Koliko svi mi sijamo i čime sijamo

”Mjesec je tamna kugla u prostoru koju ne bismo ni primijetili da nema Sunca. Zapravo, mjesečeva svjetlost i nije njegova, već je on krade i tek kada dobije to svjetlo postaje vidljiv našem oku. Takvi smo i mi, ljudi. I mi smo neke crne kugle koje osvjetljavaju nečije tuđe oči i iz nas izvlače svjetlost”, kazao je direktor Crnogorskog narodnog pozorišta Marko Baćović na jučerašnjoj konferenciji za medije najavljujući premijerno izvođenje predstave “Bladi mun”.

Upravo ono što je Baćović opisao, kaže, prikazuje i predstava nastala po tekstu i u režiji Ane Đorđević, a inspirisana njenom prethodnom adaptacijom popularnog filma “Savršeni stranci” reditelja Paola Đenovezea. Predstava će biti premijerno izvedena 28. decembra, a reprize su zakazane za 29. i 30. kada će CNP i staviti tačku na ovu godinu.

Interesantno je, podsjetio je Baćović, da je film, u prevodu “Savršeni stranci”, ušao u Ginisovu knjigu rekorda kao film sa najviše rimejkova. Ana Đorđević u svojoj autorskoj predstavi, nakon tri postavljene po njenom tekstu “Crna kutija” unosi više od onoga što film ili njegove adaptacije nudi.

”Prilično je inspirativna priča i prikazuje jedan dublji odnos i pita koliko mi sijamo i čime sijamo, na koji način nešto u nama producira život nekih drugih duša oko nas. Ana je iz tog komada uzela samo osnovni motiv, a to je ta igra istine među prijateljima koji će otvoriti svoje telefone na uvid jedni drugima, što postaje samo po sebi jedan žanr. ‘Savršeni stranci’ je žanr u kojem svaki reditelj može da učita nešto svoje o životu. Ova ekipa glumaca ima jedan dodatni lik u odnosu na ranije, a i pored toga je ekipa donijela nešto svoje i predstavlja višeslojnosti koje svako ljudsko biće posjeduje”, istakao je Baćović.

Ana Đorđević rekla je da joj je Baćović pružio slobodu da stvori umjetničko djelo koje će biti drugačije i ostati upamćeno u CNP-u.

”Ono od čega bih voljela da krenem i stavim akcenat je promjena koju sam napravila u odnosu na ‘Crnu kutiju’ koja se igra u tri pozorišta. Marku Baćoviću se taj tekst dopao, ali sam ja tražila slobodu da to ne bude originalna verzija, već da mi dopusti slobodu da za ovo pozorište, podneblje i u odnosu na protok vremena koji je u međuvremenu nastao, dopusti da uradim nešto novo”, rekla je ona i istakla da je ovo prvi put da taj komad ona i režira.

Kada je pisala tekst “Crna kutija” svjesno ga je namijenila drugom reditelju, a ovoga puta je pisala za samu sebe i stavila akcenat na stvari koje su njoj lično jako bitne, a otkriva i šta je izmijenila.

”Uzela sam u obzir lokaciju i sredinu u kojoj radim. Bez želje da pokvarim zaplet filma, ali u njemu, pa tako i u ‘Crnoj kutiji’ ispostavlja se na kraju da se ništa od toga nije dogodilo, nijedno otvaranje, otkrivanje tajni i slično, već je sve to varka, fantazija, mašta, ono ‘kad bi’... To je najupadljivija dramaturško-rediteljska idejna izmjena. U komadu ‘Bladi mun’ to se zaista desi. Originalnost ovog komada je i u uvođenju osmog lika koji ne postoji ni u filmu i ni u jednoj verziji ovog komada. To je uvođenje osobe koja za razliku od ostalih nema šta da krije, nema tajni, već smo svi pokvareni i svi nešto krijemo a samo se prezentujemo svijetu kao civilizovani ljudi. Smatram da ipak ima ljudi koji su iskreni, ali oni su gurnuti na marginu, ne dolaze do izražaja, njihovo mišljenje se ne shvata ozbiljno i oni djeluju nespretno, smiješno, neuklopljeno, neadekvatno i koji su margina i u društvenom i u širem socijalnom smislu. Taj osmi lik je Sunčica i ne zove tako slučajno, a igra je Branka Otašević. Ono što mi hoćemo da kažemo jeste i da je Sunce daleko veće i moćnije od bilo koje sjenke i možda nekada djeluje kao da gubi bitku, ali zapravo pobjeđuje”, kazala je Đorđević.

Dramaturg Stefan Bošković istakao je da je u pitanju jedan od rijetkih procesa u kojima je mnogo naučio i pružio mnogo od sebe.

