Muzikalnost spaja ljude, a ne stil

Hrvatski pjevač i kompozitor Boris Štok osvojio je publiku na ex-YU prostorima još kao frontmen benda “Quasarr” sa kojim je objavio tri albuma. Pored brojnih nagrada, njihova numera “Ti” korišćena je i kao uvodna špica serije “Novine” čija se prva sezona emitovala na Televiziji Vijesti.

Prije godinu dana odlučio je da se oproba i kao solista, a nedavno je izašao i njegov prvijenac “Ispod kože” koji donosi 12 pjesama. O napuštanju benda “Quasarr”, solo karijeri, mnogobrojnim duetima Štok priča za Vijesti.

Sa bendom “Quasarr” uspjeli ste da pridobijete publiku zahvaljujući jedinstvenom zvuku. I kao solista nastavili ste sa elektro popom. Koji je trenutak bio presudan da se odlučite za solo vode?

Došlo je do određenog zasićenja radom u bendu, nije to ništa neuobičajeno kada si okružen istim ljudima godinama. Prestali smo da gledamo u istom smjeru, nismo više dijelili iste ideje, a ja sam želio da radim više i drugačije. Iskreno, nemam puno izbora, jer imam strahovitu potrebu da radim, snimam i izražujem, pa mi je nastavak solo bio jedina opcija. S vremenom sam se okružio novim ljudima, nekom novom energijom i jako sam zadovoljan u svojoj koži trenutno. U nešto više od godinu dana, snimio sam album, izdao sedam singlova i za svaki snimio spot, odsvirao neke super koncerte i festivale, bio nominovan i za Porin. Dakle, ide sve lijepim tokom i nadam se da će tako se i nastaviti.

Vaš prvi solo album nosi naziv “Ispod kože”, a vaša muzika upravo tako djeluje na slušaoce. S obzirom na autentičan stil i boju glasa, koliko je lakše zbog te dvije stvari isplivati u moru sličnih pjevača?

S obzirom na to da sam već imao tri snimljena albuma, sa prethodnim bendom “Quasarr”, prosvirao sam cijelu regiju, neke pjesme već imaju kultni status pa je utoliko bilo lakše prezentovati se, ljudi te ipak znaju po dobrome. Ali vjerujem da samo muzikom i radom se diferenciraš od drugih, puno istražujem i eksperimentišem aranžmanima, produkcijom i autorski, vokalom sam veći naglasak dao na melodiju. Međutim, kao pjevaču i izvođaču najvažnija je ta autentičnost, da ljudi nakon nekoliko taktova prepoznaju da se radi o tebi. Uvijek će postojati kategorizacije i uporedbe, ali to je normalno. Jako dobro poznajem svoj identitet i nemam s time nikakvih problema.

S obzirom na to da sami pišete pjesme, šta Vas najčešće inspiriše?

Inspirišu me odnosi, intima, ljudi, situacije…sve ono što nas okružuje, pa onda gledano kroz moj neki senzibilitet. Prilično sam emotivna osoba, pa se uvijek radije fokusiram na emocije nego na kritiku društva ili da potičem revolucije. Kao osoba se neprestano mijenjam, pa takve teme znaju biti nezahvalne kada ih pjevaš sa razmakom od četiri, pet godina.

Pjevate li na nastupima sad pjesme iz perioda benda “Quasarr”?

Naravno, taj bend i te pjesme su me brendirale kao autora i pjevača, one su dio moje ličnosti. Uostalom, publika ih uvijek želi čuti.

Vaš EP “Puls” donio je šest numera, a objavljen je u ograničenom tiražu. Jeste li zadovoljni kako je tih šest pjesama prošlo kod publike? Da li je on bio ispitivanje terena kako će publika prihvatiti vašu solo karijeru?

EP je izašao prije godinu dana i najavio je novi zvuk i autorski potpis od kada radim solo. U oktobru je izašao i moj prvi dugoočekivani album „Ispod kože“ koji uključuje 12 pjesama koji sam krenuo da promovišem koncertno po Hrvatskoj. Kritika i publika su ga odlično prihvatili, recenzije su u superlativima i sve te stvari me čine jako ponizinim i zahvalnim. Nastojim da uživam u trenutku. Što se tiče albuma, zadovoljan sam kako zvuči jer je ipak to zapis jedng kreativnog procesa gdje sam znao šta i kako želim da napravim. U tome mi je uveliko pomogao i moj prijatelj Darko Terlević sa kojim se odlično kapiram pa je cijeli proces snimanja i rada jednostavniji.

Snimili ste duete sa Josipom Lisac i Yayom. Kako je bilo iskustvo uklopiti ih u žanr koji je potpuno drugačiji od muzike kojom se one bave?

Iskustvo je bilo odlično, meni je prije svega imponovalo da takve pjevačice i umjetnici pjevaju moje pjesme. Sve je prošlo u vrlo ugodnom tonu, odmah smo se razumijeli jer su nam estetike i muzički senzibiliteti slični. Muzikalnost je ono što spoji ljude, a ne stil.

Od muzike ne mogu živjeti onako kako želim

Diplomirali ste manadžment na Ekonomskom fakultetu, ima li u muzici brojki i prilike da to što ste naučili na faksu pokažete?

Moje obrazovanje i ono što radim preko dana nema baš veze sa kreativnim dijelom i muzikom koja je zapravo moj život i ono čemu se predajem 100 odsto. Ali realan sam i shvatam da od muzike ne mogu živjeti onako kako želim, barem ne u ovom trenutku. Marketing i PR su pak druga priča, ali tu čovjek stalno uči.

Galerija

( Marija Vasić )