Institut crne matalurgije u borbi za opstanak
Akumulirani gubitak ICM-a je tri miliona eura, minus je 2020. bio 375.000 eura, a za šest mjeseci ove godine 198.500 eura
Situacija na koju je novi Odbor direktora, a zatim i izvršni direktor, naišao stupivši na dužnost u kompaniji, veoma je nepovoljna u domenu konkurentnosti, dramatična u domenu finansija, i, blago rečeno, neizvjesna po pitanju opstanka firme u trenutnom statusu funkcionisanja”, ovim riječima predsjednik Odbora direktora, Vasilije Savović, opisao je trenutno stanje u nikšićkom Institutu za crnu metalurgiju (ICM).
Kako je kazao, i prije stupanja na dužnost, znali su da situacija nije idealna, ali je tek detaljno sagledavanje stvari dalo realnu sliku o razmjerama zatečenih problema. Akumulirani gubitak ICM-a je tri miliona eura, minus je 2020. bio 375.000 eura, a za šest mjeseci ove godine 198.500 eura.
”Ukupna dugovanja kompanije su blizu 950.000 eura, što je u visini od oko 80 odsto od ukupnih godišnjih prihoda iz 2020. godine. Potraživanja od kupaca su oko 220.000 eura, sa izrazito nepovoljnom strukturom ročnosti i značajnim udjelom spornih i teško naplativih potraživanja. Ne postoji mogućnost dovoljno velike racionalizacije troškova sa jedne strane, odnosno, sa druge strane, dovoljnog povećanja aktivnosti i poslovnih prihoda, koji bi obezbijedili da se firma samostalno izvuče iz enormnih dugovanja. Tako nešto, isključivo sopstvenim snagama, ne bi bilo dostižno ni u značajno povoljnijem privrednom momentu”, kazao je Savović za “Vijesti”.
Novi Odbor direktora ICM-a konstituisan je u julu, a novoizabrani izvršni direktor, Ivan Ivanović, stupio je na dužnost 29. novembra. Institut je u većinskom vlasništvu države.
Glavni resurs kompanije, prema riječima Savovića, čine njeni zaposleni, sa velikim znanjima i iskustvima u domenu laboratorijskih i tehničkih ispitivanja, zaštite na radu... Međutim, kako je istakao, i ovaj segment je jako opterećen neracionalnim odlukama i zapošljavanjima, kao i starosnom strukturom jer su mnogi pred penzijom.
”U periodu u kojem je proizvodni sektor sveden na istorijski minimum, neadekvatno zapošljavanje u radnim jedinicama u kojima je već postojao višak, dovelo je do neodrživih opterećenja u fondu bruto zarada. U ICM-u smo zatekli 70 zaposlenih, od čega pet preko agencije. Situacija je takva da sigurno oko jedne trećine zaposlenih nema konkretne aktivnosti i mogućnost da daje doprinos kompaniji, što se jako nepovoljno odražava na finansijski rezultat, ali i na motivaciju i radnu kondiciju kolektiva. Ukupan fond zarada, naknada zarada i ostalih ličnih rashoda u 2020. godini bio je 808.000 eura, što je gotovo 70 odsto ukupnog godišnjeg prihoda. Napravljeno je stanje da su ovi iznosi nemogući za servisiranje, neprirodni i neodrživi”.
Livnica i Čeličana su, prema riječima Savovića, pretrpjele tržišne udarce jer je kompleks metalske industrije u zastoju i mnoge partnerske firme nisu aktivne. Međutim, čudno, neshvatljivo i nedopustivo je saznanje, kako je kazao, za svaki vid proizvodnje, da u dužem periodu nije postojala određena cijena koštanja ni za jednu vrstu proizvoda ICM-a, sa “navodima da za tu aktivnost ne postoje odgovarajuće informacije i mogućnosti”. Nakon dolaska novog izvršnog direktora pokrenuto je utvrđivanje relevantnih cijena proizvoda, kako bi razdvojili održive poslove od onih onih koji su postojali iz nejasnih razloga.
Prema riječima Savovića, uložili su mnogo napora i energije u obnavljanje povjerenja i zaključivanje reprograma za neodrživo visoke iznose dugovanja, a zahvalnost za razumijevanje duguju Elektroprivredi i rukovodstvu Opštine Nikšić, kao i ostalim povjeriocima.
Istakao je da se intenzivno radi na ispravljanju devijacija, racionalizaciji troškova, saniranju i reprogramiranju akutnih finansijskih opterećenja koja prijete da ugroze opstanak firme. Vjeruje da Institut, u ovom statusu i obliku, ima budućnost, kao i da njegov opstanak moraju podržati i lokalna i državna uprava, znajući koliki značaj ima za Nikšić i privrednu sliku grada, jer se firma sopstvenim snagama, kako je kazao, ne može izboriti sa naslijeđenim dugovanjima iz prethodnog višegodišnjeg perioda.
”S druge strane, postoji velika zabrinutost i neizvjesnost zbog visine dugova koje smo zatekli u firmi, neodrživog opterećenja bruto zarada, i ljudi koji su egzistencijalno vezani za kompaniju toga moraju biti svjesni. Svjesni smo da je nepopularno i neprijatno u potpunosti demaskirati situaciju i postaviti realan prikaz zatečenog stanja, ali to je nešto što se mora uraditi, prije svega zbog interesa ljudi čija je egzistencija vezana za funkcionisanje Instituta, i u cilju mobilizacije svih mogućih kapaciteta, jer je period pred nama ključan u borbi za opstanak kompanije”, zaključio je Savović.
Šansa u markiranju nafte
Prema riječima predsjednika Odbora direktora, poseban akcenat u prethodnom periodu stavljen je na uključivanje svih kapaciteta ICM-a u logističku i strukovnu pripremu za markiranje naftnih derivata.
”Riječ je o projektu koji se očekuje da bi mogao započeti u Crnoj Gori u 2022. godini. U ovom domenu opravdano vjerujemo da ICM može biti izuzetno relevantan faktor i član internacionalnog konzorcijuma koji bi aplicirao za dobijanje predmetnog posla. Ovaj projekat postavljen je kao ključni target koji bi mogao biti presudan poslovni, tj. finansijski impuls za očuvanje firme i njeno spasavanje od klasičnog bankrotstva. Bilo bi veoma dobro da su koraci u cilju adekvatnog informisanja i interesovanja za projekat preduzeti puno ranije, imajući u vidu činjenice da se radi o poslu koji dugoročno može imati odlične implikacije na poslovni rezultat ICM-a, a, sa druge strane, Institut ovu temu kadrovski, znanjem i iskustvom može ispratiti na visokom nivou”, naveo je Savović.
Bilo privilegovanih zakupaca
Savović ističe da su radnici posebno nezadovoljni što su su mnogi korisni prostori Instituta zauzeti eksternim zakupcima, malim privrednicima i fizičkim licima, čime su, kako tvrdi, otežani mnogi radni procesi, komunikacija i obuke u ICM-u.
”Posebno smo neprijatno iznanađeni činjenicom da su neki od zakupaca plaćali simbolične nadoknade, nisu adekvatno plaćali utrošenu struju, nego je to padalo na teret ICM-a, koji grca u sopstvenim dugovima. Takvi štetni ugovori prolaze sada kroz revidiranje uslova. Potpuno smo otvoreni da, koliko možemo, izađemo u susret zakupcima i njihovim aktivnostima, čak i na minimumu održivih uslova, ali nikako na štetu Instituta, kao što je u određenim primjerima bio slučaj”, kazao je Savović.
( Svetlana Mandić )