Kroz plesne pokrete postajemo svjesni svojih emocija

Ples je sport koji je čista i jedinstvena umjetnost, najemotivnija i najekspresivnija, zaključak je jučerašnje onlajn panel diskusije na temu “Ples - umjetnost i sport’’ koju je organizovalo Društvo za kulturni razvoj ‘’Bauo’’ iz Petrovca na Moru.

Izvršna direktorica Društva “Bauo”, Mila Medin, zaključila je da je ples kao takav savršena kombinacija i dodala da ono po čemu se izdvaja jeste što, učeći i trenirajući ples, dječaci i djevojčice sazrijevaju zajedno, za razliku od drugih djelatnosti među kojima je primijetan jaz na različitim nivoima.

No, suštinsko, ne samo retoričko, pitanje je i gdje se i kako ples pozicionira danas u Crnoj Gori - između tradicionalnog, umjetničkog, sportskog, ali i s obzirom na potencijale ili manjak potencijala za razvoj plesa u našoj državi, istakao je moderator tribine Dušan Medin.

Kad pomislimo na ples nećemo ga automatski svrstati u sportove, kazao je Medin i rekao da ga raduje što je ples jedna od tema o kojima se, na osnovu istraživačkih radova i dostupnog materijala, i u Crnoj Gori promišlja i istražuje, ali, djeluje nedovoljno.

’’Zajednička tačka, sinergija, te dvije naizgled odvojene a vrlo bliske djelatnosti - sportske i umjetničke, jeste da je ples sport zbog brzine, a umjetnost zbog emocije. To je rekao Miloš Adžić iz Nikšića koji se profesionalno bavi određenim vrstama plesa’’, podsjetio je Medin.

Diplomirana balerina i direktorica baletske škole “Royal Ballet of Montenegro” iz Budve, Aleksandra Kostić, rekla je da i ples, prvenstveno balet, i sport imaju mnogo dodirnih tačaka među kojima se izdvajaju vježbe vezane za zagrijavanje rijela, istezanje, osnaživanje mišića i slično, ali ono što ples ima za razliku od sličnih aktivnosti je mogućnost ispoljavanja sopstvenih emocija i samospoznaje, snažan psihološki uticaj na pojedinca i kolektiv i razvijanje svijesti o sopstvenom tijelu i njegovim mogućnostima, naglasila je ona.

’’U privatnim školama danas se sve češće upisuju djeca, većinom djevojčice, već od tri godine i sa njima se može lijepo raditi. Generacije su postale napredne u tom smislu da sve ranije kreću da se bave fizičkim aktivnostima, postaju svjesni svog tijela, pravilnog razvoja koji se tako u startu podstiče, kao i koordinacija pokreta, red, rad i disciplina koji su korisni i za budući život, ali ono što je možda i najvažnije jeste da mi kroz plesne pokrete postajemo svjesni svojih emocija’’, istakla je ona i dodala:

’’Kroz baletske i plesne pokrete emocije se izražavaju mnogo lakše nego u sportu. Pritom, tu imate veliku amplitudu pokreta, a u klasičnom baletu je to precizno definisano, dok se u modernom baletu može ići i dalje i više se lično izraziti putem pokreta’’, podsjetila je Kostić.

Profesor fizičkog vaspitanja i umjetnički rukovodilac Folklornog ansambla “Nikola Đurković” iz Kotora, Predrag Šušić rekao je da su metodologija časa fizičkog vaspitanja, sportskog treninga i plesnih, folklornih proba i obuka i više nego slični, od samog uvoda pa do završnog dijela i koordinacije, ali pored toga, usaglasio se sa Kostić.

’’Ples je jedini koji može pružiti ispoljavanje emocije na tako jedinstven način da bi zbog toga trebalo da bude sastavni dio svake fizičke aktivnosti. U obrazovnom sistemu postoje izborni predmeti između ostalih i ples, ali ono što je problem jeste kadar, jer profesori nijesu dovoljno obučeni da drže te časove, već na osnovu svojih afiniteta mogu da naprave plan za obuku. Ples, nakon upoznavanja i kroz iskustvo, postaje određena ljubav koja ostaje za čitav život, a pritom je takođe jedan vid sporta i zahtjevne fizičke aktivnosti iako se često svrstava kao vještina i disciplina u kojoj pretežno djevojčice uživaju’’, poručio je Šušić.

To je potvrdila i Kostić koja je kazala da je i u njenoj baletskoj školi veoma malo dječaka, a to uglavnom budu mladi Rusi koji su tokom ljeta dolazili na balet. No, ponosna je na jednog od svojih đaka koji je nedavno odlučio da nastavi usavršavanje baleta i za to dobio podršku porodice. Pozivajući se na taj primjer, Kostić je istakla da roditelji imaju veliki uticaj na djecu, a najpozitivniji je onda kada podržavaju djecu u onome što prepoznaju kao svoje potencijale i afinitete...

Vaspitač tradicionalnih plesova i umjetnički rukovodilac Kulturno-umjetničkog društva “Mijat Mašković” iz Kolašina, Davor Sedlarević kazao je da predrasude vođene rodom i polom kada su ples, folklor, balet u pitanju, kreću iz porodice. On se nada da će se to promijeniti i ističe da je njihovo društvo bilo poznato kao fudbalsko kulturno-umjetničko društvo, jer su se prethodni upravnici bavili i fudbalom uporedo sa plesom koji omogućava usavršavanje sinhronizacije pokreta.

’’Sinhronizacija pokreta se usavršava plesom... Koreografije su danas sve zahtjevnije, vlada teorija spektakla na sceni, a to ne znači da sve što je zahtjevno i brzo bude i dobro, naprotiv’’, rekao je Sedlarević i istakao da prosječan igrač nekog ansambla mora biti izuzetno fizički pripremljen.

On je otkrio i da su svojevremeno neki fudbaleri znali da im se pridruže na vježbama zagrijavanja i da ih nerijetko nijesu mogli izdržati, zbog zahtjevnosti, priča on.

Ispred Društva za kulturni razvoj “Bauo” iz Petrovca na Moru, Dušan Medin je istakao da je ovo jedna od tema za koju gotovo da nema organizovanog i institucionalnog izučavanja, a ima mnogo prostora za rad na tom polju

’’U smjeru razvoja potencijala ovih umjetnosti i sportova, lijepih praksi koje volimo, postavlja se pitanje kako unaprijediti sopstvene kapacitete, institucionalne, organizacione, ljudske, u državi i institucijama. Mi nemamo strategije u domenu razvoja plesa, a istražujući strategiju za razvoj sporta čini mi se da se ples nigdje nije spominjao, doduše ni neke druge discipline, ali bez obzira na to evidentno je da se ponajmanje budžeta izdvaja za ples... Radovalo bi me da ples u budućnosti bude u centru interesovanja institucija’’, zaključio je Medin.

Sedlarević je dodao da bi trebalo oformiti instituciju za edukaciju u kojoj bi radili stručnjaci, licencirani pedagozi i slični profili. Šušić je naglasio značaj saradnje i umrežavanja u ovom domenu na nivou države, ali i na regionalnom nivou, dok je Kostić poručila da treba neumorno raditi na razvoju i vidljivosti na svim poljima.

( Jelena Kontić )