Pjesma "Upoznavanje" se izdvojila u odnosu na ostale

Pobjednica drugog konkursa za pjesničku nagradu „Milo Bošković“ je Monika Herceg iz Zagreba koja je nagradu dobila za pjesmu „Upoznavanje“. Žiri je odlučio da nagrada bude dodijeljena dodijeljena i Mariji Dragnić (Nikšić, Beograd) za pjesmu „Jesen je i nekad se učini da me je moguće pobijediti", a treća Maji Maslać Mikulec (Zagreb) autorki pjesme „Pečurka i hrast“.

Na konkurs, koji drugi put organizuju JU Centar za kulturu Kolašin i Narodna biblioteka “Ljubo Anđelić", pristiglo je 125 radova autora iz zemlje i regiona.

„Pjesma 'Upoznavanje', koja se svojom literarnom vrijednošću posebno izdvojila u odnosu na ostale pjesme pristigle na ovogodišnji konkurs, predstavlja intiman, psihološki kompleksan i, najzad, stilski veoma izbrušen pogled na dominantnu, majčinsku figuru - središte poetskog mikrokosmosa smještenog u 'beskonačnom tijelu žene'. Zahvaljujući brižljivo odabranim tehnikama, sve što je u njoj duboko lično postaje univerzalna vrijednost: ona sa sobom nosi sasvim novi poredak unutar kojeg se generacijski kontakt percipira kao važno i, prije svega, zacjeljujuće iskustvo“, obrazložio je žiru u kojem su bili Tijana Rakočević, Jovanka Kovačević Đuranović i Danilo Ivezić.

Od pjesme „Jesen je i nekad se učini da me je moguće pobijediti“, već su od naslova, ističu, očekivali, ali i dobili mnogo. Autorka je, objašnjavaju, "pišući, intuitivno opipala puls egzistencije koja svoj sunovrat doživljava kao posve daleku realnost“.

„Svojim izborom teme i rijetkim osjećajem za ritam ilustrovala savremenu atmosferu neizvjesnosti. U ovim redovima je, uz to, vidljiva i gotovo zanatska posvećenost formi koja ni u jednom dijelu nije sputana nesposobnošću da se napravi iskorak; naprotiv, riječ je o autentičnom i zrelom poetskom glasu koji ne uviđa potrebu za pretjerivanjem. Njena slojevitost, izraziti emocionalni naboj, ali i formalno-kompozicione karakteristike - zajedno čine ovu pjesmu ne samo zanimljivim, već i veoma vjernim odlivkom vremena koje otuđenost intronizuje kao princip prihvatljiv i, štaviše, poželjan“, obrazloženje je za drugu nagradu.

Treću nagradu je zavrijedila poetska minijatura pod nazivom „Pečurka i hrast“, koja, tvrdi žiri, "vrlo uspjelom alegorijom, realizovanom uz pomoć inventivnog grafičkog rješenja, materijalizuje vezu između prirodnih i ljudskih zakonitosti“.

„Ona govori o brizi i uzajamnosti unutar ekosistema koji svojom širinom obuhvata i čovjeka, ali i o njegovoj sposobnosti da osjećaj za drugo biće stavi na prvo mjesto. Simbiotski odnos koji se potencira unutar ove poetske vizije čak i u naknadnom objašnjenju korelira sa prenesenim značenjem kao vrlo promišljen estetski proizvod, pa ono u čemu se ogleda specifični kvalitet pjesme jesu dosljedna jednostavnost, svedenost u domenu upotrebe stilskih sredstava (koja, opet, ne sputava izraz), kao i veoma ubojita završnica koja utisak zaokruženosti prenosi u prvi plan“, zaključuje žiri o pjesmi Maslać Mikulec.