Glasno i nepopustljivo u zaštitu ljudskih prava

Sve građanke i građani moraju imati potpuno ista prava, a svima koji odbijaju da se ponašaju u skladu sa vremenom u kojem živimo i stalno nas guraju u srednji vijek, treba se glasno oduprijeti. U toj borbi za ljudska prava nije dovoljno biti samo solidaran, kaže Predrag Fred Matić, hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu, član kluba socijalista i demokrata.

”Trebamo biti glasni, hrabri i nepopustljivi u zaštiti ljudskih prava”, kazao je on u intervjuu “Vijestima”.

Matić je na polovini mandata u EP. Pored ostalog, član je Odbora za ribarstvo, Odbora za kulturu i obrazovanje i zamjenik u Izaslanstvu u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) Evropske unije i Crne Gore i Odboru za prava žena i rodnu ravnopravnost.

Za širu javnost, možda je i najupečatljiviji njegov angažman u tom posljednjem - kada je EP 24. juna usvojio Rezoluciju “Seksualno i reproduktivno zdravlje u Evropskoj uniji u kontekstu zdravlja žena”, Matić je doslovno skakao od sreće. Za Rezoluciju koju je on podnio u ime Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost glasalo je 378 članova, 255 bilo je protiv, a 42 suzdržano.

Značajno, za Rezoluciju su glasali i neki desničari. Oni drugi, žele je komunicirati kao dokument o pravu na abortus. Rezolucija “Seksualno i reproduktivno zdravlje u EU u kontekstu zdravlja žena”, ipak, daleko je više od toga i obuhvata pitanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja kao dio dobrog zdravlja, pristup sigurnim menstrualnim proizvodima, sveobuhvatno seksualno i zdravstveno vaspitanje prilagođeno uzrastu. Rezolucija tretira i savremena sredstva kontracepcije kao dio strategije za postizanje rodne ravnopravnosti, brigu u vezi sigurnog i legalnog abortusa koji se zasniva na zdravlju i pravima žena, pristup liječenju neplodnosti, brigu za sve trudnice, porodilje, zaštitu prava LGBTI osoba, ranjivih grupa. Tekst Rezolucije obuhvata i pitanje pružanje usluge u vezi sa seksualnim i reproduktivnim pravima tokom pandemije kovid-19 i u drugim kriznim okolnostima.

”Pitanje priče o abortusu je samo jedan segment ove priče i ne može se - kako su desničari htjeli - zbog te jedne stvari zanemariti sve drugo, jer je ovo jedan cjeloviti dokument”, rekao je Matić ranije.

U razgovoru za “Vijesti” govori o značaju Rezolucije, solidarnosti, postizanju jednakosti, značaju obrazovanja...

Toga dana kada je usvojena Rezolucija “Seksualno i reproduktivno zdravlje u EU u kontekstu zdravlja žena” društvenim mrežama kružila je vaša fotografija na kojoj doslovno skačete od sreće. Zbog čega je taj dokument toliko važan i je li ta Vaša emocija, u mjesecima kasnije, do danas, ostala ista ili je možda i jača?

Mogu vam najiskrenije reći da je emocija - jača. Tek sada s malo distance shvatam koliko je to važna stvar za Evropu i za sve žene i djevojčice. Rezolucija predstavlja prvi pravi otpor jednoj strašno regresivnoj agendi koja je godinama gazila ženska prava, a ujedno je to prvi takav dokument u Evropskom parlamentu nakon dugo, dugo vremena. Konačno imamo jasan stav oko nekih pitanja u kojima se često instrumentalizuje ženska autonomija, pravo na izbor, pristup zdravstvenoj zaštiti. I to je veoma važna stvar: Evropski parlament je jasno stao na stranu zaštite ljudskih prava, a to znači da je Evropa rekla svoje. Jer, naime, nemojmo zaboraviti - svi mi u EP predstavnici smo upravo evropskih građanki i građana.

Rezolucija u nazivu sadrži i pojmove “seksualno” i “reproduktivno” zdravlje. Zbog čega su naglašene obje i da li je se o jednom može govoriti bez drugoga? U tom smislu, da li bi u obrazovanju mladih trebalo da postoje jedno ili drugo, ili oboje?

Ne može se govoriti o jednome bez drugoga - ta dva područja su jednostavno neodvojiva. Kada govorimo o obrazovanju mladih o ovim temama, manje je važna forma, a puno je važniji sadržaj. Moj stav je tu jasan: obrazovanje je početak i kraj svake priče. I to smo vrlo jasno iskazali i u Rezoluciji. Tražimo sveobuhvatni seksualni odgoj i obrazovanje, naravno - prilagođen uzrastu, utemeljen na nauci i dokazima. On mora, između ostalog, obuhvatati informacije o razvijanju zdravih seksualnih i drugih odnosa, kontracepciji, informisanom i jasnom pristanku, metodama planiranja porodice, fizičkoj autonomiji.

