Opstali uprkos grubim faulima koje sudije tolerišu

Priča o ekologiji i zaštiti životne sredine gotovo da je nezamisliva bez Aleksandra Perovića - gdje god se brani priroda, tu je svakoj ekološkoj priči “zaprška”.

Tako će biti, obećava, dok god Crna Gora ne bude ekološka država u pravom smislu riječi. A do tada, kako sada stvari stoje, dug je i trnovit put. Međutim, on ne odustaje, kao i organizacija na čijem je čelu i zbog koje ga građani uglavnom zovu “Aco Ozon”.

Iako je maštao da bude profesionalni košarkaš ili pilot, čak je, kada se latio pera, sanjario da će živjeti od pisanja romana, postao je ekolog. Prije 15 godina “raširio je “ozonski omotač” preko Crne Gore, uvjeren da će moći da je zaštiti od svih “ultraljubičastih zračenja”.

”Još u osnovnoj školi postao sam izviđač, učestvovao u akcijama pošumljavanja goleti na Vojniku, Trebjesi, Javorku i to je neko prvo upoznavanje sa ekologijom. Bio sam i predsjednik biološke sekcije u OŠ ‘Luka Simonović’, pa smo često vikendima imali akcije uređenja dvorišta oko škole, što me zainteresovalo sa aspekta uticaja na podizanje ekološke svijesti građana. Aerozagađenje u Nikšiću, koje je prije svih zagađivača bilo vezivano za tadašnju Željezaru ‘Boris Kidrič’, a mogu reći i bilo vidljivo golim okom, probudilo je kod mene zabrinutost za javno zdravlje i životnu sredinu i počeo sam da ulazim u problematiku kojom se i danas bavim”, priča Perović za “Vijesti” o tome kako je “zagazio” u ekološke vode.

Želja da se zaustavi ekocid

Zbog aerozagađenja iz Željezare i povezivanja, kako kaže, sa oboljenjima, naročito kancerogenim, odlučio je da sa drugarima osnuje Udruženje građana “Ozon”.

”Željeli smo tada zaustaviti ekocid i otvoriti oči građanima da je zdravlje važnije od održavanja ‘prljavih’ tehnologija, što je bila politika tadašnje izvršne vlasti. Kako je dogovor da osnujem nevladino udruženje ‘pao’ na Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača, ime nam se samo ‘nacrtalo’. Prvobitna ideja je bila da prve dvije godine djelujemo kao nevladino udruženje i da nakon toga krenemo u osnivanje građanske liste koja će izaći na lokalne izbore u Nikšiću, sa programom dominantno utemeljenim na ekološkim temama. Međutim, vrijeme je bilo takvo da smo ipak odlučili da ostanemo NVO i odgovorimo na potrebe građana, ne samo Nikšića, već i drugih opština, koji su nam se javljali, i pokušamo djelovati na jačanje uticaja nevladinog sektora na javne politike i rješavanje nagomilanih ekoloških problema”.

Perović je ocijenio da je politička scena i tada kao i danas bila dominantno zasnovana na podjelama, nije bila podsticajna za ulazak u takav način djelovanja.

”Kada smo 2011. godine dali podršku građanskoj inicijativi mještana Beransela za zaustavljanje korišćenja divlje deponije na Vasovim vodama, što je bila najbolja odluka na koju smo i danas ponosni, odlučili smo da nastavimo sa djelovanjem u NVO sektoru, pa je uslijedila i promjena naziva u Ekološki pokret ‘Ozon’ čime smo funkcionisanje proširili na nacionalni nivo, s akcentom na jačanje građanskog aktivizma. Vrijeme je pokazalo da smo uradili ispravnu stvar”.

Put nije lak, ali nema odustajanja

Priznaje da je na samom početku djelovanja kao građanskog aktiviste bilo trenutaka kada je pomislio da radi uzaludan posao, ali to je kratko trajalo jer je brzo shvatio da put koji je izabrao neće biti lak i da odustajanja ne smije biti.

”Sjećam se prve akcije uređenja prostora na obalama i koritu rijeke Bistrice, kada smo uklonili velike količine otpada, uključili širi krug partnera od lokalne uprave, preko javnih preduzeća, NVO, građana. Bilo je ljeto i suvo korito, pa smo vidjeli rezultate radova i bili ponosni. Međutim, već na jesen, sa prvim kišama i porastom vodostaja, ponovo je bilo vridljivo smeće po obodima korita, na obalama. Čak je u toku razgovora sa novinarima jedna građanka istovarila smeće u korito i pomislio sam da više nikad neći inicirati tako nešto. Ali, nakon prvih utisaka bilo mi je jasno da smo započeli misiju koja je kompleksna i dugotrajna, pa se više nikad nisam razočarao i obeshrabrio u toj mjeri”.

