Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare

Stečajni postupci u Crnoj Gori prethodnih decenija uništili su mnoga preduzeća i veliki broj radnika ostavili na ulici, dok je vrijednu imovinu razgrabio jedan broj obično privilegovanih pojedinaca, često povezanih sa stečajnom upravom.

Tako su do vrijednih nekretnina, zemljišta, stanova koji su se nalazili u stečajnoj masi, odabrani dolazili po višestruko manjim cijenama od tržišnih.

To pokazuje i primjer građevinske firme Mall group, čiji suvlasnik Goran Rašović od 2016. godine bije bitke sa crnogorskim pravosuđem.

Tokom stečaja, koji traje više od pet godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj.

Imovina u Đenovićima, koju čine tri urbanističke parcele od ukupno 2.974 kvadrata i nedovršeni objekat sa 12 stanova od hiljadu metara kvadratnih bruto građevinske povšine, prodata je u avgustu 2018. godine za 489.000 eura Ranku Zečeviću iz Budve. Stvarna vrijednost te imovine, prema procjeni vještaka građevinske struke, bila je 1.562.000 eura.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji 2018. godine, prema podacima Monstata, iznosila je 1.397 eura u primorskom regionu, a građevinskog zemljišta 282 eura.

Stan u Kamenarima od 83,05 kvadrata prodat je u januaru 2019. Zoranu Ivanoviću iz Podgorice za svega 47.000 eura, ili za oko 560 eura po kvadratu, kada je prosječna cijena kvadrata na toj lokaciji bila 1.400 eura.

Zemljište površine 1.850 kvadrata u Baru prodato je Željku Mijaču iz Nikšića za 10 eura po kvadratnom metru u avgustu 2020, čak 24 puta manje od prosječne cijene zemljišta na primorju te godine od 240 eura. U isto vrijeme, u Podgorici je prodato i zemljište Mall group površine 6.072 kvadrata za 18.000 eura, tri eura po kvadratu. Kupac je bio Vladimir Rondović iz Podgorice. Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata uređenog zemljišta u 2020. u Podgorici iznosila je 150 eura, dakle višestruko više.

Suvlasnik Mall group, Rašović, vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa.

Iz SDT-a su za CIN-CG kazali da je predmet u fazi izviđaja, “a više podataka i informacija nije moguće saopštiti radi zaštite interesa pokrenutog postupka”.

Rašović je Privrednom sudu podnio tužbu protiv stečajne upravnice Mall group Sanje Lješković zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i da je, između ostalog, nanijela štetu stečajnom dužniku i povjeriocima od najmanje milion i po eura. Time je, kako je naveo, u istom iznosu pribavila korist kupcima imovine, koje je ona izabrala, a “nadasve dužniku stečajnog dužnika od najmanje 1,3 miliona eura jer je svojim radnjama i postupcima nepovratno onemogućila naplatu duga”.

Rašović kaže da su organi stečajnog postupka bespotrebno rasprodali imovinu Mall group, dok ni nakon pet godina stečaja nije naplaćen nijedan euro potraživanja.

”Od ovako vođenog stečajnog postupka, najveću korist su ostvarili ‘izabrani kupci’ imovine, stečajna upravnica i od njene strane angažovana lica, čija pribavljena i isplaćena korist iskazana u milionskom iznosu, dok je ‘korist’ stečajnih povjerilaca, u čije ime i za čiji račun i vode stečajni postupak, ovako vođenim stečajnim postupkom, namirena u iznosu ne većem od 30 odsto njihovih potraživanja, odnosno u iznosu ne većem od 350.000 eura”, navodi Rašović.

Lješković nije željela da komentariše navode Rašovića.

”Sud je rekao svoje, tako da je sve suvišno”, kratko je rekla Lješković za CIN-CG.

Da se stečajni postupci u značajnom broju slučajeva sprovode nezakonito godinama je upozoravala tadašnja opozicija (sadašnja vlast), sindikalci, bivši radnici propalih preduzeća, i dio civilnog sektora. Govorilo se i o postojanju stečajne mafije u Crnoj Gori, koja kroz stečajne postupke prodaje vrijednu imovinu ispod cijene. Te su optužbe iz Privrednog suda više puta demantovali.

