Pustiti da trave pričaju, voda da žubori, a tišina da nadjača buku

O Nikšićkom polju zna se gotovo sve, a opet je dosta toga neistraženo, neiskorišćeno, zaboravljeno. Njegovim mostovima dive se turisti, o njegovim hidrološkim fenomenima pričaju stranci, ušlo je i u svjetsku literaturu, ali nikako da “uđe” u našu svijest, i nikako da shvatimo da se vrijednosti koje imamo čuvaju u praksi, a ne na papiru.

Nikšićko polje je dragocjeno baš zbog toga što ne znate da li da pišete o njegovim kulturno-istorijskim vrijednostima, geomorfološkim i hidrološkim dragocjenostima, ornitološkom značaju, florističkom dragulju ili ekološkoj važnosti.

Možete pisati o ljepoti Zeti, modrozelenoj boji Gornjepoljskog vira, akumulacijama koje su vodno blago Nikšića, Budoškim barama, jedinstvenom Vidovom potoku, Trebjesi koju najčešće zovu pluća grada, izletištu Blace…i opet će ostati dosta toga nedorečenog. Zato je Nikšićko polje najbolje obići, stopiti se s njim, pustiti da trave pričaju, voda žubori,a da tišina nadjača buku.

Mozaik u kome još nijesu svi komadići sastavljeni

”Nikšićko polje predstavlja pravi mozaik geomorfoloških i hidroloških karakteristika koje su ukomponovane u jednu cjelinu, što ga svrstava u najinteresantnija i napoznatija kraška polja u svijetu. Nastalo je kao posledica glacijalnih procesa koji su na ovom prostoru bili vrlo intenzivni, pa su rijeke Gračanica i Zeta izvršile zasipanje polja materijalom sa sjevernog, sjeveroistočnog i istočnog oboda polja.

U samoj zoni polja i njegovoj neposrednoj okolini formirali su se vrlo karakteristični površinski (škrape, vrtače, uvale) i podzemni (pećine i jame) kraški oblici. U samom polju polju izdvajaju se i humovi (Trebjesa i Studenačke glavice) kao posljedica izuzetno jake kraške korozije, koja je prije zasipanja, oblikovala ovu reljefnu cjelinu”, kaže prof. dr Goran Barović.

Ističe da se Nikšićko polje, osim po geomorfološkim, izdvaja i po hidrološkim karakteristikama, da se u svijetu smatra kao veliki i vrlo zahtjevan poduhvat izgradnja vještačkih akumulacija (Krupac, Slano i Vrtac) u zoni karstnih polja, da je rijeka Zeta najveća ponornica u ovom dijelu Dinarida.

”Polje karakteriše veoma veliki broj izvora koji se najčešće javljaju na njegovom sjevernom i zapadnom obodu, i ponora kojih je najviše u južnoj zoni polja. O preciznom broju ponora je danas teško govoriti, jer je izgradnjom Hidrosistema ‘Gornja Zeta’ došlo do njihovog zatrpavanja. Polje je specifično i po tome što je u njemu konstatovan veliki broj estavela (hidrološki objekat koji povremeno funkcioniše kao izvor, a povremeno kao ponor) od kojih je najveća Gornjepoljski vir, takođe, među najvećim u Dinaridima. Po svojim karakteristikama, a kao vrlo rijetka pojava iz grupe hidroloških fenomena, ističe se Vidov potok (mukavica ili intermitentno vrelo) koji u zavisnosti od dotoka povremeno izbacuje vodu pa zatim pravi pauze i presušuje. Nikšićko polje je do sada mnogo istraživano, i ušlo je u svjetsku literaturu po svojim karakteristikama, ali prostora za dalji naučni rad na rasvjetljavanju njegovih specifičnosti i dalje ima”, poručuje Barović.

Dom za “neobične” ptice

Kada bi ptice pitali koliko je značajno Nikšićko polje, pričale bi o staništu gdje odmaraju tokom iscrpnih migracija, o čuvenom jadranskom koridoru, o privremenom domu gdje znaju da se bezbjedno sakriju. Pitanje je samo koliko bi ih čuli i razumjeli.

”Ako bismo u Crnoj Gori morali da napravimo listu od pet najznačajnijih staništa za ptice koje dolaze sa zimovanja iz Afrike, Nikšićko polje sigurno ulazi u tu listu. Što je najznačajnije, ono ne okuplja ‘obične’ vrste ptica. Tu su na hiljade ždralova koji gnijezde po sjeveru Evrope, neke vrste koje su sve više prorijeđene i kojima prijeti nestanak zbog činjenice da ovakva staništa u Evropi sve više nestaju pod urbanizacijom i melioracijom”, kaže ornitolog Darko Saveljić.

Osim plavnih livada, Nikšićko polje je bogato i sa akumulacijama (Slano, Krupac, Vrtac) koje u zimskim mjesecima okupljaju veliki broj ptica na zimovanju. Saveljić ističe da Nikšićko polje nije značajno samo za “tranzit ptica tokom seobe”, već je i važno gnijezdilište za jako rijetke ptice u Crnoj Gori.

