Izvinjenje odgovornih Kani i građanima Podgorice
Povodom postavke “Svetlana Kana Radević - poslijeratna arhitektura između centra i periferije” u Podgorici
”Hvala ti, Kana. Ali... Nije nas baš briga” (Thank you Kana. But... We don’t really care).
To piše na ilustraciji crnogorskog umjetnika Srđe Dragovića, ilustratora i saveznika nevladine organizacije KANA /Ko ako ne arhitekt, a koja je nastala uoči otvaranja izložbe posvećene prvoj i najpoznatijoj crnogorskoj arhitektici Svetlani Kani Radević.
Izložba “Svetlana Kana Radević - poslijeratna arhitektura između centra i periferije” otvorena je u Modernoj galeriji Podgorice, u okviru Decembarske umjetničke scene, a povodom proslave Dana oslobođenja Podgorice. U pitanju je postavka koja je ove godine prikazana na 17. Bijenalu arhitekture u Veneciji kada ju je otvorio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović koji je i u Podgorici, zajedno sa gradonačelnikom glavnog grada Ivanom Vukovićem, govorio na otvaranju.
Postavka obuhvata fotografije, originalne crteže, prepiske i razna druga dokumenta koja su dio privatne arhive, a do sada nijesu prikazani javnosti. Izložbu realizuju APSS Institut i kompanija Strategist, pod pokroviteljstvom predsjednika Đukanovića i uz podršku Glavnog grada Podgorice. Projekat je podržao veliki broj kompanija: Artemide, Bemaks, CEDIS, CGES, Elektroprivreda Crne Gore, Glosarij, Hipotekarna Banka, Metropolis Media Montenegro, Savana i Uniprom, kao i brojne institucije koje su svoje arhive i dokumente stavili na raspolaganje za potrebe izložbe. Postavka je dostupna posjetiocima do prvog marta 2022. godine.
No, pitanje koje se godinama postavlja je koliko su stvaralaštvo i nasljeđe Kane Radević zaista cijenjeni u Crnoj Gori? Da li su nadležne institucije, ali i struka, prepoznavali njenu zaostavštinu koja se tiče kulture življenja, a ne samo građenja? Da li su materijalizacija i profit ispred kulturne baštine i, čak, zakona u Crnoj Gori? Mnogo je materijalnih, fizičkih i vidljivih primjera koji će dati odgovor na ta i brojna druga pitanja.
Prostor kao javno dobro
Iz NVO KANA u razgovoru za “Vijesti” ističu da bismo imali potpuno drugačiji koncept urbanog i arhitektonskog razvoja tokom posljednje tri decenije, da su rad i zaostavština Svetlane Kane Radević, pa tako i njen lik i djelo, stvarno dobili mjesto koje zaslužuju.
”Ono čemu nas je njen rad učio - prostor kao mjesto stvaranja zajednice, prostor kao javno dobro, studioznost u planiranju i projektovanju - bili bi postulati na kojima se zasniva razvoj grada. Tada bismo Kanino djelo iskusili kao utkano u principe razvoja grada, a ne samo kao zanimljivost koju treba sačuvati od zaborava. Međutim, nije tako ispalo i Kanin rad je zaista gurnut na marginu, ostao skoro sasvim nepoznat”, objašnjavaju iz udruženja arhitekata.
Oni naglašavaju da se to nije desilo ni slučajno ni brzo i podsjećaju da se i Kana zalagala za drugačiji odnos prema svom djelu.
”Zvanične institucije su godinama ignorisale zahtjeve za prepoznavanje važnosti Kaninog stvaralaštva. Prve takve zahtjeve je podnosila sama autorka, Svetlana Kana Radević, a u vijesti o njenoj smrti u novembru 2000. godine (Pobjeda, izdanje od 10.11.2000) ostalo je zabilježeno da se do zadnjeg daha borila protiv deformacija na objektima čija je autorka bila i da su ti napori loše uticali na njeno zdravstveno stanje. Više od deset godina kasnije, u jesen 2012. godine, tokom procedure donošenja detaljnog urbanističkog plana (DUP) u čijem je zahvatu hotel ‘Podgorica’, njena sestra Ljiljana je u okviru javne rasprave dala primjedbu o ugroženosti hotela, autorskog djela Kane Radević, zgradom čija je gradnja planirana u njegovoj neposrednoj blizini. Ta primjedba je grubo ignorisana uz konstataciju da će nova zgrada biti u funkciji postojećeg hotela što, kao što znamo, nije istina”, kažu oni i kao dokaz prinose izvještaj sa javne rasprave koji je dostupan i na sajtu podgorica.me.
