Šta podstiče antivakserske stavove?

Kognitivni ili spoznajni faktori, uključujući bolje sposobnosti analitičkog zaključivanja, više naučno zaključivanje i više kognitivne funkcije, povezani su s pozitivnim stavovima prema vakcinama, pokazalo je istraživanje japanskih naučnika "Naučna pismenost povezana sa stavovima prema vakcinama protiv COVID-19".

Oni s višeg u odnosu na niži obrazovni nivo obično se manje dvoume o vakcinaciji protiv COVID-19.

U svijetu je zaključno s 10. januarom 2022. godine dato oko 9,4 milijardi doza vakcina protiv COVID-19.

Međutim, značajan je broj onih koji i dalje odbijaju vakcine. Kao jedan od razloga, stručnjaci iz Australije navode i neuspješno shvatanje osnovnih matematičkih i kritičkih koncepata, odnosno nepravilno tumačenje statističkih podataka koje podstiče histeriju antivaksera.

Šta sve utiče na stavove o vakcinaciji?

Brojna istraživanja pokazala su da su nivoi obrazovanja povezani s odbijanjem ili oklijevanjem kad je riječ o vakcinaciji protiv COVID-19.

Osim toga, kognitivni faktori, uključujući više vještine analitičkog zaključivanja, veće vještine naučnog zaključivanja (sposobnost razumijevanja statističkih informacija kao što je "uzročnost naspram korelacije") i više kognitivne funkcije (mjereno različitim kognitivnim testovima uključujući verbalno deklarativno pamćenje) bili su povezani s pozitivnim stavovima prema vakcinama protiv COVID-19.

Ovi nalazi sugerišu da bi naučna saznanja mogla biti povezana sa stavovima o vakcinama protiv COVID-19, pišu japanski naučnici u gore pomenutoj studiji.

Oni su u studiji ispitivali ulogu naučne pismenosti na stavove prema vakcinama protiv COVID-19 i preventivno ponašanje.

Naučna pismenost je kognitivni faktor koji prikazuje objektivno znanje o nauci.

Model informacijskog deficita pretpostavlja da nedostatak naučne pismenosti doprinosi negativnim stavovima prema nauci.

Na primjer, oni koji imaju niže ocjene naučne pismenosti skloni su pokazivati negativne stavove prema vakcinama.

U studiji je učestvovalo 500 Japanaca, a rađena je kao online anekta.

Objavljivanje studije odobrio je Univerzitet Tohoko.

Stepen naučne pismenosti mjeren je objektivnim znanjem o nauci. Učesnici su odgovarali na 15 tačno-netačno pitanja (npr. "elektroni su manji od atoma"). Takođe su ocjenjivali svoje znanje o različitim naukama.

Stavovi prema vakcinama protiv COVID-19 mjereni su s tri stavke. Učesnici su odgovorili na svoju namjeru vakcinacije protiv COVID-19, povjerenje u vakcine protiv COVID-19 i percipiranu učinkovitost vakcina na Likertovoj skali od 7 točaka (1 = nimalo, 7 = jako).

Odgovarali su na pitanja o drugim preventivnim mjerama, poput maski ili fizičke distance, ali i o tome koliko se plaše COVID-19.

Svi rezultati pokazali su da je naučna pismenost pozitivno povezana sa stavovima prema vakcinama.

Rezultati su takođe pokazali da je percipirano vlastito znanje o vakcinama protiv COVID-19 u pozitivnoj korelaciji sa stavovima prema vakcinama.

"Moguće je da nivoi obrazovanja utiču na naše glavne nalaze. Drugim riječima, odnosi između naučne pismenosti i stavova prema vakcinama mogli bi odražavati i nivo obrazovanja. Kako bismo testirali ovu mogućnost, ponovo smo proveli glavne analize uključujući nivo obrazovanja kao kovarijantu. Rezultati dodatnih analiza pokazali su da ključni nalazi ostaju značajni i nakon kontrole nivoa obrazovanja", napisali su naučnici.

Zaključuju da je u borbi protiv COVID-19 važno promovisati primjenu vakcina i preventivno ponašanje, ali i više edukovati građane.

Antivakseri i matematika

Slično razmišljaju i u Australiji, gdje stručnjaci zaključuju da neuspješno shvatanje osnovnih matematičkih i kritičkih koncepata podstiče histeriju antivaksera.

Zbog toga, piše Adelaide.now, stručnjaci pozivaju na bolje poučavanje u školama i kampanju javnog obrazovanja za odrasle.

Stručnjaci iz Južne Australije kažu da je previše ljudi podložno zabludi da vlada "pandemije vakcinisanih" jer je više vakcinisanih u bolnici.

Ovo je objašnjeno kao "zabluda osnovne stope" jer je zajednica u velikoj mjeri vakcinisana - gotovo 90 posto u ovom dijelu Australije - tako da je stopa hospitalizacije zapravo mnogo puta veća među nevakcinisanom populacijom koja je znatno manja.

U tvitu, koji je postao viralan, ovo je slikovito predstavljeno:

Stručnjak za primijenjenu matematiku na Univerzitetu Adelaid, vanredni profesor Luis Mičel rekao je da je pandemija predstavljala glavnu priliku za podizanje razine matematičke pismenosti.

"Nikad nismo čuli ljude na vijestima i u društvu da toliko govore o eksponencijalnom rastu, vjerovatnosti i matematičkom modeliranju", rekao je.