”Monitor” je 2018. godine objavio da najveći broj stečajnih postupaka (602 u 2017, oko 550 stečaja 2016. godine) završi u rukama nekoliko sudija i desetak stečajnih upravnika. Tako navodi da je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uporedo obavljao posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, “Radoju Dakiću”, “Vektri Boki”, Brodogradilištu Bijela, “Bjelasici radi”, mljekari “Nika”, Onogoštu… Prema pisanju “Monitora”, Jovanić je samo 2017. godine dobio više od 100 stečajnih postupaka, dok je njegov kum Žarko Ostojić bio angažovan kao stečajni upravnik u preduzećima: Brodogradilište, Solana, Nivel Budva, Primorka Bar…

”Još jedan Jovanićev kum, Sreten Mrvaljević bio je stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest, Bjelasica rada, Vektra Boka… Da ne širimo priču - od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla”, objavio je “Monitor”.

I Lješković je među stečajnim upravnicima sa najvećim brojem predmeta i u 2018. godini, prema posljednjim objavljenim podacima, dodijeljeno joj osam predmeta.

Iz Privrednog suda nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa navodima Rašovića, kao ni koliko stečajnih postupaka vodi Lješković, a u koliko postupaka je postupajući sudija Jovanić.

Suprug Sanje Lješković je bivši šef Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković, koji je, kako je CIN-CG ranije objavio, po povoljnim uslovima postao suvlasnik nekada državnog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac. Državno preduzeće HTP “Onogošt”, koje je takođe bilo u stečaju, 2010. godine je prodalo restoran “Plaža” sa zemljom firmi Krupac Mont za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Lješković je suvlasnik firme “Krupac Mont” sa 50 odsto kapitala, dok 50 odsto pripada Radovanu Markoviću. Stečajni sudija za HTP “Onogošt” bio je Blažo Jovanić.

Stečaj pokrenut kad je Rašović dobio novac za isplatu duga

U Zakonu o stečaju navodi se da se “stečajni postupak vodi na način da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca na najefikasniji način, u što kraćem vremenu uz najniže troškove”.

Stečaj u Mall group traje više od pet godina. Pokrenut je 23. marta 2016, na zahtjev NLB banke zbog duga od 330.000 eura.

”Sve saznajem 23. marta 2016. godine kada me je nazvala Lješković. Šokirao sam se jer sam dobio sudski postupak protiv poslovnog partnera i imao sam novac u tom momentu za isplatu duga prema banci”, rekao je Rašović.

Rašovićev poslovni partner i suvlasnik firme bio je Blaže Stojanovski iz Velike Britanije (porijeklom iz Sjeverne Makedonije).

Protiv Stojanovskog je Rašović vodio sudski postupak, jer je, kako navodi, nezakonito prisvojio ogromna sredstva privrednog društva od prodatih stanova. Postupak je rezultirao presudom u korist Rašovića koja je postala pravosnažna i izvršna 20-ak dana prije otvaranja stečaja i predata stečajnoj upravnici na dalje postupanje i naplatu. Stečajna uprava umjesto da naplati potraživanja od tog novca, rasprodaje imovinu preduzeća.

Rašović navodi da je stečajnoj upravi predata na upravljanje imovina vrijedna najmanje četiri i po miliona eura. Ta imovina obuhvata potraživanja od 1,1 million eura po pravosnažnoj i izvršnoj presudi, kao i 1.050.000 eura, sa pripadajućim kamatama po osnovu kupoprodajnih ugovora za prodate stanove.

Imovinu su, kaže Rašović, činile i prodate nepokretnosti u Đenovićima, urbanizovano zemljište u Podgorici i Baru, kao i stan u Kamenarima površine 81,05 kvadrata, koji je, kako navodi Rašović prodat kao stan od 72 kvadrata. Ukupna dugovanja, sva priznata potraživanja stečajnih povjerilaca, iznosila su 950.000 eura.

Rašović je Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio inicijativu za podnošenje predloga za zaštitu zakonitosti, a obraćao se i Vladinom Nacionalnom savjetu za borbu protiv korupcije.