Oni podsjećaju da su krajem 2015. godine, kada je započeta gradnja, akcije grupe KANA i ostalih skrenule pažnju javnosti na važnost Kanine zaostavštine i na štetnost planiranog projekta...
”Mada se kasnije ispostavilo da je zakon bio na našoj strani - nijesmo uspjeli da spriječimo realizaciju. DUP koji je to dozvolio i dalje je na snazi, i dalje niti jednim slovom ne prepoznaje niti štiti Kanino djelo”, kažu oni.
Dugogodišnja nebriga
”Trebalo je poslušati (ove) zahtjeve u vrijeme kada su podneseni i kada su stručno i argumentovano ukazivali na to zbog čega je važno štititi Kanino nasljeđe u praksi. Ako se to već nije desilo, kao što znamo da nije, onda je najmanje što se sada može uraditi izvinjenje - upućeno sa odgovornih pozicija i Kani i građanima Podgorice, zbog načina na koji su institucije do sada tretirale njeno djelo, i iskreno suočavanje sa procesima odlučivanja koji su doveli do stanja u kom se to djelo danas nalazi. To je početna tačka za dalje razgovore o zaostavštini Svetlane Kane Radević. Mislimo da nije fer govoriti o njenom djelu kao o nečemu što javnost tak sad otkriva jer je, eto, tokom poslednjih 30 godina bilo upalo u mišju rupu pa smo ga sad slučajno izvukli. Postoji jasan i dobro dokumentovan tok borbe za Kanino nasljeđe i on bi morao biti uzet u obzir. To je važno za čitav proces rada na očuvanju arhitektonske baštine 20. vijeka i za promociju vrijednosti te baštine”, ističu iz udruženja KANA.
Hotel “Podgorica” samo je jedno od djela Kane Radević i tek je nedavno stavljen pod zaštitu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, iako je struka to i ranije zahtijevala. Iz NVO KANA isticali su više puta da su brojna Kanina djela u Crnoj Gori u lošem stanju i da je to rezultat dugogodišnje nebrige.
”Pritisak da se to djelo prepozna i zaštiti traje dugo i iziskuje mnogo napora, ali je praktičan odgovor institucija i dalje nedostatan. NVO Arhitektonski forum i arhitekta Andrija Markuš su tražili zaštitu za hotel ‘Podgorica’ i još 47 važnih objekata moderne arhitekture još prije devet godina; naše udruženje je tražilo hitnu zaštitu prije šest godina, aktuelizovali smo zahtjev prošle godine, i eto - zgrada hotela je konačno prepoznata kao značajno kulturno nasljeđe u junu ove godine, 21 godinu nakon Kanine smrti. I pored toga, i dalje čekamo da gradnja u zaštićenoj zoni bude zabranjena, mada imamo neke optimistične najave. Ali šta je sa ostalim Kaninim zgradama? Prije par godina je beton od kog je izgrađena Autobuska stanica u Podgorici okrečen fasadeksom u sivoj boji, što predstavlja grubu povredu originalnog djela; niko od nadležnih nije prstom mrdnuo. Šta je sa Poslovnim centrom Kruševac? Prosto, nema sistemske akcije usmjerene ka trajnoj zaštiti i revalorizaciji niti djela Kane Radević, niti djela bilo kojeg drugog autora arhitektonskih dostignuća iz modernog perioda na našem prostoru”, smatraju u udruženju KANA.
Venecija nije mjera važnosti
Crna Gora se djelom Kane Radević više puta predstavljala i na prestižnom Bijenalu arhitekture u Veneciji, a iz NVO KANA pitaju šta znači predstavljanje arhitektonskih dostignuća iz prošlosti na Bijenalu arhitekture u Veneciji?