"Dakle, samo izloženost ovakvim idejama zapravo je pozitivna stvar. I nadamo se da će potrajati."

Rekao je da bi volio vidjeti kampanju javnog obrazovanja koja će potaknuti dublje razumijevanje ovih koncepata i nastojati da se "stvarna, opipljiva iskustva" poput pandemije ugrade u školski kurikulum.

Vanredni profesor Mičel rekao je da je borba protiv dezinformacija koje se šire društvenim mrežama takođe važna kroz bolje poučavanje kritičkog mišljenja.

"Teorije zavjere i... slogani od tri riječi funkcionišu jer su jednostavne priče koje vjerovatno potvrđuju prijašnje uvjerenje koje imate i na površini izgledaju uvjerljivo", rekao je.

"I ne trebaš previše razmišljati. Možete prihvatiti nešto, a da to ne preispitujete previše."

Suočavanje s činjenicama i dokazima, s druge strane, zahtijevalo je sposobnost "nešto dužeg razmišljanja o brojevima i proporcijama".

"Lako je ne napraviti taj dodatni korak razmišljanja ili ispitivanja nečega, posebno kada se radi o brojevima, razlomcima i proporcijama", rekao je.

Oklijevanje zbog vakcina koje nisu kao "obične" vakcine

Veliki dio rasprave o neodlučnosti za vakcine protiv COVID-19 usredotočen je na to koliko se vakcine razlikuju od drugih - u prvom redu - nijedno nije tako brzo razvijeno i odobreno.

No, Foreign Policy piše da neodlučnost o COVID-19 vakcinama kao novi fenomen zanemaruje meteorski porast šireg raspoloženja protiv vakcina širom svijeta tokom posljednjih nekoliko decenija.

Možda nema bolje ilustracije ovog koncepta od vakcina protiv ospica, piše FP.

Kao izuzetno zarazna bolest, ospice ili rubeola zahtijevaju stopu vakcinacije od oko 95 posto kako bi postigao kolektivni imunitet - odnosno tačka u kojoj bolest neće slobodno cirkulisati populacijom.

Godine 1978., nakon što je prva doza vakcina protiv ospica uvedena u Rumuniji, 540 od svakih 100.000 ljudi oboljelo je od ospica.

Na kraju 1999. godine, vakcinacija djece dosegla je 96 posto, a incidencija u Rumuniji smanjena je na 0,16 na 100.000 ljudi – ogromno postignuće po svim standardima.

Ali tada je stopa vakcinacije protiv ospica počela padati.

Do 2017. smanjila se na 86 posto stanovništva za prvu dozu, 75 posto za drugu, a Rumunija je bila na pragu višegodišnje epidemije, s velikim dijelom Evrope. U 2018. bilo je 83.540 slučajeva ospica širom Evrope, u poređenju s 5.273 samo dvije godine prije.

Višestruki faktori

Oklijevanje u vezi s vakcinama smatra se višefaktorskim fenomenom, piše u studiji " Stavovi, prihvatanje i oklijevanje među opštom populacijom širom svijeta da primi vakcinu protiv COVID-19 i faktori koji im doprinose", koja je objavljena u časopisu Lancet.

To uključuje kognitivne, psihološke, sociodemografske, političke i kulturne faktore koji tome doprinose i koji se razlikuju među različitim populacijama.

U kontekstu vakcina protiv COVID-19, brzina kojom je vakcina razvijena doprinosi neodlučnosti među mnogim populacijama, potvrdili su naučnici.

Sagledavši istraživanja brojnih studija u svijetu, naučnici su zaključili da je među onima za koje je utvrđeno da prihvaćaju vakcine, neki od identificiranih razloga i percepcija bili su: povjerenje u medicinske stručnjake i vladu, izražavanje zabrinutosti zbog pandemije, viša izloženost medijima, te pokazivanje većeg medicinskog i znanstvenog razumijevanja virusa, kao i veće usklađenosti s predloženim preventivnim mjerama za zaustavljanje širenja COVID-19.

Vjerovali su da su vakcine učinkovite i snažno sredstvo za zaustavljanje pandemije, a imali su želju vratiti se normalnom životu i zaštititi sebe i djecu i druge ili su sebe doživljavali kao visoko rizičnu grupu teških posljedica COVID-19.

Identifikovane sociodemografske kategorije učesnika za koje je vjerovatnije da će prihvatiti vakcine COVID-19 uključivale su muškarce, starije osobe, one s višim primanjima, one s visokim obrazovanjem, ljekare, sudionike s privatnim osiguranjem.

S druge strane, skupine koje su identifikovane kao manje spremne prihvatiti vakcine uključivale su žene, one s nižim obrazovanjem, učesnike s nižom od fakultetske diplome, one koji nisu bili vakcinisani protiv gripa u prethodnoj godini, one bez osiguranja, učesnike koji žive u ruralnom području.

Kao zanimljivost, istraživači su naglasili da je recimo biti konzervativac ili republikanac u Sjedinjenim Američkim Državama značilo i veću neodlučnost za vakciniaciju.

Slično, u Evropi su ispitanici koji su se osjećali bliski s radikalnim strankama i oni koji se nisu osjećali bliskim niti jednoj stranci i nisu glasali u posljednjoj predsjedničkoj kampanji u svojoj zemlji bili više neodlučni glede vakcina.

( Radio Slobodna Evropa )