Novogodišnji let iznad Crne Gore

U jednoj dječjoj pjesmici iz romana „One Flew Over the Cuckoo's Nest“ Kena Kesija, opisuje se let jata gusaka, od kojih svaka istovremeno leti u različitom pravcu - na istok, na zapad i iznad kukavičjeg gnijezda! Iako višestruko apsurdni, ovi stihovi neodoljivo podsjećaju na našu aktuelnu političku situaciju.

Konstantna konfuzija oko legitimiteta, odnosno načina rada Vlade Crne Gore, koji i pri tom nije bio pravilno kontrolisan, izazivala je kod građana sijamsku upitnicu - da li joj treba vjerovati i šta se zapravo događa unutar aktuelne političke većine? Ipak, nedavno potpisan Memorandum o saradnji između dijela vladajućih i opozicionih partija nacionalnih manjina Crnoj Gori, koji u sebi nema konkretizaciju zabrane govora mržnje i javne upotrebe simbola koji izazivaju bilo koji vid netrpeljivosti, pomalo je razbistrio „magle u glavi“.

Da stvar dobije na svom navodnom ludilu, tu je i skupštinsko „turiranje“ o javnim finansijama za predstojeću godinu. Ni amandmanska ratovanja oko populističkog budžeta nijesu dovoljna da prikriju namjere određenih političkih centara. Najavljeni budžet, ako se prethodno usvoji, već nakon prvog kvartala ući će u koliziju sa odredbama Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Spram ove javnofinansijske bombe, neki se, poput predsjednika Republike Srbije i ne prikrivaju! Njegova autokratska donacija neće toliko pomoći građanima Nikšića koliko će pobiti mogućnost postojanja bilo kakvog (građanskog) izgovora o „plemenitim namerama političkog koncepta 'srpskog sveta'“. Ovo otvoreno miješanje Srbije u unutrašnje odnose Crne Gore usloviće nove regionalne trzavice i prouzrokovaće samoj Srbiji i međunarodni i unutrašnji problem!

Uz navedeno ide i oksimoron koji kruži poslaničkim klupama: „Ne slažemo se sa sadržajem budžeta, ali ćemo ga podržati“. Zašto neko podržava nešto što smatra neodrživim? Ko očekuje propadanje javnih finansija? Neupućenim predstavnicima naroda, ako ih uopšte i ima među takvima, treba ukazati na skromnu teorijsku pouku po kojoj su sve državne aktivnosti povezane sa javnim finansijama (proces oporezivanja, raspoređivanja i trošenja finansijskih sredstava) i da su, istorijski, javne finansije poistovjećene sa postojanjem i funkcionisanjem države!

Ako i nakon ovoga postoje sumnje u nečije (ne)iskrene namjere, onda se treba osvrnuti i na nedavno prenuće i NVO sektora koji će, i poput planskih projekata iz kulture za 2021. godinu, u narednoj godini ostati bez značajnih konkursnih sredstava.

Naravno, sve ovo prati pravdanje parlamentarne većine da želi izbjeći povratak DPS-a na vlast i da pri tom još namjerava ubrzati proces učlanjenja Crne Gore u Evropsku uniju. Još jedan autogolizam ili skrivena namjera? Naime, prethodna vlast je svojom ispraznom fetišizacijom EU integracija pravdala svoj institucionalni nemar i time, donekle, prouzrokovala aktuelnu blokadu pravosudnog i tužilačkog sistema. Ako kojim slučajem ekonomski projekat „Evropa sad“ doživi kolaps, a za njegovu realizaciju je neophodan sprovodljiv i održiv budžet, to će biti i krah podršci građana za članstvo Crne Gore u EU. Uz ovo ide i nedavno predlaganje (i eventualni) izbor sastava Tužilačkog savjeta Crne Gore kojim se potvrđuje da je politička većina nastavila sa praksom svojih prethodnika i da nije ni pokušala sa društvenim dijalogom. Da li je ovo uvertira za direktnu blokadu izbora tužilaca i sudija?

Nekako na kraju, kao treći ugao naše atrofične zbilje, nameće se možda i glavna namjera ove ujdurme. Estradizacija naše političke scene u režiji Demokratskog fronta i reality show koncepcija nerada Skupštine Crne Gore možda i jesu otvorena potiskivanja prava građana na učešće u vršenju i kontroli vlasti! Ni vlast, ni opozicija više ne pominju otvorene liste i mehanizme participativne demokratije. Uz ovu konstataciju nameću se i pitanja: „Đe su sada svi politički pokreti i građanski savezi nastali kao reakcija na narasli kleronacionalizam uoči i nakon 30. avgusta 2021. godine? Ośećaju li konačno vonj svog podrepnog DPS statusa?“ Naravno, ovo se i te kako odnosi na ostatak crnogorske opozicije.

Neki bi radije saopštili da su naši (i regionalni) političari poput guski u (tranzicionoj) magli, ali, na istorijskom smetlištu nastalom zbog balkanskog sudaranja mediteranskih imperija, već odavno je provjetrilo. Tačno je da ima nesnosnog nacionalističkog smrada i nataloženog šovinističkog gasa koji izaziva regionalne vatre na ovoj deponiji Evrope, kao i da se gnjaca kroz institucionalno blato i korupcionaške fekalije, ali se naše bezdanje ne može više isključivo pravdati uticajem tamo nekih, drugih i velikih.

Crna Gora je tokom cijelog XX vijeka i prvih decenija III milenijuma bila optuživana da je njen građanin poslušna osoba koja se odriče sposobnosti kritičkog razmišljanja i da time prihvata nametnutu autokratsku volju. Da li je naša konfuziona današnjica potvrda da je Crna Gora osuđena na bijeg od slobode?

U ispisanim redovima Petra I, Radivoja Tomovog, Stjepana Mitrova Ljubiše, Mark Miljanija Popovića, Đida, Mihaila Lalića, Veljka Vlahovića i ostalih koji su bez ustezanja varničili svojim perom po našem karakteru, uvijek je isticano kako humanistički pojedinac ovog kamenjara biva neprihvatan i proganjan. Ove gore bez regula oduvijek su hladnokrvnika i okrutnog manipulatora s lakoćom prihvatale i tako se odricale trezvenije i izvjesnije budućnosti. To, na neki podsvjesan način zna i 92 procenta mladih, koji su učestvovali u istraživanju Centra za građanske slobode, i koji žele da trajno ili privremeno napuste Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika. Ne bi trebalo da začudi ako u njihovim glavama odzvanja: „Moram da budem skroz lud da bih bio u ovakoj ludari“!

P.S. Ko će biti Džek Nikolson na političkoj sceni Crne Gore 2022. godine?

( Neđeljko Necko Đurović )