su višemjesečni ulični protesti u Kijevu eksplodirali u nasilne sukobe s policijom. To je dovelo do svrgavanja predsjednika zemlje naklonjenog Moskvi, koji je pobjegao u Rusiju.

U mjesecima koji su uslijedili, Kijevska "Antiteroristička operacija" – mješavina vladinih trupa i dobrovoljačkih milicija, često privatno finansiranih – imala je početni uspjeh protiv separatističkih snaga koje podržava Rusija.

Do kraja ljeta, međutim, Rusija je povećala raspoređivanje vojne obavještajne službe, pa čak i redovnih trupa, što je rezultiralo s nekoliko velikih poraza ukrajinskih snaga, uključujući i jedan u gradu Ilovajsku tog avgusta.

Ti gubici su istakli slabo stanje ukrajinske vojske, uslijed višegodišnje korupcije i nedovoljnog finansiranja. Problemi su uključivali zastarjelu opremu, novu opremu prodatu za mita, policajce koji su primorani da svoje slabe plate pokrivaju spoljnim poslovima, kao i vozila i helikoptere bez goriva ili rezervnih dijelova. Ukrajinska djeca prodavala su peciva kako bi prikupila novac za vojsku.

"Naša vojska je sistematski uništavana i razoružana, a njen najbolji kadar otpušten", rekao je zamjenik ministra odbrane Petro Mehed novinarima u aprilu 2014.

Od tog vremena, ukrajinska vojska je napredovala, iako se stručnjaci ne slažu koliko su poboljšanja široka i duboka i koliko je toga moguće kada je zemlja tehnički još uvijek u ratu.

Staro oružje, zastarjela oprema

Opterećena starim sovjetskim oružjem i zastarjelom opremom, Ukrajina je nastojala da unaprijedi svoje naoružanje, a Sjedinjene Države su postale najveći pojedinačni dobavljač oružja u posljednjih sedam godina. Pomoć, u ukupnom iznosu od više od 2,5 milijardi dolara, uključuje stvari kao što su radari protiv artiljerije, dronove, pancirne jakne, naočare za noćno osmatranje i naoružani patrolni čamci. Uključuje i sofisticirane protivtenkovske rakete "Džavelin" (Javelin), koje bi potencijalno dale ukrajinskim trupama malu prednost na bojnom polju u odnosu na ruske tenkove.

U novembru su Sjedinjene Države isporučile oko 88 tona municije, uključujući skoro tri desetine bacača Džavelin i 180 projektila. Novi budžet za odbranu koji je Kongres usvojio sredinom decembra uključuje 300 miliona dolara za Inicijativu za bezbjednosnu pomoć Ukrajini.

Zajedno sa drugim oficirima NATO-a, Sjedinjene Države su također pokušale da poboljšaju obuku ukrajinskih snaga; više od 150 vojnika iz borbenog tima 53. pješadijske brigade Nacionalne garde Floride trenutno se nalazi u zemlji.

"Veliki izazov, kako ja vidim, nije vojni, već politički", rekao je Grant za RSE u e-mailu. "U zemlji se malo vjeruje da su predsjednik, kao vrhovni komandant oružanih snaga i njegova administracija, pripremljeni, promišljeni i robusni kao vojska i stanovništvo u cjelini. Mnogo će zavisiti od toga kakvu vrstu napada [ruski predsjednik Vladimir] Putin odluči da slijedi. U zemlji nema apetita za političkom predajom."

Procjenjuje se da ukrajinska vojska sada ima ukupno oko 145.000-150.000 vojnika. Procjenjuje se također da Operacija združenih snaga, koja vodi operacije duž 400 km "linije kontrole" u istočnim regionima Donjecka i Luganska, ima između 30.000 i 35.000 vojnika.

Mnogo oružja i opreme ostaje zastarjelo, s velikim brojem starih vozila ili stare tehnologije. Vazduhoplovstvo ove zemlje je mala flota sovjetskih helikoptera i starih borbenih aviona čija je efikasnost upitna - i vjerovatno bi bila brzo zbrisana u slučaju novog većeg ruskog upada, kažu stručnjaci.

"Rusi su mnogo naučili. Rusi su mnogo naučili iz svojih operacija u Siriji, nastavili su da reformišu svoju vojsku", rekao je Aleksandar Vindman, bivši oficir američke vojske koji je bio direktor za evropske i ruske poslove u Savjetu za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće.

"Ukrajinci su naučili također mnogo, ali prednost je i dalje u velikoj mjeri u korist Rusije", rekao je on za RSE. "Dakle, govorite o scenariju u kojem bi moglo biti većih žrtava, ali se ishod zapravo ne mijenja."

Ukrajinska kupovina dronova Bairaktar TB2 turske proizvodnje, koji su odigrali odlučujuću ulogu u prošlogodišnjem sukobu u Nagorno-Karabahu između Azerbejdžana i Jermenije, privukla je pažnju ruskih snaga, iako je malo vjerovatno da će igrati odlučujuću ulogu. Kijev je do sada nabavio 12, a navodno je još na desetine naručeno.