Za Rezoluciju nisu glasali samo desnica i centar, već i 36 demohrišćana Evropske narodne stranke (European People’s Party, EPP), zapravo - i na tekstu Rezolucije radili ste zajedno sa desničarima. Koji je značaj te podrške u kontekstu poštovanja ljudskih prava - i desnica ima sestre, supruge, članove porodice koji su LGBTIQ…?

Da, tridesetak kolega i kolegica iz EPP-a nas je podržalo i meni je to bilo izuzetno drago vidjeti. Mi smo s koleginicom Frances Fitzgerald, koja je bila izvjestiteljka iz sjene za EPP, imali sjajnu saradnju i iako je i na nju i njene kolegice vršen veliki pritisak, na kraju su nas podržale. Moderni konzervativci danas shvataju važnost zaštite ljudskih prava i ja lično ni ne vidim kako bi neko ko je politički centar ili desni centar mogao negirati da žene moraju imati seksualna i reproduktivna prava, kao i pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti. Jedna stvar su oni politički ekstremisti s krajnje desnice koji ove teme guraju u sferu ideologije i govore kojekakve bedastoće koje ne mogu ni prepričati. A drugo su umjereni konzervativci koji žive u 21. vijeku i shvataju da bez zaštite ženskih prava nema ni moderne Evrope.

Rodno osjetljivi jezik - mnogima smeta, ne samo muškarcima, već i ženama, ljute se da je često rogobatan u verziji u ženskom rodu. Kako Vi vidite ulogu rodno osjetljivog jezika na putu postizanja ravnopravnosti? Može li riječ kojom se jasno opisuje rod biti “oružje” u postizanju jednakosti i kako?

Da, svako ima neki svoj stav o tome, ali rodno osjetljivi jezik nije nikakva inovacija - mnoge žene koje se bave tom temom nas već decenijama upozoravaju o važnosti korištenja ispravnih termina. Ja sam imao priliku i tu pomalo promijeniti Evropski parlament i ponosan sam na to - već negdje početkom mandata uočio sam da se naziv FEMM Odbora prevodi pogrešno na hrvatskom jeziku i tražio izmjenu od “Odbora za ravnopravnost polova” u “Odbor za ženska prava i rodnu ravnopravnost”. Binarni termini zaista nisu više ukorak sa evropskim društvom i moramo paziti na takve stvari. Jezik je jedan od kanala diskriminacije, ako se na to ne pazi, i definitivno trebamo tome posvetiti više pažnje.

Rezolucija nije obavezujuća, na državama članicama i onim budućim, je da ono što predviđa uvedu u nacionalne propise i praksu. Gdje vidite region u tom smislu (ako vam je poznata situacija i u Crnoj Gori, svakako) - nasilje nad ženama je, čini se, sve prisutnije (ili makar vidljivije)?

Da, Rezolucija nije obavezujuća, ali je tu. Svakoj državi koja sada donosi neki zakon iz ovog područja, ona stoji nad glavom - da se tako izrazim. Teško je objasniti zašto bi država članica donijela propis koji je u potpunosti suprotan dokumentu koji je došao iz najvišeg evropskog predstavničkog tijela. Naprotiv, intencija bi trebala biti da države sada uzmu Rezoluciju i u skladu sa onim što tamo piše - prilagode svoje zakonodavstvo. A što se tiče regiona - isto vrijedi i za države tu. Ukoliko je cilj ući u EU, države treba da postupaju u skladu s onim što Unija govori. A Rezolucija jasno govori, čak smo se dotakli i teme rodno zasnovanog nasilja, koju spominjete. To je grozna pošast koja ne jenjava, već je sve gore i to upravo zato jer se ili ne donose dovoljno dobri zakoni ili su oni doneseni, ali se ne sprovode. A Evropa je tu rekla svoje - Istanbulska konvencija nam je svima dobro poznata.

Da li postoji solidarnost ženama, LGBTIQ osobama, manjinskim i drugim marginalizovanim kategorijama i zbog čega je, ako je, važna?

U razvijenoj Evropi, to uopšte nije tema rasprave. Žene, LGBTIQ osobe, manjine i svi koje spominjete su punopravni građani i građanke EU i oko toga nema pregovora. Meni je ponekad nevjerovatno da je to uopšte na dnevnom redu, da moramo u 2021. godini raspravljati o tome ko zaslužuje kakav stepen zaštite. Pa, naravno da sve građanke i građane moraju imati potpuno ista prava. Nažalost, vidimo da u dijelovima Evrope to nije tako i to je poraz svih nas. Meni je šokantno bilo slušati one priče o nekakvim LGBTI free zonama u Poljskoj, to je van svake pameti. Ali, sve je to dio one regresivne agende koju sam spominjao, postoje ljudi, grupe, vlade koje se odbijaju ponašati u skladu sa vremenom u kojem se nalazimo i konstantno nas guraju u srednji vijek. Takvima se treba glasno oduprijeti i nije dovoljno samo biti solidaran, trebamo biti glasni, hrabri i nepopustljivi u zaštiti ljudskih prava.

