STAV UREDNIKA
Ne znamo svoja prava ili nas nije briga
Zašto su vječiti problem kvorumi, navodni nedostatak vremena za solidarnost i aktivizam…. Zašto su nam u poslu nevažne edukacije o poštovanju ljudskih prava, prava na nevinost, zaštita identiteta žrtava, praksa Evropskog suda za ljudska prava… Podaništvo ili interes?
Eksperti Evropske unije, Savjeta Evrope ili neke druge institucije čije principe formalno dijelimo, ne razumiju zašto se novinari u Crnoj Gori ne ujedine i bore za svoja prava ako već ima više udruženja i bezbroj sindikata…
A svi se mi načelno zalažemo za bolja radna prava, poštovanje pravila struke, slobodu govora, kazne za one koji nas vrijeđaju, napadaju.
Zbog čega te asocijacije nisu masovne i zašto kolege više vole da prate i kritikuju sa strane umjesto da dignu glas i smijene predsjednike, sekretare… ako smatraju da ne štite njihove interese. Zašto su vječiti problem kvorumi, navodni nedostatak vremena za solidarnost i aktivizam…. Zašto su nam u poslu nevažne edukacije o poštovanju ljudskih prava, prava na nevinost, zaštita identiteta žrtava, praksa Evropskog suda za ljudska prava… Podaništvo ili interes?
Zar nam nije jasno da smo ako manje znamo više podložni manipulacijama onih koji misle da mediji služe da prenose njihove izjave, propagiraju politike, tenedenciozno stvaraju javno mnjenje, ne diraju im u “biznise”… Ili mislimo da imamo pravo da se igramo Boga i procjenjujemo koga ćemo da prozivamo jer nam je nesimpatičan ii nas je naljutio…
Na Malti je nedavno održan Nacionalni protest za pravdu nakon ubistva novinarke Dafne Karuana Galicije, koja je pisala o korupciji. Nosili su transparente "Novinari neće biti svedeni na ćutanje", "Ne plašimo se", "Lopovi su svuda".
U Srbiji, gdje je premijer/predsjednik medije vratio u srednji vijek, novinari su protestovali pred Vladom, solidarisali se sa lokalnim novinama koje su ohološću vlasti zatvorene, ironijom na početku TV emisija upozoravaju na medijski mrak… Užasna atmosfera progona i ružičasto-informerovskog blaćenja novinara koji samo postavljaju nezgodna pitanja. Pa ipak. Oni koji su stekli novinarski integritet i ime, nisu ga prodali za komforan stan i veliku platu, pod plaštom izgradnje i zaštite Države.
Rijetki su novinari u Crnoj Gori koji umiju i hoće da pitaju na pres-konferencijama, događajima, sem ako to nije “kako komentarišete”… Da se ne zamjere. I kad znamo da nas lažu sagovornici, mi oćutimo. Kao recimo, ministar nije išao na Cetinje ili u Petnjicu jer se tamo uskoro održavaju lokalni izbori pa kupuje glasove za svoju partiju/e.
Jer, javni funkcioneri misle da su važniji od građana i da mogu našim parama da rade što im je volja. Nije da oskudijevamo u primjerima, ali dobra pouka je incident u kome je beogradski menadžer rekao novinarki N1 da se učlani u partiju ako hoće da polemiše sa njim. Sve zato jer mu je postavila “čak” dva potpitanja. Rekao joj je i da ga “ne prekida jer na to nema pravo”.
Albanski premijer Edi Rama, koji bi uskoro trebalo da bude domaćin medijskog skupa pod pokroviteljstvom EU, prošle sedmice je novinarima poručio: "Sram da vas bude, sve vas i one poput vas koji još nisu shvatili o čemu je riječ... I još nastavljate da uznemiravate ljude besmislenim pitanjima. Vaša pitanja proističu iz neznanja, takve ste neznalice i jadni". On tvrdi da ga novinari stavljaju u "idiotsku poziciju sa takvim pitanjima" jer se interesuju za ex ministra policije osumnjičenog za šverc droge.
I naš premijer nedavno je poručio novinarima, ovog puta lista „Dan“, da mu ostave porodicu na miru. Možda nije važno što se njegov brat naljutio i priprijetio novinaru, koji je premijeru stao na žulj i jer je pisao kako je djecu osigurao komfornim stanovima i visokoplaćenim poslom. Njegov će sin pravdu tražiti na sudu, a nije ga briga što njegovi vršnjaci u Crnoj Gori ne mogu ni do posla od 300 eura, a o stanu ni da sanjaju.
A kako smo svi oćutali što je istom novinaru povrijeđeno pravo na zaštitu izvora? Ne znamo svoja prava ili nas nije briga. Dok naši izvori i sagovornici ne ostanu bez posla ili dobiju krivičnu prijavu jer su vidjeli da se zloupotrebljavaju državni resursi i moć?
Zato je naša uloga da postavljamo nezgodna pitanja i kad nas vrijeđaju i kad nam prijete, da se udružujemo i solidarišemo, provociramo, istražujemo. To je razlika između novinarstva i profesije PR-a. A to, pored plate, treba da nam je to važno - ako hoćemo da smo novinari. Možda, još možemo da vratimo ugled koji je ova profesija nekad uživala u društvu.
Autorka je generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara i urednica u “Vijestima”
( Mila Radulović )