Vrijeme je da se narodna muzika vrati na velika vrata
Biće tu i pjesama sa posljednjeg albuma, ali i nekoliko starijih
Nema veselja bez sevdalinke, a ime Šurkije Žutog Serhatlića svi vežu za ovaj žanr. Gotovo da nema veselja i proslave koji se mogu zamisliti bez njegovog glasa i harmonike, pa će tako Serhatlić svojom pjesmom uljepšati i prve sate 2022. godine svima koji budu Novu čekali uz program Televizije Vijesti.
”Oduševljen sam idejom da projekat novogodišnjeg programa TV Vijesti bude usmjeren na crnogorske izvođače. Zaista, sve pohvale i za Danijela Alibabića i Milenu Đergović. Čast mi je što sam bio dio novogodišnjeg programa i što su pored mene na toj istoj sceni bili i mladi izvođači kojima je data šansa. Ovakvi projekti itekako su značajni za crnogorske stvaraoce, ulivaju nam nadu, daju vjetar u leđa, a sa druge stane pormovišu stvaralaštvo i kulturno bogatstvo Crne Gore”, ispričao je Vijestima Šukrija Žuti Serhatlić.
Da što prije pobjegnemo od kiča i šunda
On je istakao da mu je posebno zadovoljstvo što su prostor da se pokažu dobili i mladi izvođači.
”Sjećam se, kada sam ja počinjao bilo mi je izuzetno zadovoljstvo da dijelim scenu sa tada velikim imenima poput Ksenije Cicvarić, Božidara Ivaniševića, Branke Šćepanović, Zorana Kalezića... Siguran sam da upravo to što su sa starijim kolegama dobili priliku da učestvuju u kreiranju jednog ovakvog programa znači mnogo i tim mladim ljudima koji tek počinju”, ističe Serhatlić koji je što se pjesama tiče napravio presjek svoje dugogodišnje karijere.
”Biće tu i pjesama sa posljednjeg albuma, ali i nekoliko starijih”, bilo je sve što je sagovornik Vijesti otkrio tim povodom.
Ono što mu je posebno drago je što se sve više mladih ljudi okreće ka narodnom i izvornom zvuku.
”Mislim da je vrijeme da se muzika, ona prava narodna, vrati na velika vrata i da što prije pobjegnemo od kiča i šunda koji je posljednjih decenija nametnut. Lijepo je kad odem na nastup, pa u publici budu mladi ljudi koji sa mnom pjevaju sve pjesme, a toga ima sve više. Ipak su u pitanju lijepe melodije, ali i tekstovi koje su najčešće pisali veliki umjetnici poput Alekse Šantića i Đure Jakšića. Sve te kompozicije odoljele su zubu vremena i opstale uprkos popularnosti drugih žanrova”, ističe Serhatlić.
Šveđani oduševljeni našom muzikom i nepravilnim ritmovima
Posljednjih godina dosta se radi na očuvanju muzičke zaostavštine Crne Gore, pa su u sa tim u vezi pokrenuti brojni projekti.
”Nismo ni svjesni kakvo bogatstvo nose recimo pjesme koje je otpjevala Ksenija Cicvarić, ili numere Božidara Ivaniševića. Pa po tome nas pamte i prepoznaju u čitavom svijetu. Sjećam se kad smo bili u Švedskoj svirali smo našu muziku i publika je bila oduševljena. I to nam je tada bilo zabranjeno da sviramo našim ljudima koji žive tamo, već su koncerte posjećivali uglavnom stranci. Naša muzika im je bila toliko interesantna da su na kraju objavili i CD sa našim muzikom. Tada smo uglavnom svirali po konzervatorijumima i akadamijama”, prisjeća se Serhatlić i ističe da su strancima posebno bili interesantni nepravilni ritmovi po kijima je naša muzička zaostavština karakteristična.
”Ta naša multietnička kultura je jedinstvena i neponovljiva. Recimo, mi u Crnoj Gori jednako smo dobro mogli da pjevamo i sevdalinke, ali i bugarske, mađarske, rumunske ili makedonske narodne pjesme i to kao da smo rođeni tamo. Lako se prilagođavamo izvedbi, to nam leži. Ipak, ono što je strancima uvijek najčudnije kad je naša narodna muzika u pitanju su ti nepravilni ritmovi. Sjećam se kada smo posjetili odjsek za udaraljke i pokazivali kako se svira recimo 9/8 ili 13/8 oni su bili zapanjeni, pitali su se kako mi to možemo da sviramo”, priča Serhatlić.
Ipak, ono što crnogorsku narodnu muziku izdvaja od one koja je nastajala na prostorima Balkana su sekunde.
”E, to imamo sami mi Crnogorci. I to je znalo strancima da bude interesantno jer neobično zvuči”, ističe Serhatlić.
Crnogorci su talentovani za muziku
Floskula koja je važila da Crnogorci nijesu talentovani za muziku, kaže da je davno razbijena, a to su pokazale i brojne zvijezde iz Crne Gore koje su popularne širom regiona.
”Bogatstvo je to što mi imamo jednu Kseniju Cicvarić. Eto ne moramo dalje da idemo, ona je dokaz kakav talenat leži u Crnoj Gori. Jedino što je loše što nijesmo sačuvali njene snimke, ali vjerovatno nijesmo imali uslova za to. Recimo, RTS ima dosta njenih koncertnih snimaka, a to je pravo bogatstvo, pa su mogli i da prave priče od svega toga. I kad sam ja počinjao bilo je sjajnih muzičara od kojih smo učili. Recimo u tadašnjem orkestru Radija Crne Gore svirao je jedan Janika Balaš. Kakvih je pjevača prošlo kroz folklorni ansambl Doma omladine Budo Tomović koji je ove godine proslavio 75. rođendan. Ne znam da li ljudi znaju da je hor Stanko Dragojević osvojio drugo mjesto na takmičenju u Londonu. Imamo mi itekako sa čim da se pohvalimo, imamo vrlo talentovane i to ne samo muzičare, već i slikare, glumce i to u svim gradovima naše zemlje. Velike umjetnike je dala Crna Gora, samo se prisjetite kompozitora Bora Tamindžića ili Branka Zenovića”, podsjeća Serhatlić.
Bez festivala nema napretka
On smatra da je crnogorska muzička scena, posebno ona posvećena izvornoj muzici dosta izgubila nakon gašenja festivala Cetinjefest.
”Pokojni Bojan Bajramović je pokrenuo tu priču zajedno sa mnom. Prva godina je bila u Tivtu, druga u Baru a onda se godinama ovaj festival održavao na Cetinjju. Bio je on odlična prilika ne samo za starije da predstave svoje pjesme, već i za one mlade koji počinju. Taj festival je bio prilika i za autore da se pokrenu i pišu. Bez festivala nema napretka. Sjetimo se samo koliko je zahvaljujući festivalima Pjesma Mediterana i Sunčane skale naših pjevača uspjelo da stvore karijere širom regiona”, tvrdi Serhatlić i dodaje da mu je drago što je prije nekoliko godina zahvaljujući Aleksandru Saši Magočeviću pokrenuta nova manifestacija koja njeguje izvorni zvuk.
”Morate djeci dati da izađu na scenu, morate im dati šansu da nastupaju, ali i da se edukuju. Uvijek govorim da je bitno upisivati djecu u folklorne ansamble gdje se grade, putuju svijetom. Na taj način postaju pravi ambasadori kulture i zaostavštine Crne Gore”, poručuje Serhatlić.
( Marija Vasić )