”Naš paviljon se tokom posljednjih par decenija često vraćao tom rješenju - hotel ‘Podgorica’ je tako 2004. bio predstavljen u okviru paviljona Srbije i Crne Gore, na izložbi pod nazivom ‘Montenegrin Eco-logic Lab’, a ubrzo nakon tog predstavljanja hotel je prodat privatnom vlasniku koji ga je promptno ‘renovirao’ i time uništio originalni enterijer koji je takođe dizajnirala Kana. U Veneciji je 2014. predstavljeno još nekoliko važnih objekata iz modernog perioda, u okviru paviljona ‘Treasures in Disguise’; dva od ta četiri objekta su nedugo potom srušena. Ne kažemo da naše vrijedno arhitektonsko nasljeđe biva prezentovano u Veneciji da bi nakon toga bilo uništeno; kažemo da promocija u Veneciji nije mjera važnosti koju naš sistem pridaje ovom nasljeđu”, ističu oni.
Nastup na tako važnom međunarodnom događaju može biti značajan samo ako se iskoristi da ukaže na trenutne društvene, ekonomske i političke okolnosti koje utiču na prostorni razvoj, arhitektonski izraz i stanje arhitektonskog nasljeđa, objašnjava grupa arhitekata. Oni ističu da je potrebno koristiti bijenale za akciju i sa te velike pozornice govoriti o stvarnim problemima, tražiti rješenja i isprovocirati reakciju onih koji odlučuju.
”Nažalost, oni kojima je do sada povjeravan posao predstavljanja Crne Gore na Bijenalu u Veneciji nijesu bili skloni takvoj akciji, i rezultati se vide - tj. rezultata nema, ako ne računamo ruševine modernizma”, kažu iz udruženja.
Akcijama odati priznanje Kani
Na izložbu posvećenu Kani Radević udruženje arhitekata KANA nije bilo pozvano, a i da jeste, kažu da se ne bi odazvali iz razloga koje su naveli. Svakako, planiraju da posjete izložbu.
”Očekujemo da će nam postavka pružiti nove uvide u Kanin arhiv, život i rad. Od kolega sa međunarodne scene koji su imali priliku da izložbu vide u Veneciji čujemo da je vrijedna pažnje. Možda treba da ponovimo još jednom: dobro je što je ova izložba postavljena i dobro je što je došla u Podgoricu, jer predstavlja priliku da svi više naučimo o Kani. Ali, ova izložba niti šta rješava, niti one koji su Kanin rad gurnuli na marginu oslobađa odgovornosti, već ignorisanjem političkog i ekonomskog konteksta u kojem je nastala dodatno komplikuje pogled na Kaninu zaostavštinu. No, opet, to je i nama dalo priliku da je sa te strane kritikujemo, što je isto (vjerujemo) dobro i potrebno”, poručuju oni.
Iz NVO KANA ističu da je, osim hrabrosti da se zauzme kritička pozicija spram dominantnog narativa o tome kako funkcioniše proizvodnja urbanog prostora, potrebno napraviti konkretne korake kako bi država i društvo Kani odali priznanje. Predlažu kako to postići:
”Učiniti Kanin legat stalno dostupnim zainteresovanoj javnosti, studentima i istraživačima, apelovati na nadležne da finansiraju istraživanje njenog rada, rezultate tih istraživanja uvesti u program nastave na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, objaviti monografiju o njenom životu i radu i, kad god je to moguće, organizovati javne obilaske njenih objekata i javno govoriti o tome zbog čega su važni i vrijedni naše pažnje i brige. Takve akcije bi imale mnogo veći domet i dugoročniji efekat od trenutnog bljeska na Bijenalu u Veneciji koji najčešće ni ne dobaci do naših obala jer, prosto, nemamo razvijenu kritičku scenu koja bi se na njega osvrnula”, poručuju iz udruženja “Ko ako ne arhitekt”.
Na kraju podsjećaju na jedan Kanin citat iz “Pobjede”, od 17.8.1991. godine:
“Mislim da ne volimo svoj grad, ne identifikujemo se sa njim, za razliku od Rimljana, Parižana… Platon kaže: ‘Građanin koji ne učestvuje u stvarima svoga grada nije miran građanin, već rđav građanin’. Ja pokušavam da učestvujem u stvaranju svog grada”, time i zaključuju iz NVO KANA.
( Jelena Kontić )