Ovako se osjećaju osobe u depresiji: Može li sama da prođe?

Depresija je poremećaj raspoloženja koji se karakteriše prisustvom izuzetne tuge, razočarenja, usamljenosti, beznađa, nedostatka vjere u sebe uz osjećaj krivice i niže vrijednosti. Ovakvo stanje je vrlo ozbiljno i može trajati veoma dugo, remeteći osobu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Vrlo često osećaj beznadežnosti može potrajati dugo tako da osoba jedino rešenje i spas od tegoba pronalazi u samoubistvu. Baš zbog ovoga, psiholozi upozoravaju da se sa terminima vezanim za depresiju ne treba poigravati i olako ih koristiti.

Ovo stanje je mnogo više od žalosti i očaja, ona traje najmanje nedelju dana i potpuno preuzima kontrolu nad životom. Utučenost je prisutna većinu vremena, a sve stvari koje su obično podizale raspoloženje više nemaju pozitivan uticaj. Kod čovjeka koji pati od depresije može se promijeniti način razmišljanja. Svijet se vidi drugačije, obično u negativnom svjetlu, utiče na porodični i profesionalni život, tako da može da prouzrokuje socijalnu izolaciju. Može da se krije iza osećaja iscrpljenosti, a često je maskirana drugim smetnjama, kao što su hronična anksionznost ili poremećaja u ishrani, piše stetoskop.info.

Kako tačno nastaje depresija nauka do danas nije uspjela da objasni.

Prema najnovijim teorijama smatra se da je pojava depresije povezana sa smanjenjem aktivnosti nekih neurotransmitera, serotonina, noradrenalina i dopamina koji imaju prirodnu antidepresivnu funkciju.

Drugi bitan faktor za nastanak depresije je prekomjerno lučenje stresnih hormona, poput kortizola. Izloženost hroničnom stresu mijenja funkciju mozga, tako da se mnoge depresije mogu objasniti akumulacijom štetnog djelovanja stresa. O uzrocima depresije još uvijek se ne zna dovoljno, ali mnogi stručnjaci navode da kombinacija nasljednog faktora i faktora spoljne sredine doprinosi razvitku bolesti.

Permanentna izloženost stresu može biti okidač u nastanku depresije. Takođe jedan od “trigera” može biti gubitak bliske osobe, gubitak posla ili neko veliko životno razočarenje.

Simptomi depresije

Jedan od dominantnih simptoma je nedostatak životne radosti ili barem smanjenje uživanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti. Simptomi se mogu razlokovati kod starijih i mladih. Tipični simptomi depresije su:

• nedostatak životne radosti, intenzivna tuga, samosažaljenje, napadi plača
• strah ( od smrti, od izvršenja samoubistva, strah od gubitka...)
• nemir, zabrinutost, strepnja, očaj
• osjetljivost ranjivost, razdražljivost
• usamljenost, bezvoljnost
• oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja
• nesanica ili velika potreba za snom
• umor, iscrpljenost, manjak energije
• nedostataj seksualnog nagona
• značajno smanjen ili povećan apetit
• somatski bolovi koji nemaju fizičke uzroke ( glavobolja, probadanja, zanošenje, hronični bolovi)
• želja i razmišljanje o smrti ili planiranje samoubistva

Liječenje

Prvi korak u liječenju depresije je pravilno postavljanje dijagnoze. Dijagnozu depresije nije teško postaviti, jer se vrlo jednostavno na osnovu razgovora sa pacijentom može provjeriti koje simprome ima i koliko dugo.

Savremeni način liječenja podrazumijeva kombinovanu medikamentoznu i psiho terapiju. Najdelotvorniji medikamenti su antidepresivi, koji, ako se pravilno koriste, popravljaju raspoloženje u roku od jedne do šest ned,elja. Najsavremeniji koncept liječenja podrazumijeva propisivanje tricikličnih depresiva. Psihijatri savjetuju da se pacijenti jave lekaru što ranije jer je tada i liječenje djelotvornije. Većina bolesnika ne želi da prizna da boluje od depresije i to doživljava kao lični poraz. Povlače se u sebe i ulaze u socijalnu izolaciju, jer se plaše da ljudi iz okruženja ne primijete bolest, tako da upadaju u “začarani” krug iz kojeg se može izaći samo uz ljekarsku pomoć.

Uzalud je očekivati da će depresija sama proći snagom volje i pozitivnim mišljenjem. To se događa rijetko, jer upravo su volja i optimizam nestali kod bolesnika, a on je nemoćan da ih povrati. Najvažnije je da se pacijent na vrijeme javi porodičnom ljekaru, koji će procijeniti da li je potrebno konsultovanje sa psihijatrom i koja će se terapija primijeniti – da li antidepresivi, psihoterapija ili oba pristupa.

( Vijesti online )