"Zavisi od toga šta podrazumevate pod ’izdržati’", rekao je Tor Bukvol (Bukkvoll), viši istraživač u Norveškoj istraživačkoj ustanovi za odbranu, istraživačkom centru koji finansira vlada, na pitanje koliko dugo ukrajinske snage mogu da izdrže protiv ruske invazije. "Ako mislite na odbijanje, onda vjerovatno vrlo malo ili nikako. Ako mislite da nastavite da se borite kao organizovana snaga, onda vjerovatno danima ili nedjeljama (pretpostavljam ovdje)."

'Nadmoćna i razbijajuća’ sila

Ukrajinske snage su "znatno poboljšane, ne samo zato što je njihovo stanje 2014. bilo toliko užasno da nije potrebno previše da bi se malo poboljšale", rekao je Bukvol. "Mislim da su njihove jake strane borbeno iskustvo, moral i neka modernizacija naoružanja, uključujući i iz inostranstva."

"Čini se da su njihove slabe strane organizacija, gubitak ključnog osoblja i značajne slabosti u određenim vrstama naoružanja kao što su na primjer protivvazdušna odbrana, elektronsko ratovanje i borbeni avioni", rekao je on.

Izvještavanje otvorenog koda, uključujući satelitske snimke, pokazuje da Rusija raspoređuje opremu i oružje koje bi omogućilo ogroman napad ako se izda naređenje. Na primjer, nepotvrđeni izvještaji dokumentuju da su kamioni za kopanje rovova viđeni na vagonima koji su se kretali u pravcu ukrajinske granice, a primjećeni su i protivvazdušni raketni sistemi Buk M-1.

Dok je Randov izvještaj pretpostavio teoretsko rusko napredovanje na istočnu obalu rijeke Dnjepar u blizini grada Dnjepra za nekoliko dana, drugi izvještaji sugerišu da bi ruska invazija bila toliko ogromna da bi prijestonica Kijev bila preplavljena za nekoliko sati ako Rusija to postavi kao cilj.

"Ako na to gledate s ukrajinske tačke gledišta, zavisi od toga koliko vojnika akumulira Rusija i koje oblasti postaju cilj njenih operacija", rekao je za ruski servis RSE-a Konrad Muzika (Muzyka), poljski analitičar odbrane.

"Protivvazdušni odbrambeni sistemi kratkog dometa, protivtenkovske vođene rakete, sve što može da uspori brzinu ruske ofanzive; takvo oružje će biti posebno korisno."

"Da li Ukrajina ima vojne kapacitete da zaustavi punu invaziju? Mislim da nema", rekao je Muzika. "Postoji samo nekoliko zemalja na svijetu koje bi mogle da zaustave navalu ruske armije. U slučaju invazije, Ukrajina će morati da mobiliše što više rezervista kako to ne bi postalo laka šetnja za Rusiju. U tom slučaju biće to dug i krvav sukob."

"Nadmoćne snage koje je okupila [Rusija], dizajnirane su da potisnu žrtve. Dizajnirane su da budu toliko nadmoćne da slome ukrajinsku vojsku", rekao je Vindman. "Nije da će nešto biti prepušteno slučaju, tako da bi Ukrajinci kasnije mogli da nagomilaju bilo šta. To bi trebalo da bude nadmoćno i razbijajuće."

Rusija bi također mogla da zaustavi invaziju u punom obimu i da cilja na ograničene dobitke, kažu stručnjaci: na primjer, da traži rješenje za problem vode na Krimu, čije je snabdijevanje slatkom vodom Ukrajina prekinula u mjesecima nakon ruske invazije u martu 2014. Iako je Rusija izgradila most vrijedan 3,7 milijardi dolara koji povezuje poluostrvo s ruskim kopnom, snabdijevanje vodom predstavlja veliki problem. Manje snage ruskih trupa mogle bi da zauzmudio ukrajinske teritorije duž Azovskog mora, uključujući i glavni lučki grad Mariupolj, stvarajući "kopneni most" do Krima i omogućavajući dovod vode do poluostrva. Ograničena ofanziva također može imati za cilj da primora Kijev da primjeni mirovni plan za Donbas iz 2015. pod ruskim uslovima. I dok praktično niko ne očekuje da će ukrajinska vojska izdržati potpuni napad Rusije, ukrajinski zvaničnici su nagovijestili da bi se odlučan partizanski otpor mogao oblikovati u zavisnosti od toga gdje i kako se napad pojavi. "Onda bi cijela stvar vjerovatno evoluirala u dugotrajni gerilski rat koji bi bio veoma bolan za obje strane", rekao je Bukvol.

Željezničke blokade koje vode ka ukrajinskim granicama ometale su potpuno raspoređivanje, ali ipak, napredne jedinice su u talasima praćene od strane više pukova sa hiljadama vojnika u narednih 10 dana. Cilj? "Zauzimanje dijelova Ukrajine radi uključivanja u sastav ruske države."

( Radio Slobodna Evropa )