Kaže da je za 15 godina, od kada on i “Ozon” djeluju, najteže bilo ostati svoj na svome, zadržati etičke normative, dosljednost, posvećenost stalnoj edukaciji i upornost.

”Ponekad pomislim da je bilo najteže postići sve ono što dogovorimo i stići na sva mjesta u jednom danu na kojima smo trebali biti. A eto, stiglo se gotovo svuda. Za ovih 15 godina realizovali smo veliki broj projekata u čijem smo koncipiranju učestvovali ili bili većinom autori. Mislim da je Ekološki pokret ‘Ozon’ naš najznačajniji projekat, jer nije bilo nimalo lako opstati u utakmici punoj grubih prekršaja i faulova koje ‘sudije’ tolerišu”.

I dok je Aleksandar kao dječak sanjao avione i košarkašku loptu, kao tinejdžer slavu pisca, ekolog iz grada lipa i kestana zna šta će biti kada “odraste”.

”Nadam se da će jednom ‘mali veseljak’ postati pravi odvažni remorker i dati doprinos procesu nacionalnog brendiranja ekološke države Crne Gore, uspjeti izdržati i teret promjena, i u prosperitetnom društvu naći vremena za finiširanje davno započetog romana i zbirke kolumni objavljivanih u najtiražnijim medijima u Crnoj Gori i regionu svih ovih ‘veselih’ aktivističkih godina”.

Još ga bole nikšićke lipe

Perović kaže da se nada da će tek da uslijede godine kada će biti najponosniji na rad Ekološkog pokreta “Ozon”. U ovom trenutku, poseban ponos osjeća zbog prepoznatljivosti u javnosti postignutom radom i zalaganjem.

”U nizu bitaka koje smo vodili, bili pobjednici i poraženi, svjestan sam da je rano za zaključke, jer se još vodi ‘rat’ za ekološku državu. Najveće razočarenje, mislim da ga nikad neću uspjeti preboljeti, jesu posječeni drvoredi višedecenijskih lipa na Trgu slobode u Nikšiću. Uprkos građanskoj inicijativi koju je potpisima podržalo preko 1.200 građana, podrške odbornika tadašnje opozicije, nije došlo do toga da se na sjednici Skupštine opštine otvori mogućnost dijaloga i uticaja na donosioce odluka, čime je još brutalnije nego lipe ‘posječen’ sistem, demokratija i sve ono što se odnosi na društvene vrijednosti. I sve to bez pozivanja na odgovornost”.

I pored kontinuiteta pogrešnih politika, vjeruje u ekološku Crnu Goru

Iako je Crna Gora, samo na papiru, ekološka država, Aleksandar kaže da i dalje vjeruje da se to može desiti i u stvarnosti.

”Iskreno mislim da sastav Skupštine Crne Gore, održane na Žabljaku, na otvorenom prostoru, te sad tako davne 1991. godine kada se usvojila Deklaracija, nije ni znao za što diže ruke, niti razumio viziju ekološke države. Nakon 30 godina od tog dešavanja, a kroz 15 godina našeg rada, mogu argumentovano zaključiti da se vrijeme promijenilo i da je stepen devastacije prirode mnogo ozbiljniji, kako na lokalnom nivou, tako i globalnim dešavanjima. Jedino što je imalo kontinuitet jesu pogrešne politike koje su dale prostora za ekokriminal, korupciju, nekulturu i još mnogo toga lošeg u društvu. Ali, i dalje istinski vjerujem u nacionalno brendiranje Crne Gore kao razvojnog pravca, utemeljenog na globalnim ciljevima održivog razvoja, koje su prepoznale Ujedinjene nacije, u prosperitet malog sistema kakvi smo mi, koji brzo i efikasno može da primijeni najbolje prakse. Vjerujem da može postati povoljan investicioni ambijent, vjerujem u ljude - i one koji su ostali i one koji su morali da odu da se poslovno ostvare. Vjerujem u ekološku državu Crnu Goru, u društvo u kom će svaki dan biti dan ekološke države i ljubavi prema prirodi”.

( Svetlana Mandić )