Dva populizma zarobila Crnu Goru

Ministar vanjskih poslova (MVP) Đorđe Radulović kazao je da bi sam podnio ostavku da je na bilo koji način prekršio Zakon ili zloupotrijebio funkciju na način na koji se to želi predstaviti i da ne bi čekao interpelaciju u parlamentu.

Radulović je istakao da interpelaciju, koju su krajem decembra usvojili poslanici Demokratskog fronta (DF) i opozicije kojom traže njegovu smjenu sa te funkcije, ne doživljava kao ličan odnos prema njemu i njegovom radu, jer vjeruje da interpelacija bilo koga od njegovih kolega ministara ne bi završila drugačijim ishodom.

”Prosto, to je odnos političkih partija prema Vladi”, kazao je Radulović u intervjuu “Vijestima”.

On je istakao da su, ukoliko bilateralnim dogovorom ne nađu prihvatljivo rješenje za pitanje Prevlake, spremni da idu pred Međunarodni sud pravde u Hagu ili pred ad-hoc arbitražu.

”Ipak, uvjeren sam da ćemo, uvažavajući činjenicu da crnogorsko-hrvatske odnose odlikuje prijateljski duh i obostrana želja, bilateralno pronaći najbolje rješenje, bez uključivanja sudova i traženja arbitraža”.

Da li razmišljate o ostavci nakon što je parlament izglasao interpelaciju o politici Vlade u oblasti vanjskih psolova, ili na to gledate kao na politički revolt dijela vlasti zbog smjene nekih njihovih kadrova?

Raduje me novi politički momenat u kom DF i DPS zajednički glasaju za smjenu ministara. To je novi politički momenat. Vjerujem da je bilo koja od građanskih partija centra ili nekih drugih partija to učinila, da bi bila optužena za političku korupciju, “izdaju narodne volje”. Međutim, izgleda da takvi aršini ne važe za ova dva politička bloka, koja istovremeno kroje pravila ponašanja zahtijevajući od drugih da ih poštuju, dok se ne libe da ih sami prekrše.

Koliko vrednuju rad Vlade i koliko im je stalo uopšte do rezultata, govori činjenica da savez DPS-DF ruši ministra vanjskih poslova, čije je Ministarstvo imalo najveći procenat uspješnosti u ostvarivanju programa. Odnos DPS-a i DF-a prema tri ministra, govori o tome ko ruši Vladu i ko “izigrava izbornu narodnu volju”.

Ne doživljavam interpelaciju kao ličan odnos prema meni ili mom radu, jer vjerujem da interpelacija bilo koga od mojih kolega ministara ne bi završila drugačijim ishodom. Prosto, to je odnos političkih partija prema Vladi. Da sam na bilo koji način prekršio Zakon ili zloupotrijebio funkciju, na način na koji se to želi predstaviti, sam bih podnio ostavku ne čekajući interpelaciju.

Ovdje bi trebalo imati na umu da razlog za interpelaciju nije valjan. DPS se poziva na informisanje prije nego što je formirana Komisija Biroa za operativnu komunikaciju Vlade Crne Gore, koja je tek trebalo da provjeri ponašanje svih aktera i crnogorske policije prilikom dešavanja na Cetinju.

Jako je važno ponoviti da u specifičnom trenutku za našu zemlju, bremenit opasnošću i raznim spinovima koje pokreće upravo DPS, MVP ne može stajati izdvojeno i ne reći ni riječ međunarodnoj zajednici koja od nas u tom trenutku traži da joj se obratimo, da objasnimo dešavanja u zemlji i radimo ono što je naš posao, a to je komunikacija sa tom međunarodnom javnosti.

Željeli bismo da ih pitamo, šta bi DPS učinio tim povodom, da li bi čekali mjesec-dva da stigne izvještaj pa da onda informišu međunarodnu javnost. Smatram da to ne bi bio slučaj, kao što nije bio tokom njihove vlasti kada su slali veliki broj instrukcija ambasadama, kao modus operandi koji ne priliči ni mom ljudskom ni profesionalnom dostojanstvu.