U inicijativi VDT-u navodi da je Privredni sud ne samo nezakonito postupao, “već i svojim radnjama i postupcima (donošenjem odluka bez pravne pouke, dostavljanjem nekompletnih spisa predmeta sudovima i tužilaštvima na odlučivanje, nedostavljanjem podnijetih žalbi u zakonskom roku, nedonošenjem odluka po podnijetim prigovorima itd.), nedvosmisleno pokazao da je ovakvo postupanje i htio”.

Kao najdrastičniji primjer kršenja zakona, navodi prodaju imovine u Đenovićima kao i nepokretanje postupka naplate u Londonu, čime su Stojanovskom omogućili da prenese imovinu na druge kompanije i onemogućili naplatu potraživanja od preko 1.300.000 eura.

”Nakon dvije i po godine od otvaranja stečaja 23. jula 2018. godine su pokrenuli, konačno, naplatu potraživanja od imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji, po kojoj ni nakon više od tri godine nije naplaćen niti jedan jedini euro”, kaže Rašović i dodaje da su pri tome stečajni organi iz postupka naplate izostavili najvredniji dio imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji.

Kao nezakonitosti u radu stečajnih organa, Rašović navodi između ostalog i to što nijesu sačinili listu dužnika Mall group, niti su iskazali potraživanja od najmanje 2,2 miliona eura, sa kamatama.

”Nisu sačinili procjenu mogućnosti reorganizacije stečajnog dužnika, niti su sačinjeni početni stečajni bilansi, niti je upoređena aktiva i pasiva stečajnog dužnika. Nijesu dostavljali pozive za sastanke stečajnih povjerilaca i ispitna ročišta, svim stečajnim povjeriocima, kao ni vlasniku kapitala”, kaže Rašović.

Prema njegovim riječima, stečajni organi nijesu sačinili popis materijalne imovine preduzeća, nijesu pokrenuli postupak naplate od dužnika, a donijeli su odluku o otvaranju stečajnog postupka, zatim o bankrotu Mall group, bez pouke o pravnom lijeku.

”Sačinili su nepotpune i neistinite i nesveobuhvatne procjene vrijednosti imovine i u značajnom iznosu je umanjili i oštetili stečajnog dužnika i stečajne povjerioce, a od njihove strane izabranim kupcima pribavili korist, do mjere da nijesu iskazali ni plaćene komunalije, koje su poklonili izabranom kupcu, a čija je vrijednost preko 400.000 eura, te nijesu sačinili ili provjerili podatke i vrijednosti iz sačinjenih procjena vrijednosti imovine, a što im je i zakonska obaveza, svakih 6 mjeseci”, navodi Rašović.

Kaže da je stečajna uprava objavili oglase o prodaji imovine Mall group bez obaveznog detaljnog opisa i posebno namjene imovine koja se prodaje, pa je urbanizovana imovina prikazana kao neurbanizovana, a gradsko-građevinsko zemljište u Đenovićima, za koje su plaćene i komunalije i pribavljene 3 građevinske dozvole i dovedena kompletna infrastruktura (voda struja, kanalizacija, telefon) prodali kao livade, pašnjake i šume.

Dodaje da su angažovali i platili navodne stražare 65.000 eura za 10 mjeseci da čuvaju imovinu u Đenovićima, iako su oni priznali da to nijesi radili, i sami sebi isplatili stotine hiljada eura.

Ročište zakazano za februar

Glavno ročište, koje je bilo zakazano za 14. decembar u Privrednom sudu, odloženo je za 14. februar.

Na ročištu se nije pojavila stečajna upravnica Sanja Lješković, a njena advokatica Snežana Jović rekla je da Lješković “neće više da se izlaže procesno-pravnom iživljavanju kako od strane postupajućeg sudije koji ne radi svoj posao, tako od strane tužioca koji, zahvaljujući postupajućem sudiji planira da postavi više od 150 pitanja, ali odbijajući da to uradi pisani putem”.

Rašović je predložio da Lješković pozove kao svjedoka, što je sudija Faruk Mušović odbio.

Mušović je za novog vještaka odredio Jovana Lopušinu, umjesto Vidaka Boričića koji je naveo da nije u mogućnosti da uradi vještačenje zbog “kumovskih veza sa Rašovićima i zbog toga što mu je stečajna upravnica koleginica”.