Osnažiti žene u sektoru ribarstva

Član ste Odbora za ribarstvo. I u tom smislu, Komisiji ste uputili pitanja koja se tiču uloge žene u ribarstvu. Zbog čega je to pitanje važno?

Prevladavajuće je mišljenje da je ribarski zanat isključivo muški posao, premda na svjetskom nivou 50 odsto radne snage u ovom sektoru čine žene. Kada je u pitanju proces prerade proizvoda iz ribarstva na kopno, procenat raste na 90 odsto. Ali, nažalost, posao i trud žena često ostaje neprimijećen, a njihov rad neformalan i bez pravnog priznanja. Upravo zbog tih razloga, potrebna je veća društvena odgovornost za pospješivanje uslova rada žena te njihovo uključivanje u upravljanje raspoloživim morskim resursima. Naš je zadatak da ne nastavljamo samo da upozoravamo na postojeće probleme, nego uključivim i decidnim odlukama da podstaknemo i osnažimo položaj žena u ribarskom sektoru.

Ne možemo mi od 50 i 60 godina da bolje znamo od mladih šta im treba

U diskusiji na temu Evropska godina mladih 2022, pored ostalog, kazali ste da se ne smije dopustiti da ova godina bude floskula tipa “Vi ste naša budućnost”, “Vjerujemo u vas”... a da mladi očekuju konkretne projekte i djelovanje. Šta moraju biti prioriteti država članica (i onih koje su u kandidati) kad su u pitanju mladi? Koliko mladi uopšte učestvuju u kreiranju politika za mlade?

Da, rekao sam da je zadnje što nam treba da se ovih 12 mjeseci pretvori u floskulu. Trebaju nam konkretni i hrabri projekti, što od evropskih institucija, što od država članica. Kao član CULT Odbora, a koji se bavi i mladima, već sam održao sastanak sa predstavnicima mladih iz Hrvatske kako bih čuo što oni očekuju od nas i kako možemo maksimalno iskoristiti ovu godinu. Ono što sam čuo jeste da su nužni konkretni koraci u rješavanju problema poput stambenog zbrinjavanja, neplaćenog staža, youth worka, pristupa obrazovanju. I, naravno, da žele imati mjesto za stolom kada će se sve ove odluke donositi. I to je razumno i potrebno. Pa ne možemo mi koji smo u petoj ili šestoj deceniji života znati bolje od mladih šta njima danas treba, to je potpuno pogrešan pristup. Ja se nadam da ćemo prvenstveno osigurati da su mladi ti koji vode priču oko Evropske godine mladih, a onda da ćemo imati snage i mogućnosti da ispunimo bar dio njihovih očekivanja. U protivnom će cijeli ovaj projekat ostati upravo na floskulama.

Nema napretka dok su na pozicijama moći paraziti na ratnim pričama

”Žao mi je ljudi koji odbijaju izaći iz rata. Velik dio njih u ratu je našao sebe. Ko bi se od njih vratio u anonimnost perioda prije 1991. godine? Rekao sam im to otvoreno. A mržnja, prije svega, razara onoga koji mrzi. Rekao bih da je to stvar čak i kućnog vaspitanja. Nikad nikoga nisam mrzio, čak ni one četnike iz rata”, rekli ste ovo u jednom intervjuu.Region se posljednjih godina vraća tom narativu devedesetih. Kako da ovo društvo ozdravi i suoči se sa prošlošću?

Nažalost, ja nemam odgovor na to pitanje, a i kako vrijeme prolazi - to se čini sve teže. Najgore u cijeloj toj situaciji je da širom regiona postoje osobe koje žive od toga da konstantno potpiruju strasti, mrze, okrivljuju i na tome svemu još i profitiraju. Meni je lično pomogla knjiga koju sam napisao, “Ništa lažno”, a u koju sam stavio sva svoja sjećanja, emocije i na taj način nekako zatvorio to poglavlje. Ali sve što sam rekao u ovom citatu, i dalje stoji. I dokle god su na pozicijama moći, bilo nacionalno bilo kroz neke udruge, ljudi koji paratiziraju na ratnim pričama, do tada će nam biti ovako. To je razočaravajuće, ali ja sam se pokušao izboriti protiv toga pa sam dobio šator i plinske boce. Tu je sve rečeno.

( Damira Kalač )