Pominjanje predsjednika, koje je očigledno izazvalo i ovakvu reakciju, u kontekstu je onoga što je on sam javno komentarisao tih dana i što je pošlo u etar prema međunarodnoj zajednici - odbrana Crne Gore, branjenje Cetinja, dolazak u prijestonicu i okupljanje naroda oko sebe. Takođe, apsolutno je netačno da u Non paperu nisu pomenuti ranjeni građani - sve to je pomenuto, iako bih najradije volio da nije ni bilo povrijeđenih.

Nažalost, svjedočimo da je Crna Gora zarobljena u nevidljivoj koaliciji između dva populizma, a može se reći da je interpelacija slikovit primjer ove pojave kojoj svjedočimo danas u Crnoj Gori.

Da li je kompletirana diplomatska mreža? Šta se dešava sa ambasadom u SAD-u i drugim značajnim državama u kojima nemamo ambasadora?

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori imamo kohabitaciju koja ni u jednoj zemlji nije laka, posebno nije jednostavna za Crnu Goru, poslije 30 godina vladavine jedne partije, stoga je proces kompletiranja diplomatske mreže u toku.

Oko karijernih diplomata sa predsjednikom Crne Gore je postignuta saglasnost, dok povodom političkih imenovanja koja su predložena i dalje imamo zastoj, iako sam više puta ukazivao na to da kohabitacija podrazumijeva nužnost postojanja političkog dijaloga, na koji nas EU i naši partneri kontinuirano pozivaju.

Ponovio bih još jednom ovu poruku. MVP je tu za svaki dijalog, tu smo da ga iniciramo, tu smo da ga vodimo u najboljem interesu naših građana, jer je Crnoj Gori diplomatija potrebna.

Posljednji sastanak sa predsjednikom (Milom) Đukanovićem je bio u maju prošle godine. Svaki susret, uključujući i taj posljednji, trajao je oko tri sata i svaki susret iniciran je od strane potpredsjednika (Dritana) Abazovića i mene. Sa nekim ne razgovarate tri sata zato što ste saglasni, nego zato što pokušavate da prevaziđete nesporazume. Naročito kad imate u vidu da je spoljna politika nešto što je suštinski potrebno za jednu državu. Dijalog je rezultirao dobrim primjerom imenovanja šefa Misije pri EU i ambasadora u Italiji i pri Savjetu Evrope.

S druge strane, nadamo se da će profesionalne i karijerne diplomate koji su cio svoj radni vijek vezali za MVP, bez političke pozadine i sa velikim profesionalnim iskustvom, kontaktima i znanjem jezika - u ponovljenom procesu dobiti pozitivno mišljenje skupštinskog odbora.

U najboljem interesu svih nas je da nađemo zajednička rješenja, a komunikacija je jedini put do njih.

Kada se očekuje takozvana crna lista Stejt departmenta na kojoj bi se mogli naći crnogorski političari?

Bajdenova (Džo) administracija je opredijeljena da koristi sankcije sa ciljem podsticaja ispunjavanja međunarodnih obaveza, ali i demokratizacije država čijim su licima namijenjena i sprečavanja njihovih poteza koji bi mogli narušiti mir, stabilnost i ugroziti demokratiju. SAD uvode sankcije u okviru različitih pravnih akata, uključujući tzv. Globalna ovlašćenja Magnitskog vezana za korupciju, nazvana po ruskom advokatu zviždaču koji je preminuo u zatvoru u Moskvi nakon što je optužio vladu za korupciju.

Kada je konkretno Zapadni Balkan u pitanju, američki predsjednik je u junu 2021. donio izvršnu naredbu kojom se predviđaju dodatne sankcije usmjerene ka pojedincima koji ugrožavaju mir, bezbjednost, stabilnost ili teritorijalni integritet bilo kog područja ili države na Zapadnom Balkanu (ZB). Sankcije mogu biti usmjerene i ka odgovornima za kršenje ljudskih prava na ZB i njihovim saučesnicima, kao i za odgovorne za korupciju, podrivanje demokratskih procesa i ometanje institucija i međunarodnih sporazuma. Ovo je sastavni dio globalnih napora američke administracije da unaprijedi demokratiju i “obračuna se” sa korupcijom uz procjenu da ona nanosi direktnu štetu spoljnoj politici, nacionalnoj bezbjednosti i ekonomiji SAD i njenih saveznika. U nedavnom intervjuu za crnogorski medij zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja Gabrijel Eskobar istakao je da SAD “neće oklijevati da koriste sankcije ili ostale mehanizme da pošalju snažnu poruku korumpiranim i destabilišućim akterima”, te da je “frustrirajuće i kontraproduktivno to što političari i ostali akteri eksploatišu identitetske teme kako bi dobili političke poene nauštrb ekonomskog napretka i regionalnog pomirenja”.