”Zbog toga je jako bitno da svaka intervencija, svaki čovjekov rad u Nikšićkom polju mora biti podveden pod procjenu uticaja na životnu sredinu. Posebno značajne ptice Nikšićkog polja i akumulacija, a gdje se okuplja njihov veći broj su: glavoč, ždral, fendak, vivak, prudnik ubica, mali svračak. Baljoške se tamo okupljaju i poslije Skadarskog jezera, to je najznačajnije njihovo okupljalište na zimovanju. Agencija za zaštitu životne sredine i Elektroprivreda su postavili pet stubova, ovih dana postavljamo i gnijezda, a sve kako bi ohrabrili rode da tu počnu da gnijezde, jer u Crnoj Gori imamo samo jedan par i to u Polimskoj ulici u Beranama”, naglašava Saveljić.

I dok budu ohrabrivali rode, oni koji znaju da je Nikšićko polje mnogo više i od polja, i od grada koji je u njemu smješten, nadaju se da im ljudi neće “pomrsiti” račune.

Dalmatinsko zvono sa pečatom Nikšića

Kvalitet je uvijek bio iznad kvantiteta, što pokazuje i Nikšićko polje. Iako se u pogledu brojnosti biljnih vrsta ne može pohvaliti velikim bogatstvom, može prisustvom endemičnih vrsta koje su vezane isključivo za periodično pljavljena kraška polja.

”Na prostoru Nikšićkog polja bilježi se oko 300 biljnih vrsta, a njegova specifičnost u florističkom pogledu se ogleda u prisustvu nekoliko balkanskih endema kao i nekoliko vrsta zaštićenih nacionalnim zakonodavstvom. Među balkanskim endemima izdvajaja se livadski procjepak, vrsta sa međunarodnim statusom zaštite, kao i dalmatinsko zvonce, vrsta koja je do sada zabilježena samo na prostoru Nikšićkog polja. Među biljkama zaštićenim nacionalnim zakonodavstvom izdvaja se močvarna gladiola, još jedna vrsta sa međunarodnim statusom zaštite u Nikšićkom polju”, kaže dr Nada Bubanja za čije ime se vezuju prva detaljnija floristička istraživanja vaskularnih biljaka Nikšićkog polja.

Ona je istraživala prostor vlažnih i vodenih staništa dijela polja, Budoške bare - akumulacija Vrtac, gornji tok rijeke Zete, od Brezovika do Budoša, i akumulacija Krupac sa okolinim močvrnim livadama i vodenim basenima. Podsjeća da se prva botanička istraživanja vaskularnih biljaka u Nikšićkom polju vezuju se za period nakon nastanka Nikšićkih akumulacija, tj. za drugu polovinu 20. i početak 21. vijeka.

”Algolozi i botaničari iz Srbije, Jelena i Živojin Blaženčić, krajem 20. vijeka, tokom kratkog obilaska Nikšićkog polja, istraživanja upravo vežu za akumulacije Krupac, Slano i Liveroviće i u njima bilježe nekoliko vrsta algi i vaskularnih biljaka”, kaže Bubanja.

Na zaštitu čekaju Vidov potok i Studenačke glavice

Da u Nikšićkom polju ima još dosta prostora za zaštićene objekte govori i podatak da pojedini lokaliteti duže od dvije decenije čekaju da budu zaštićeni. Nažalost, ljudi ne čekaju, pa su pojedini djelovi u tolikoj mjeri devastirani da im prijeti opasnost da izgube posebnost zbog koje se njihova zaštita i tražila. Iz lokalne uprave obećavaju da priča o njihovoj zaštiti neće više biti samo mrtvo slovo na papiru, pa najavlju zaštitu za Vidov potok, Studenačke glavice i Blace, kraljev Zabran i vrela Gračanice, Lukavicu sa Velikim i Malim Žurimom, Orjen i Bijelu goru na Grahovu, lokvu na Osječanici kod Grahova, Bjeloševsku baru kod Morakova…

Biolog Boro Vuković, iz Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine, podsjeća da se od tri zaštićena objekta prirode, dva nalaze u Nikšićkom polju - Gornjepoljski vir i Trebjesa.

”Gornjepoljski vir je najveća, najjače izražena i na najvećoj apsolutnoj visini (628m) estavela u Crnoj Gori i Dinaridima, kružnog oblika, prečnika oko 94 metara, dubine preko 90 metara. Kao jako vrelo Gornjepoljski vir ‘radi’ obično od polovine oktobra do polovine juna. Neposredno prije početka funkcionisanja kao vrelo ovdje se događa karakteristična pojava ‘pucanja’ vira koja je posledica naglog proticanja vode i prisutnog vazduha”, objašnjava Vuković.