”Generalno mislim da je dramatizacija izuzetno popularnih filmova veoma klizav teren i da je to teško izvodljivo, a doima se kao neki penal kada samo treba plasirati loptu u mrežu. Ana je uradila izvanredan komad, stvorila je jedan autorski tekst koji ima mnogo više slojeva, karakteri su mnogo razvijeniji i drugačiji. Taj naizgled laki komad u jednom trenutku postaje višeslojan i težak u dobrom smislu, što i jeste ideja umjetnosti”, poručio je on.

Rediteljka Đorđević naglasila je da je naišla na snažnu podršku uprave i glumačke ekipe koja je posvećeno i disciplinovano pratila njenu osnovnu ideju i razumjela je.

”Mislim da smo napravili izuzetno vrijednu predstavu na mnogo načina, komunikativnu, pitku, složenu na idejnom nivou i duboko emotivnu”, najavila je ona.

Ekipu čine i: kostimografkinja Svetlana Cvijanović, scenografkinja Ljubica Milanović Petrović, kompozitorka Ivana Čanović, asistentkinja rediteljke je Nataša Milićević, kao i izvršni producent Danilo Milatović, a glumački ansambl: Sanja Vujisić, Nikola Perišić, Kristina Stevović Obradović, Aleksandar Gavranić, Filip Đuretić, Maša Božović, Stevan Vuković, Branka Otašević.

Priželjkuju osvježenje i više kastinga prije dodjele uloga

I rediteljka Ana Đorđević i prisutne glumice istakle su da je u pitanju jedan od rijetkih projekata koji je u sklopu procesa imao i kasting prije podjele. Osmoro glumaca i glumica na sceni su od početka do kraja predstave, što je zahtjevno i za njih i za reditelja, kazala je Đorđević, ali istakla da je ansambl koji je odabrala mogao to da iznese.

”Zbog kastinga sam posebno zahvalna Crnogorskom narodnom pozorištu, jer su mi omogućili da napravim podjelu potpuno samostalno, bez ikakve sugestije ili intervencije, što je vrlo rijetko. Ja sam ovdje imala priliku da za dva dana vidim oko 50 glumaca i glumica, a odabrala sam one ljude za koje sam smatrala da bih sa njima najbolje sarađivala i da bi mogli najviše da daju. Tako je i bilo, nijesam pogriješila”, zaključila je Đorđević.

I Sanja Vujisić je pohvalila takav proces, kao i njene koleginice Kristina Obradović i Branka Otašević.

”Izuzetno sam zahvalna na kastingu koji se desio, ali i na slobodi koju mi je Ana obezbijedila. Imam osjećaj da u mom slučaju to može biti mač sa dvije oštrice - toliko povjerenje i sloboda da se moje glumačko biće rasprši po sceni može da pođe u potpuno drugom pravcu, ali nije, već smo došli do lika koji ja tumačim. Osjećam da nas je Ana birala sa razlogom za uloge koje nama i te kako pripadaju”, kazala je Vujisić.

Za Obradović će ovo biti prvi nastup u svojoj pozorišnoj kući nakon pet godina, a na jučerašnjoj konferenciji za medije pozvala je one koji odlučuju da osvježe ansambl teatra.

”Tim povodom bih uputila javni apel, jer naše najmlađe kolege koje su zaposlene u CNP-u već odavno polako gube mogućnost da igraju neke uloge koje pripadaju mladim snagama, i po godinama i po habitusu i po senzibilitetu. Voljela bih samo na kratko da okrenemo svjetlo ka mladim ljudima koji kada nema kastinga i pod okolnostima korone sve manje dobijaju mogućnost da rade”, kazala je Obradović.

O svojoj ulozi je rekla da joj je bila izazova na više načina.

”Ovo je moja druga predstava otkako sam mama dvoje djece, tako da je i sa te životno organizacione, ali i glumačke strane došlo vrijeme za neki novi razvoj i raspon uloga i karaktera. Ti tranziti i napuštanje jedne platforme i prelazak na drugu nikada nijesu laki, ali ja sam ih priželjkivala i mislim da su mi se ovdje ponudili, a o tome kako sam se u njima snašla govorićemo nakon predstave”, poručila je Obradović.

Za Otašević je uloga Sunčice istovremeno i velika odgovornost, ali i zahvalnost, rekla je i objasnila zbog čega:

”Kad su istina i iskrenost u pitanju, vi ne možete mnogo reći, to se uglavnom osjeća. Zato - dubok naklon ovoj ekipi, srećna sam što sam sa njima na sceni. Velika mi je odgovornost bila da igram Sunčicu, to me je jelo tokom cijelog procesa, jer mi je Ana ukazala veliko povjerenje pružajući mi odgovornost da igram ljude koje danas društvo gotovo i ne vidi, ne nameću se ili se drugačije nameću da se ne bi otkrili”, rekla je ona i zaključila da jedva čeka premijeru.

( Jelena Kontić )