Ukoliko se sankcije budu uvodile crnogorskim državljanima i entitetima, nesumnjivo će se slijediti kriterijumi poput gore navedenih.

Prilikom uvođenja sankcija određenim licima sa Malte, potpredsjednik Abazović pohvalio je potez zbog njihove uključenosti u aferu Možura, uz očekivanje “da će pravda doći i do naših firmi i pojedinaca”.

Dugogodišnje otvoreno pitanje između Crne Gore i Hrvatske je i Prevlaka. Šta ste kao resorni ministar uradili da se riješi ovo pitanje?

Moram prvo da naglasim da postojeći Protokol o privremenom režimu između Vlade SRJ i Vlade Republike Hrvatske uz južnu granicu između dvije države iz 2002. godine funkcioniše nesmetano. Ne manje važno, sve razgovore koji su različitim intenzitetom vođeni od 2002. godine između dvije države po pitanju utvrđivanja međusobne definitivne granice na moru i kopnu, karakteriše međusobno poštovanje i uvažavanje kao i obostrana želja za očuvanjem i unapređivanjem dobrosusjedskih odnosa, bez obzira na određena neslaganja oko definisanja predmeta spora.

Konkretno, vezano za posljednje aktivnosti po ovom pitanju, formiranje nove crnogorske međuresorske Komisije je u toku, s obzirom da su neki njeni dosadašnji članovi, od formiranja nove Vlade, preuzeli druge dužnosti. Mi smo spremni da, ukoliko bilateralnim dogovorom ne nađemo prihvatljivo rješenje, idemo pred Međunarodni sud pravde u Hagu ili pred ad hoc arbitražu. Ipak, uvjeren sam da ćemo, uvažavajući činjenicu da crnogorsko-hrvatske odnose odlikuje prijateljski duh i obostrana želja, bilateralno pronaći najbolje rješenje, bez uključivanja sudova i traženja arbitraža.

Još jedno otvoreno pitanje sa Hrvatskom je i školski brod “Jadran” za koji i Zagreb i Podgorica tvrde da je njihov. Da li ste o tome razgovarali sa hrvatskim zvaničnicima?

Kao što znate, školski brod “Jadran” je u nadležnosti Ministarstva odbrane. U dogovoru sa njima, ja sam tokom nedavne zvanične posjete Republici Hrvatskoj pokrenuo inicijativu da se ponovo aktuelizuje rad međudržavne interresorne komisije za rješavanje pitanja š/b “Jadran”. Ipak treba reći da se radi o jedrenjaku koji je izrađen 1933. godine, dakle duboko u svojoj devetoj deceniji, čije samo izdržavanje i omogućavanje plovidbe iziskuje značajna materijalna sredstva. Imajući to u vidu, bilo bi iracionalno i prilično neshvatljivo da pitanje starog jedrenjaka utiče na međusobne odnose Crne Gore i Hrvatske. Tokom mojih razgovora sa hrvatskim kolegama pokazali smo apsolutnu spremnost za dijalog i iznalaženje najboljeg rješenja.

Premijer Kosova Aljbin Kurti izjavio je u julu u Skupštini Kosova da neće biti sprovođenja Sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom, u obliku u kojem je ratifikovan 2018. Da li je tim povodom bilo nekih razgovora sa Kosovom?

Nije bilo razgovora, niti zvaničnih inicijativa po ovom pitanju. Sporazum o državnoj granici između naše dvije zemlje stupio je na snagu 4. juna 2018. godine, i time smo mi to pitanje zatvorili.