Skupština opštine Nikšić je na sjednici 2014. godine donijela odluku o stavljanju pod zaštitu Gornjepoljskog vira kao spomenika prirode.

”Kada je Nikšićko polje u pitanju, inicijativa je pokrenuta za Studenačke glavice i za Vidov potok. Od skoro je aktuelna priča da se zaštiti i gornji tok rijeke Zete”, kaže Vuković.

Trebjesa je stavljena pod zaštitu 2001. godine odlukom SO Nikšić. Na malom prostoru od 127 hektara, koliko zauzima brdo Trebjesa, nalazi se, prema riječima Vukovića, nalazi se, preko 250 zeljastih i više od 40 drvenastih biljaka.

”Dosadašnjim istraživanjima evidentirano je 15 endemična vrsta Balkana, te je stoga Trebjesa ušla na listu važnih IPA staništa. Poseban pečat flori daju biljke iz porodice orhideja kojih je dosadašnjim istraživanjima evidentirano 12 vrsta. Ona je i značajno nalazište velikog broja životinjskih vrsta od kojih se mnoga nalaze na evropskim i svjetskim crvenim listama za koje su utvrđene kategorije ugroženosti. Istraživanjima je utvrđeno postojanje šest vrsta puževa, 56 vrsta insekata, 54 vrste ptica kao i 15 vrsta gljiva, od kojih neke imaju status međunarodno značajnih vrsta, što nije konačan broj. Mnogi od ovih organizama se nalaze na crvenim listama za koje su utvrđene kategorije ugroženosti, a neke su zaštićene i međunarodnim konvencijama”, ističe Vuković.

Podsjeća da je između dva svjetska rata, 1929 godine, u nikšićkoj Gimnaziji službovala profesorica biologije Marija Zafirović.

”Obilaznici Trebjesu i okolinu grada zapazila je vrstu Dioscorea balcanica koju je poslala svom profesoru, čuvenom botaničaru, akademiku Nedeljku Košaninu iz Beograda, koji je opisao ovu novu za nauku endemičnu i reliktnu vrstu. Interesantno je da primjerci endemične vrste dalmatinskog zumbulčiča, koje je još davne 1936 godine na Trebjesi sakupio botaničar Ocvirk, postoje još u herbarskoj zbirci biološkog instituta u Ljubljani”, kaže biolog.

Napominje da je prije pojave pandemije koronavirusa Trebjesu posjetila grupa naučnika iz Kine zainteresovana za otvaranje fabrike za proizvodnju ljekobilja u Nikšiću.

Nikšić - grad voda

Aleksandar Perović, direktor ekološkog pokreta “Ozon”, ističe da su prirodna bogatstva uvijek na udaru ljudske i sistemske nebrige, a da je Nikšićko polje, nažalost, pravi pokazatelj za to.

”To je posledica lošeg upravljanja i izostanka adekvatnih mjera zaštite životne sredine. Vode Gornje Zete, kao dio Nikšićkog polja, imaju izuzetan ekološki značaj i prepoznate su kao potencijalan dio NATURA 2000 mreže, pa smo godinama upozoravali da je najhitnije potrebno obezbjediti odgovarajući nivo zakonske zaštite, ali, nažalost, bez vidljivih rezultata”, kaže Perović.

Ističe da su glavni izvori zagađenja azotnim jedinjenjima komunalne i industrijske otpadne vode, septičke jame, upotreba azotnih vještačkih đubriva u poljoprivredi i životinjski otpad, kao i da je funkcionisanje postrojenja za pečišćavanje otpadnih voda, i dalje nepoznanica za građane.

”Kao i rijeka Zeta i vještačke akumulacije Krupac i Slano ugrožene su krivolovom, neplanskim poribljavanjem, što se negativno odražava na cijeli ekosistem. Tokom godina nakon formiranja vještačkih akumulacija one su dobile izuzetan ekosistemski značaj, čime se otvara mogućnost da dobiju odgovarajući nivo zaštite, naročito jer su prepoznate i u međunarodnim standardima.Ne treba preskočiti ni negativne posljedice prouzrokovane nekontrolisanim odlaganjem otpada, naročito na neuređenom gradskom smetlištu Mislov do, sa koga se netretirane ocjedne vode slivaju u Nikšićko polje, čime se ugrožavaju podzemne vode”, upozorava Perović.

Tako, kaže on, ne mora da bude, imajući u vidu osobenosti Nikšićkog polja, a prije svega njegovo vodno bogatstvo.

”Nikšić ima dovoljno potencijala da bude turistička destinacija, posebno u dijelu takozvanog naučnog turizma. Nikšićko polje ima izuzetan potencijal za održivi razvoj i mi ga vidimo kao ključni argument za brendiranje Nikšića kao grada voda, što smo i predložili lokalnoj samoupravi “, kaže direktor “Ozona”.

Nada se samo, da Nikšićko polje sa vodama, neće proći jednako kao gradski trg sa lipama.

( Svetlana Mandić )