Sudija Mušović nije želio da za CIN-CG govori o slučaju.

Za nagrade i naknade uzeli više od 250.000 eura

Rašović navodi da su organi stečajnog postupka neosnovano iskazali i naplatili sopstvene troškove u vidu dnevnica, telefonskih računa, guma za sopstvena auta, “i ko zna što još”.

”Po putnim nalozima koje su sačinili, Privredni sud radi i subotom i nedjeljom. Pri čemu su putni nalozi, naknadno sačinjeni i priloženi u spise predmeta kako bi se pokušala opravdati već utrošena novčana sredstva”, kaže Rašović.

Dodaje da su isplatili sebi, na ime nagrada, naknada i ko zna čega sve još, više od 250.000 eura.

Stečajevi “pojeli” mnoga velika preduzeća

Kroz stečajeve propala su značajna crnogorska preduzeća, kao što je Solana “Bajo Sekulić”, Beranka, Vunko, Brskovo, Gornji Ibar, Ski centar “Durmitor”, Košuta, Javorak, Metalac, Duvanski kombinat, Primorka, Prvoborac, “Radoje Dakić”, Obod, brojna hotelska preduzeća, a “na aparatima” su i Kombinat aluminijuma (KAP), Rudnici boksita, Željezara...

Ova preduzeća posjedovala su značajne zemljišne komplekse na kojima su sada izgrađeni stanovi i na taj način su iz njih “isisane” stotine miliona eura.

Bivši radnici “Radoja Dakića”, na primjer, tražili su da se preispita poslovanje vlasnika Delta holdinga Miroslava Miškovića u Podgorici, koji je 2005. godine kupio dio imovine bivše fabrike.

Radnici su tokom protesta na kojima su tražili da im se isplate zaostale zarade, govorili da je Mišković za svega 7.680.000 eura kupio livnicu, upravnu zgradu i oko 50.000 kvadrata zemljišta “Dakića” i da se ne zna kako je ta imovina kasnije postala vlasništvo trećeg lica. Vrijednost te imovine na tržištu bi bila višestruko veća.

Zemljište Solane od skoro 15 miliona kvadratnih metara ove godine je nakon deceniju i po, vraćeno državi, a nije pretvoreno u građevinsko najviše zahvaljujući angažovanju međunarodne zajednice.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je ugašena, što je dovelo do velikih šteta pa i poremećaja u eko sistemu, zbog čega su protestovale brojne domaće i međunarodne organizacije za zaštitu ptica. Fabrika je izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je uzimao kredite zalažući imovinu fabrike. Stečaj je uveden 2011. a Eurofond je zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.

Privredni sud je godinama čekao na mišljenje Savjeta za privatizaciju o tome da li je većinski paket plaćen po tržišnoj vrijednosti, što je uslov da se pravosnažno okonča sudski postupak.

CIN-CG je ranije objavio da je bivša vlada bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise, nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost može mjeriti i stotinama miliona eura.

Savjet za privatizaciju krajem marta 2019, donio je mišljenje kojim se Unipromu pravo korišćenja zemljišta pretvara u pravo svojine. U obrazloženju se navodi da je Uniprom platio tržišnu naknadu, te mu se na njegov zahtjev zemlja dodjeljuje na osnovu mišljenja Komisije za imovinska pitanja, Privrednog suda i Savjeta za privatizaciju, “a sve u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima”.

Slučaj Primorke aktuelizovan je 28. decembra kada je sin bivšeg radnika tog ugašenog preduzeća, Edin Begzić, prijetio da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice NLB banke. Begzić je poslovnicu banke oblijepio natpisom - “Vratite novac koji ste ukrali od radnika ‘Primorke’”. Begzić se predao policiji nakon višesatne drame, a ispostavilo se da eksploziv i pištolj koji je nosio, nijesu bili pravi...

Suđenje kriminalnoj grupi koja je oštetila Primorku za više od 20 miliona eura, u toku je u podgoričkom Višem sudu. Više državno tužilaštvo u Podgorici donijelo je 29. decembra naredbu o sprovođenju istrage protiv Žarka Ostojića, stečajnog upravnika Primorke, zbog sumnje u krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

CIN-CG

( Biljana Matijašević )