U bilateralnim razgovorima ta tema se ne pominje, jer smo potpisivanjem i ratifikovanjem pomenutog Sporazuma konačno riješili pitanje granice između naše dvije zemlje. Cijenim da će se Kosovo držati dogovora i obaveza koje proističu iz Sporazuma u interesu svog kredibiliteta na međunarodnoj sceni. Ne vidim razlog da to ne bude i u ovom slučaju. Mi nastojimo da sa našim susjedima gradimo odnose bazirane na uzajamnom poštovanju, što nam je bio i osnov tokom naših pregovora. Kao rezultat toga, pored Sporazuma sa Kosovom, isti je ranije potpisan i sa BiH, s očekivanjem da ćemo uskoro uspjeti to pitanje da finalizujemo i sa ostalim susjedima.

S obzirom na to da je prioritet Crne Gore ulazak u EU, kako gledate na ideju “Otvoreni Balkan”?

Vlada podržava svaki vid regionalnog integrisanja, kroz ključne aspekte koje nudi berlinska inicijativa, a koja se temelji na četiri evropske slobode kretanja ljudi, robe, kapitala i usluga. Berlinski proces postoji već osmu godinu zaredom i izvjesni pomaci su učinjeni uspostavljanjem Akcionog plana za Zajedničko regionalno tržište, kao cjelovitog dokumenta koji definišu olakšice za bolje funkcionisanje i produktivniju komunikaciju u regionu. Ovaj dokument je u odnosu na sve ostale testament kojeg se treba pridržavati i koji nudi opsežnija pojašnjenja i konkretnije korake na putu integrisanja regiona u jedinstveno tržište EU. Do sada su postignuti neupitni rezultati, kojima građani već svjedoče, poput sporazuma o besplatnom romingu u regionu, ali i kroz predstojeće potpisivanje sporazumā o priznavanju akademskih i profesionalnih kvalifikacija. Kada je riječ o ekonomskom prosperitetu, koji je toliko retorički prisutan u diskursima osnivača “Otvorenog Balkana”, ne treba zanemariti da je Crna Gora jedna od potpisnica CEFTE. “Otvoreni Balkan” nudi sijaset već poznatih mogućnosti unapređivanja regionalne saradnje, koje su već ranije utvrđene i sprovedene pod okriljem Berlinskog procesa, kao platforme koja priprema region za EU. Svakako nastavljamo razgovore sa našim partnerima o svim modalitetima saradnje koji mogu doprinijeti jačem ekonomskom povezivanju i približavanju članstvu u EU.

Uvjeren da će Francuska prepoznati rezultate Crne Gore

Da li Vas brine što Francuska preuzima predsjedavanje Savjetom EU od 1. januara, s obzirom na njene rigidne stavove kada je politika proširenja u pitanju?

Francuska je već nekoliko godina unazad od Evropske komisije tražila unapređenje procesa proširenja, kako bi se on učinio kredibilnijim, kako ne bi isključivo bio sveden na administrativno-tehničku dimenziju. Crna Gora je prva prihvatila novu metodologiju proširenja koja je kreirana upravo na osnovu nastojanja Francuske da se pregovarački proces zemalja kandidata za članstvo u EU ubrza. Evropski partneri su prepoznali odlučnost Crne Gore da nastavi sa neophodnim reformama. Svjesni čvrstog stava Francuske, ali i ostalih članica EU da je transformacija u oblasti vladavine neophodna u cilju suštinskog napretka na evropskom putu, intenzivno radimo na realizaciji obaveza u ovoj oblasti. Ukoliko naša zemlja ispuni preporuke Evropske komisije u narednom periodu, možemo reći da je realno da naši napori budu vrednovani tokom francuskog predsjedavanja.

Dodatno, da region Zapadnog Balkana nije zanemaren od strane Evropske unije jasno i nedvosmisleno govore i prioriteti Pariza tokom predsjedavanja Savjetom EU. Naime, predsjednik Emanuel Makron je potvrdio da je Zapadni Balkan “u srcu Evrope” naglasivši da lideri EU prema tom regionu moraju imati “posebnu odgovornost’’. Stoga, uvjeren sam da će rezultate naše zemlje prepoznati jedna od najmoćnijih država EU, kao i da će politika proširenja biti dodatno stimulisana tokom njenog predsjedavanja.

( Željka Vučinić )